ŽENA I REBRO

Ebu Hurejre r.a, prenosi od Poslanika s.a.v.s da je rekao:

"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan,kada bude negdje prisutan,neka govori dobro ili neka suti. Ja vam preporucujem da se prema zenama lijepo odnosite. Zena je,uistinu,stvorena od rebra. Njegov vrh je najkrivlji.Ako htjednes da ga ispravis slomit ces ga,a ako ga ostavis ostat ce krivo. Lijepo se odnosite prema zenama."

rekao je Poslanik s.a.v.s.

BEBA I PLAČ...

Prenosi se od Ebu-Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao:

"Nijedan se covjek nije rodio a da ga sejtan nije dotakao kad se radjao,pa je svako dosao na svijet placuci od sejtanovog dodira,osim Merjeme i njezinog sina.

(Buhari)

HADIS - 19.6.2007

Ebu Umama r.a prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. bio upitan:

Sta je grijeh?

Pa je rekao: Ako osjetis dvoumljenje i nelagodnost u svojoj dusi, kani se toga.

Pa potom je upitan:

A sta je iman (vjerovanje)?

Rekao je: Kada te rastuzi tvoje lose djelo, obraduje te dobro djelo,onda si ti vjernik.

Biljezi Ahmed.

MUSLIMAN I MUSLIMANKA SA SVOJOM DJECOM

Preuzeto iz: «NOVI MUALLIM» br. 1-3, prevod sa arapskog: Sead Seljubac

Djeca su čovjeku radost i veselje u životu. S njima je život slađi. Čovjek, nakon Allaha, u djecu svoje nade polaže. Njihovim bereketom nafaka pristiže, rahmet silazi a nagrada se uvećava. Međutim, sve ovo ovisi o odgoju djece i njihovom ispravnom podizanju koje ih čini stubovima hajra, faktorima dobročinstva i izvorima sreće. Čovjeku čija djeca posjeduju takav odgoj ona su, uistinu, dunjalučki ukras. Tako ih Allah opisuje Svojim riječima: «Bogatstvo i sinovi su ukras na ovom svijetu...» (El- Kehf, 46)

Zato je Vjerovjesnik, s.a.v.s., između ostalog činio dovu i za one koji su željeli povećavati svoj imetak i broj djece. Enes, r.a., prenosi da je ušao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., a s njim njegova majka i njegova tetka. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je s njima klanjao i zamolio za njih svako dobro. Enesova majka je rekla: "Poslaniče, tvoj mali sluga, zamoli Allaha i za njega!" On je i za njega činio dovu za svako dobro a na kraju svoje dove ja kazao: "Allahu moj, Ti mu podaj mnogo imetka i mnogo djece, i podaj mu u tome bereket." (Hadis prenose Buhari i Muslim)Međutim, kada roditelji zanemare odgoj svoje djece i njihovo pozitivno usmjerenje, ona im budu stalni belaj, muka, nevolja, nesreća i briga koja im po cijelu noć zaspati ne da i koja ih slama po cijeli dan.

RODITELJI SHVAĆAJU SVOJU VELIKU ODGOVORNOST PREMA VLASTITOJ DJECI

Savjestan i istinski musliman shvaća svoju veliku odgovornost spram vlastite djece koju je rodio i tako donio na svijet jer čuje glas Kur'ana koji o tome govori: «O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti...» (ET-Tahrim, 6)On čuje i glas Resuli-ekrema koji ga stavlja pred veliku odgovornost u životu: "Svaki od vas je pastir i svaki će odgovarati za svoje stado! Imam je pastir i odgovoran je za svoje stado; muškarac je pastir u svojoj porodici i odgovoran je za svoje stado; žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado; sluga je pastir u imetku svog gospodara i odgovoran je za svoje stado! Svaki od vas je pastir i svaki će odgovarati za svoje stado!!! (Muttefekun alejh)

Ovo je velika odgovornost kojom je islam obavezao sve ljude skupa, ne izostavljajući nikoga. Shodno tome, roditelje je učinio odgovornim za čisti islamski odgoj svoje djece i za njihovo pozitivno usmjerenje utemeljeno na visokim moralnim kvalitetima. O tim kvalitetima govori Resuli-ekrem kada tvrdi da je poslan jedino sa zadatkom da te vrijednosti upotpuni i učvrsti među ljudima. On kaže:

«Poslan sam da usavršim najbolje moralne vrednote! « (prenose ga imam Buhari, imam Malik u Muvettau i imam Ahmed u Musnedu)Nema većeg dokaza za veličinu odgovornosti roditelja za svoju djecu i njihovo odgaianje u pokornost Allahu i Njegovom Resulu i izvršavanju naređenog, od izjave uleme - da svaka kuća nužno mora čuti riječi Resuli-ekrema koji kaže:

«Naređujte svojoj djeci namaz već u sedmoj godini njihovog života, a u desetoj ih za to i udarite...» (prenose ga Ahmed, Ebu Davud i Hakim)

Svaka kuća koja čuje ovaj hadis pa nakon toga ne bude naređivala svojoj djeci nauku još u sedmoj godini njihovog života, niti ih bude tukla ako u desetoj budu izostavljala namaz, u toj kući se, onda, principi dina potcjenjuju. Roditelji su u takvoj kući grješnici koji će pred Allahom odgovarati za to potcjenjivanje.

Kuća je gnijezdo u kojem ptićima raste prvo paperje. Ona je sredina u kojoj se oni razvijaju. To je sredina u kojoj se formiraju njihove ambicije, karakter, ličnost. Odatle se ukazuje na veliku ulogu roditelja u vođenju brige u tim mehkim i nježnim pupopljcima, u njihovom osiguravanju adekvatne hrane za njih, i u njihovom bitnom usmjerenju u kojem će se ravnomjerno odgajati njihovo tijelo, um i duša.

RODITELJI U ODGOJU DJECE KORISTE NAJBOLJE METODE

Oprezan i razborit musliman-roditelj, otac ili majka, razumije psihička stanja svoje djece. On im na najbolji način prilazi, i ulazi u dubinu njihovog čistog i čednog unutrašnjeg svijeta, te ih formira i usmjerava koristeći pri tome najljepše metode.

On im se umiljava na različite načine, približava im se i vodi računa o njihovom intelektualnom nivou i životnoj dobi. On se s njima igra, ljubazan je, šali se s njima, i govori im riječi pune ljubavi, nježnosti i pažnje koje su im drage pa ga oni zavole. Tada iskreno, gorljivo i sa nestrpljenjem očekuju i prihvaćaju njegove smjernice. Njihova pokornost njemu i izvršenje njegovih naređenja tada im iz srca potječu. Velika je razlika između poslušnosti koja je zasniva na ljubavi, poštovanju, uvažavanju i čvrstoj vezi, i pokornosti bazirane na grubosti, sili, ponižavanju i prisilnom potčinjavanju. Prva je trajna i čvrsta, a druga privremena i krhka. Vrlo brzo nestane nakon trajnog ili privremenog prestanka te grubosti i sile.

Ima ljudi koji smatraju da predugo druženje oca sa djecom i dugi razgovori s njima smanjuju kod njih njegov očinski autoritet i odgojnu snagu. Ovo je očita greška. Blag odnos prema djeci je uspješan i mudar odgojni metod kojemu poziva savremena pedagogija danas, a kojemu poziva sam Resul, s.a.v.s., i riječju i djelom, evo već više od četrnaet stoljeća.

Alejhisselam je poredao Abdullaha, Ubejdullaha i Kusejjira, sinove Abbasove, r.a., a potom rekao: "Ko mi prvi dođe imat će to i to!!!" Oni su se potrčali do njega i popadali mu po ledima i prsima, a on ih je ljubio."U poglavlju «Edeb pojedinca» Buharija iznosi, a i Taberani, od Ebu Hurejre, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, za ruku uhvatio Hasana, ili Husejna, r.a., a zatim stavio njegova stopala na svoje stopalo i potom kazao: «Rasti!!!»

Resulullah, s.a.v.s., se, često iznoseći Hasana i Husejna, r.a., pokazuje kao izvrstan pedagog. Njegova nježnost i samilost prema njima se pokazuje najboljim primjerom očevima i djedovima svih vremena i prostora, kako bi bili dobri i blagi prema tim sitnim i nježnim biljkama, bez obzira na neko svoje dostojanstvo, ugled i moć.

Ima jedan hadis kojeg prenose Ahmed i Nesai od Šeddada koji kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, je izašao noseći Hasana, ili Husejna. Prošao je naprijed, pa ga je spustio. Potom je tekbirom započeo namaz. Čineći sedždu oduljio ju je. Podigao sam glavu i vidio dijete na njegovim ledima. Vratio sam se svojoj sedždi. Kada je on završio svoj namaz, rekli su: «O Allahov Poslaniče, oduljio si?! On reče: «Moje dijete mi se popelo na leđa pa mi je bilo mrsko da ga požurujem dok ne zadovolji svoju potrebu.»Ovakav treba biti odnos muslimana prema svojoj djeci. On se s njima druži, nježan je, šali se s njima i zabavlja, unoseći u njihova srca sreću i radost kada god može i kada god za to nađe slobodnog vremena.

RODITELJI DJECU OBASIPAJU LJUBAVLJU I NJEŽNOŠĆU

Jedna od prioritetnih roditeljskih dužnosti je da svoju djecu obaspe samilošću, nježnošću i ljubavlju kako bi se razvijala duhovno zdrava, ispunjena povjerenjem, vedrinom i optimizmom. Samilost je jedno od temeljnih islamskih vrlina. Bila je posebno izražena i kod samog Resulullaha, s.a.v.s. Enes, r.a., tvrdi:

«Nisam vidio nikoga milostivijeg prema porodici od Resillulaha, s.a.v.s. Ibrahim je - veli - bio dat na dojenje kod nekih porodica Medine, pa bi Poslanik, kada bi pošao negdje, a i mi s njim, ušao u kuću, uzeo Ibrahima i poljubio ga, a potom bi se vratio.» (prenosi ga Muslim)

Samilost Resulullahova, s.a.v.s., nadvijala se nad otvorenim muslimanskim pupoljcima. On bi raširio svoj hladonosni ogrtač i tako zaklanjao od sunca djecu koja su se igrala.

Enes, r.a., prenosi da se Resulullah, s.a.v.s., kada god bi prošao pored djece, njima nasmiješio i selam im nazvao. (Muttefekun alejh)U njegove trajnoodgajajuće riječi spadaju i ove:

«Nije naš onaj koji nije samilostan prema mlađim i ne poštuje pravo starijih među nama.» (prenose ga Ahmed i Hakim)Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., ljubio Hasana b. Alija pa mu je El-Akre' b. Habis kazao: «Ja imam desetero djece i ni jedno od njih nisam nikada poljubio!» Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: «Ko ne bude imao milosti, ni prema njemu se neće imati milosti!» (Muttefekun alejh)

Poslanik je, kao vrsni odgajatelj, oblikujući duše drugih, uvijek pokušavao da u njima otvori izvore samilosti i aktivira potencijal ljubavi i nježnosti kao najspecifičnijih ljudskih karakteristika.

Jednog dana mu je došao neki beduin i rekao: «Zar vi ljubite svoju djecu? Mi svoju ne ljubimo!» Vjerovjesnik, s.a.v.s., je kazao: «Šta ti ja mogu kada ti je Allah odstranio samilost iz tvog srca!» (prenose ga Buharija i Muslim)

Poštovana Aiša, majka pravovjernih, r.a., prenosi - da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., kada bi kod njega ušla Fatima, ustao prema njoj, poželio joj dobrodošlicu, poljubio je i ponudio joj da sjede na njegovo mjesto. Kada bi on ušao kod nje ona bi ustala prema njemu, uzela ga za ruku, poželjila mu dobrodošlicu, poljubila ga i ponudila da sjede na njeno mjesto. Ona je ušla kod njega onda kada je bio na samrtnoj postelji a on joj je i tada poželio dobrodošlicu i poljubio je.» (prenose ga Buharija i Muslim)Kada zna za ovako uzvišena životna uputstva Poslanikova istinski musliman nije u stanju biti namršten prema svojoj djeci, biti krut u ophođenju s njima, biti grub kada im se obraća čak i onda kada je po svojoj prirodi krut i grub. Ova vjera svojim svijetlim uputama srca čini mehkim, u njima pronalazi i aktivira vrela nježnosti, te razvija toplinu ljubavi, jer - djeca su dio našeg srca koji trčkara po zemlji. Pjesnik kaže:

Ova naša djeca među nama, srca su naša što zemljom hode,Kad neko od njih život povrijedi, od bola naše oko zasuzi.

Roditelj je rijeka nježnosti što prema djeci teče. On je blagi talas brige, pažnje, požrtvovanosti i sigurnosti koji ih trajno zapljuskuje.

(Autor: dr. Muhammed Ali El-Hašimi, «MUALLIM» br. 1-3, prevod sa arapskog: Sead Seljubac)

RODITELJI NA DJECU TROŠE SREDSTVA VELIKODUŠNO I OD SRCA

Islam se ne zadovoljava samom prirodnom dobrotom i nježnošću roditelja prema djeci. U životu se može pojaviti nešto što će ga odvratiti od djeteta, što će jednog ili oba roditelja spriječiti da za svoje dijete žrtvuju ono najbolje. Uvjeti života često budu surovi, dani postanu crni, oskudica pritisne. Roditelji, ili jedan od njih, tada se počnu žaliti kako im je odgovornost preteška, teret nepodnošljiv i da ne mogu mnogo da daju. Zbog takvih situacija islam ovu prirodnu roditeljsku nježnost podržava, ojačava i podiže na viši nivo nudeći za nju roditeljima veliku nagradu. Na taj način požrtvovanost biva lakšom, muka umanjenom, a oskudica podnošljivom. Ummu Seleme, r.a., kaže: «Rekla sam: `O Allahov Poslaniče, hoću li ja imati nagradu ako trošim na svoju djecu, da ih ne bih ostavila takvim i takvim? Oni su moja djeca!' On reče: `Da! Ti ćeš imati nagradu za ono što potrošiš na njih.

»Ebu Mes'ud el-Bedri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Kada čovjek utroši svoj novac na izdržavanje svoje porodice, želeći time postići Allahovo zadovoljstvo i Njegovu blizinu, piše mu se kao da je podijelio sadaku.» (Muttefekun alejh)

Trošenje imetka na izdržavanje porodice je najvredniji vid trošenja imetka a ujedno i način koji donosi najveću nagradu. Potvrdu ovome nalazimo u hadisu koji prenosi Muslim od Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: Resulullah, s.a.v.s., rekao je: «Potrošiš dinar na Allahovom putu, potrošiš dinar za oslobađanje robova, dadneš dinar kao sadaku siromahu i potrošiš dinar na svoju porodicu. Najveća nagrada je za dinar koji si potrošio na svoju porodicu.»

U drugom Muslimovom predanju stoji: «Najvredniji dinar koji čovjek potroši je - onaj koji potroši na svoju porodicu, onaj koji potroši na svoju jahalicu na Allahovom putu, i dinar koji potroši na svoje drugove na Allahovom putu.»

Duša istinskog muslimana je radosna, vesela i sretna kada troši imetak na svoju porodicu, jer je čvrsto uvjerena da za svaki dinar koji potroši na svoju porodicu, a i na druge, a time želi postići Allahovo zadovoljstvo, ima kod Allaha veliku nagradu. Čovjek ima tu nagradu čak i onda kada, s takvom namjerom, ljubazno, nježno, s ljubavlju i od srca, prinese zalogaj do usta svoje žene. Potvrđuje to hadis koji prenosi Sa'd b. Ebi Vekas, r.a., gdje on tvrdi da mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: «Za svaki vid trošenja imetka kojim želiš postići Allahovo zadovoljsto bit ćeš nagraden, pa čak i za ono što prineseš do usta svoje žene!» (Muttefekun alejh)

Iskreni i odani musliman ne može zanemariti svoju porodicu, niti dopustiti da padne u oskudicu, bijedu i propast. On čuje glas časnog Resula koji opominje one koji zanemaruju svoje porodične obaveze, i prijeti im pogubnim krajem i najgorom kaznom: «Čovjeku je dosta grijeha da zanemari one koje izdržava!»

RODITELJI U SVOJOJ NJEŽNOSTI PREMA DJECI I TROŠENJU NA NJIH NE PRAVE RAZLIKU IZMEĐU SINOVA I KĆERI

Nekim ljudima ne bude drago kada dobiju kćerku. Željeli bi da im Allah daruje samo sinove. Takvi ne znaju za veliku nagradu koju je Allah obećao roditelju kojemu je darovao kćeri, a on je bio s njima strpljiv, lijepo ih odgojio i bio prema njima pažljiv i nježan. Kada bi znali za nagradu koja čeka roditelja koji je bio dobar, samilostan i brižan prema svojim kćerima oni bi mu pozavidjeli i poželjeli takvo nešto i za sebe. Resul, s.a.v.s., kaže:

«Ko bude imao tri kćeri pa bude s njima strpljiv, bude ih hranio, pojio i odijevao prema svojim mogućnostima, one će mu, na Sudnjem danu, biti zaklonom od Vatre.» (prenose ga Muslim, Ebu Davud i drugi)U drugom predanju stoji: «Ko bude imao tri kćeri kojima osigura, smještaj, opskrbu i bude prema njima milostiv pripada mu, doista, Džennet!» Neko od ljudi reče: «A dvije, o Allahov Poslaniče?» «I dvije!», kaza on.

Kojem će to roditelju biti mrsko da opskrbi i odgoji kćeri nakon što čuje kakvu mu je nagradu i blagodat za to Allah obećao?! Islam, koji je vjera života, što realnost ljudi čini zdravijom i nudi rješenja za njihove probleme, uzima u obzir da bi kćerka mogla doživjeti razvod braka i biti prisiljena vratiti se u kuću svog oca. Mogla bi tada zateći oca u poteškoćama, oskudici i neimaštinji, zbog slabog dotoka sredstava za život, ili velikog broja ostale djece. Zato mu islam nudi ljekoviti eliksir za njegovu izmučenu i napaćenu dušu, i skida s nje brigu, napor i muku koja ju je snašla. On takvom roditelju, koji ima brojnu porodicu, pojašnjava da je njegovo izdržavanje kćerke koja mu se vratila jedna od najvrednijih sadaka koja ga dovodi najbliže Allahu.

Resulullah je, s.a.v.s., Suraki b. Džu'šumu kazao: «Hoćeš li da te uputim ka najvećoj sadaki, ili jednoj od najvećih sadaka?» «Hoću, Poslaniče Allahov!», veli ovaj, a on reče: «To je tvoje trošenje na tvoju kćerku koja ti se vratila i, osim tebe, nema drugog skrbnika!»

Uporedimo sada ovo obilje svježih i ugodnih životnih sokova koje djeca u svijetu islama dobijaju, sa onom oporošću, ukočenošću i krutošću materijalnog svijeta kojemu su izložena djeca Zapada. Kod njih dijete, bilo muško bilo žensko, tek što napuni osamnaest godina svog života već izlazi iz toplog gnijezda svog roditelja da bi iskusilo svu nemilosrdnost materijalističkog svijeta, i bilo izloženo vrtlogu borbe za standard, a njihova stabljika se još nije ni učvrstila, niti je ikada dobio dovoljno životnih sokova sa porodičnog izvora ljubavi i nježnosti.

Ogromna je razlika izmedu Allahovog Zakona, koji je došao radi čovjekove sreće s jedne, i čovjekovog nesavršenog, manjkavog zakona koji ga čini nesrećnim s druge strane. Nije nikakvo čudo što na Zapadu nalazimo, kao rezultat takvog materijalističkog zakona, čitave vojske raspuštene i zalutale omladine, i veliki broj posrnulih, očajnih i izgubljenih djevojaka, kao i neudatih majki. Broj i jednih i drugih se vremenom konstantno povećava...

RODITELJI DOBRO PAZE NA SVE ŠTO UTJEČE NA FORMIRANJE I USMJERENJE DJECE

Savjestan roditelj musliman dobro pazi na svoju djecu. On zna šta oni čitaju i šta pišu, zna njihov hobi koji su sebi odabrali, i na koji ih je on sam usmjerio, nakon što je u njima otkrio sklonost za tom vrstom hobija, a da toga oni ni sami nisu bili svjesni. On poznaje prijatelje za koje su oni vezani ili sa kojima provode veliki dio svog vremena. On poznaje mjesta koja njegova djeca posjećuju u slobodno vrijeme. On sve to zna a da oni nisu svjesni njegovog nadzora nad njima. Kada god on primijeti određene devijacije kod njih u izboru literature koju čitaju, ili hobija kojim se bave, ili primijeti da se vežu za loše društvo, ili posjećuju sumnjiva mjesta, ili stiču loše navike poput pušenja, ili se odaju pokuđenim ili zabranjenim oblicima igre i zabave, što uništava dragocjeno vrijeme, što troši snagu i što mladog čovjeka navikava na besposlicu, zabavu i gluposti - kada god, dakle, roditelj primijeti nešto od toga kod djece on ih ponovo vraća na ispravnu stazu nježno, mudro i oprezno, on ih usmjerava ka dobru vještim uvjeravanjem i s ozbiljnošću.

Svako se dijete rodi sa prirodom sklonom ispravnom putu, sklonom islamu kao prirodnoj vjeri, pa ga njegovi roditelji učine, jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom, - kako se to navodi u sahih-hadisu kojeg prenosi Buharija. Iz ovoga proizilazi odgovornost roditelja u oblikovanju uma svoje djece, u formiranju njihove ličnosti, u odgoju njihove duše vodeći računa o ranije spomenutim odgojnim mjerama. Literatura koju će roditelj ponuditi djeci na čitanje treba biti otvorena za njihov intelektualni nivo, da njihove duše okiti plemenitim moralnim odlikama, da njihovu ličnost približi vrhunskoj primjernosti, a ne da ona bude ubitačna za njihov um, da im čistu prirodu pokvari, da u njihovim dušama ugasi žišku dobra. Njihov hobi treba u njima da otkrije oblike dobra koji u njihovim dušama leže a ne oblike zla. On treba u njihovim srcima da raspiri žeravicu istine a ne žeravice laži, da u njima odgoji zdrav osjećaj a ne bolesnu ambiciju.

Njihov drug treba da im bude vodič ka Džennetu a ne ka Vatri, da ih vodi Istini a ne laži, da ih upućuje pravom putu, uzdizanju, uspjehu i poslušnosti, a ne stranputici, padu, neuspjehu i neposlušnosti. Koliko je samo prijatelja odvuklo svoje drugove na klizava i opasna mjesta, na obronke zla, u ponore poniženja - dok roditelji nisu o njima vodili računa. Mudro je o drugu kazao pjesnik Adijj b. Zejd El-Ibadijj stihovima:

«Kad se nadeš međ' ljudima sa najboljim ti se druži, sa lošim se nemoj družit pa da budeš loš k'o i on.Za čovjeka nemoj pitat` nego pitaj za druga mu, svako se za prijateljem u postupku svom povodi.»

Prema tome, oprezan roditelj musliman pri odgoju svoje djece pazi na njihovu literaturu, prijatelja, hobi, školu, učitelja, klub, izvore informacija, i na sve ono što ima uticaja na formiranje ličnosti njegove djece, na oblikovanje njihovog uma, duše, i vjerovanja te po potrebi interveniše na način sprečavanja ili na način podsticanja, kako mu cijeli proces njihovog odgoja ne bi bio upropašten, kako ona ne bi bila unesrećena, bolesnog morala ili moralno deformisana. Na osnovu iznešenog možemo da razumijemo uspjeh jedne porodice u odgoju svoje djece i neuspjeh druge. Prva je osjećala svoju odgovornost spram odgoja svoje djece pa im je poklonila prioritetnu pažnju i ona su postala dobro za nju, za Zajednicu i sve ljude uopće. Duga nije osjećala tu odgovornost pa je zanemarila svoju djecu i ona su postalatrajno zlo za nju, za Zajednicu i za sve ljude, i nesreća koja ih prati na ovom svijetu a i poslije smrti. Istinu govori Uzvišeni Allah koji kaže:«Vi u svojim ženama i u djeci svojoj imate neprijatelja – pa ih se pričuvajte... « (Et-Tegabun, 14)

Djeca ne bi bila neprijatelji svojim roditeljima da su roditelji ustrajali na Pravom Putu, da su bili svjesni svoje odgovornosti spram vlastite djece, i da su na tom polju uložili istinski trud!!!

RODITELJI IZGRAĐUJU OSJEĆAJ JEDNAKOSTI MEĐU DJECOM

Jedno od načela mudrog odgoja svoje djece jeste i jednak odnos prema svakom od njih u svemu, bez davanja prednosti jednom od njih nad drugima. Kada dijete osjeti tu jednakost i pravdu između njega i njegove braće i sestara on odrasta zdrave duše, oslobođen okova uskraćenosti, pa ne mrzi svoju braću i sestre, srce mu ne izjedaju ljubomora i zavidnost, a duša mu je ispunjena zadovoljstvom i tolerancijom, nesebičnošću, dobročinstvom i ljubavlju prema drugima. Na ovo Islam podstiče i ovo naređuje roditeljima. Oba šejha prenose od En-Nu'man b. Bešira, r.a., da ga je njegov otac doveo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: «ovom svom sinu poklanjam dječaka (slugu) koji je bio moj.» Resulullah, s.a.v s., upita: «Jesi li takav poklon dao svakom svom djetetu?» «Nisam!», odgovori on, a Allahov Poslanik, s.a.v s., reče: «Onda ga vrati!»

U drugom rivajetu stoji - pa Resulullah, s.a.v.s., upita: «A jesi li tako postupio sa svakim svojim djetetom?» «Nisam.», odgovorio je ovaj, a on reče: «Bojte se Allaha, i budite pravedni prema svojoj djeci!» Moj se otac vratio i vratio taj dar. U jednom drugom rivajetu stoji: - pa je Resulullah, s.a.v.s., upitao: «Bišre, imaš li ti, osim ovoga, još djece?» «Imam.», odgovorio je ovaj, a on upita: «Jesi li isto to poklonio svakom svom djetetu?» «Nisam.», odgovorio je ovaj, a on reče: «Nemoj me onda tražiti za svjedoka jer ja neću biti svjedok nepravdi!» Potom je rekao: «Bili te radovalo da oni tebi budu svi podjednako poslušni?» «Da!», odgovori ovaj, a on reče: «Onda to nemoj učiniti!» (Pouzdan hadis)

Na osnovu ovoga bogobojazni musliman je pravedan prema svojoj djeci, ne daje prednost jednom od njih nad drugima kad im daje dar, kad im dijeli nafaku, kad komunicira s njima. Time on kod njih probuđuje želju da za njega Bogu čine hajr dovu, da njihova srca kucaju ljubavlju prema njemu, da su im duše ispunjene spremnošću da mu budu poslušni, da ga poštuju i cilene.

RODITELJI U DJECI IZGRAĐUJU VISOKE MORALNE VRIJEDNOSTI

Preko ovakvih duša ispunjenih radošću, zadovoljstvom i spremnošću na poslušnost roditelj može svoju djecu da podiže do stepena najboljeg primjera, do lika visoko plemenitog čovjeka, da u njih usađuje visoke moralne kvalitete kakvi su: ljubav prema drugima, briga o gostima, veza sa rodbinom, poštivanje starijeg, samilost prema mlađem, spremnost na činjenje dobra, želja za širenjem pravde među ljudima, i sl. Dobro može poteći samo iz duše koja se dobrom napajala. Ne može se darovati ono što se ne posjeduje. Istinu je kazao onaj ko je rekao: «Dobrota je od Boga, a odgoj od roditelja!» (prenosi ga Buharija)

Razborit roditelj musliman zna kako će ući u dušu svoje djece, i u nju usaditi mudrost i zdrav moral, koristeći pri tome mudre odgojne metode poput - dragog i primjernog vođenja, otvorenosti, druženja, lijepe pažnje, samilosti, skromnosti, radosti, ljubavi, pažnje, srčanosti, naklonosti, jednakosti, pravednosti, savjetodavnosti, ispravnog usmjeravanja i vođenja..., kroz blagost koja nije slabost, i strogost koja nije nasilje. Tako se djeca razvijaju i odrastaju u atmosferi ispunjenoj dobročinstvom, pažnjom i nježnošću. Takva atmosfera neizostavno nudi pobožnu, pouzdanu, dobru djecu, čija je ličnost skladna, um otvoren, koja su sposobna da daruju, koja su spremna da ponesu odgovornost.

Ovo se vidi u svakoj porodici koja djecu podiže na principima Islama, i koja ih odgaja kur'anskim odgojem.Istinu kaže Uzvišeni Allah Svojim riječima: «Allahovu vjeru (vjerujte)! Koja je vjera od Allahove vjere ljepša?!» (El-Bekare, 138)

ODGOJ DJECE U ISLAMU

fundamentalno pitanje: roditelja, porodice, rodbine, džemaata i ummeta islama. Jedna od bitnih funkcija Muhammeda a.s. je da bude vjerski i moralni uzor ljudskom rodu do Sudnjeg dana:"Jer ti si, zaista, najljepše ćudi". (El-kalem, 4).

To i Poslanik potvrđuje slijedećim hadisom: "Uistinu sam poslan da usavršim moral kod ljudi". O svome odgoju Vjerovjesnik kaže: "Odgajao me je moj Stvoritelj i on me je najljepše odgojio". Muhammed a.s. u jednom hadisu izvještava kako je odgajan Sulejman a.s. od svoje majke: «Majka Sulejmana, sina Davudova, rekla je Sulejmanu:»Sinčiću moj! Noću mnogo ne spavaj, jer pretjerano spavanje čini čovjeka siromašnim na Sudnjem danu».

Koliko je vrijednost odgojiti dvije kćeri Vjerovjesnik kaže:«Musliman, koji odgoji dvije kćeri da im i omogući vjersku i svjetovnu naobrazbu, te ih osposobi za samostalan život i lijepo s njima postupa, biće nagraden džennetom" (IPH, 1455).

Poslanik izričito naglašava:«Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi i odgoja». (IPH, 36)

Da bi čovjek bio koristan u islamskom smislu i na islamski način živ i poslije fizičko-biološke smrti po hadisu je slijedeći put:"Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim u tri slučaja: trajne sadake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini." (IPH, 349).

Poslanik savjetuje muslimane u kom će pravcu odgajati svoju djecu:"Odgajajte svoju djecu, u znaku ova tri svojstva: da vole poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur'an. Odista, oni koji znaju Kur'an napamet i vladaju se po njemu, biće pod Allahovom zaštitom - sa Njegovim poslanicima i odabranim robovima - onoga dana, kada osim Njegove, neće biti druge zaštite." (IPH, 54)

Koliki je značaj i težina odgoja dobro ilustriraju slijedeće Poslanikove riječi:"Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadaka i fitre". (IPH, 1284)

Kakve sve posljedice i teškoće donosi neodgojeno dijete svojim roditeljima svjedoči slijedeći hadis:"Nije ti neprijatelj čovjek koga u borbi ubiješ i stekneš zvanje gazije, ili on tebe ubije pa postaneš šehid i zaslužiš džennet. Pravi ti je neprijatelj tvoje neodgojeno dijete koje je iz tvoje kičme poteklo. Zatim, neprijatelj ti je i tvoj imetak koji si svojim rukama zaradio a on ti postao jedina preokupacija". (I.P.H, 1359)

Šta je najveća vrijednost, najskuplja dragocjenost i najljepši ukras koji roditelji mogu ostaviti svojoj djeci?, odgovara Vjerovjesnik:"Lijep odgoj je najvrednije nasljedstvo koje roditelj može ostaviti svome djetetu" (I.P.H, 1463).

Kao što govori o značaju i veličini odgoja dvije kćeri Vjerovjesnik ističe fadilete i dobrote odgoja tri kćeri na islamski način:"Ko na halal-način odhrani tri kćeri, lijepo ih odgoji i ljudski s njima postupa, kao nagradu zaslužuje džennet". (I.P.H. 1670)

Od odgojenog mladića ili djevojke nema samo fajde on i ona, njihovi roditelji, rodbina, komšije već i ljudi uopće:"Ko potječe od dobre i plemenite porodice i rodi se i odgoji u čestitoj sredini, njegova će prisutnost u društvu biti ugodna i poželjna". (I.P.H, 1718)

Jedna od stvari u odgoju djece kojoj se trebaju naučiti od najra nije mladosti, čim saznaju za sebe, jeste islamski pozdrav:"Sine moj" - rekao je Vjerovjesnik Enesu r.a. - "Kada udeš u svoju kuću, porodici nazovi selam, jer će taj selam biti blagoslov tebi i tvojoj porodici" (I.P.H, 1949)

Obraćajući se mladiću i upućujući ga osnovama odgoja, karaktera i zaštite na oba svijeta Poslanik ističe:"O mladiću! Budi pokoran Allahu dž.š. i pridržavaj se onoga što ti je naredio, pa će i On tebe čuvati. Poštuj Allaha i izvršavaj Njegove propise, pa ćeš Ga uvijek imati uza se kao zaštitnika. Ako ti nešto zatreba traži to od Allaha. Ako ti pak pomoć zatreba i tada se obrati Uzvišenom Allahu". (I.P.H, 1954).

Navedeni hadis upućuje na dva osnovna ispravna odnosa u životu: Robovanje samo Allahu dž.š. i traženje isključivo pomoći od Njega. Tako se postiže neovisnost u životu i neponižavanje pred ljudima. Odgoj jednog zdravog i sposobnog mladića najviše ugrožavaju i razdiru snažne strasti, nagoni i požuda. Koji se mladić u ime Allaha suzdrži njegove vrline i vrijednosti se uvećavaju:"Uzvišeni Allah uzdiže i povećava vrijednost onog mladića, koji obuzdava svoje strasti i ne predaje se požudama". (I.P.H, 509)

Strasti se nikada u čovjeku ne mogu ubiti, ali se mogu kontrolirati i kroz korito šerijata i valjan brak kanalisati. Opisujući najbolju mladost vjerovjesnik naglašava:"Najbolja je mladost koja sliči starosti tj. kada mladić svojim postupkom, vladanjem i dobrim djelima oponaša jednog uzornog starca; a najgora je ona starost koja sliči mladosti kada starac oponaša mladića u odijevanju i postupcima". (I.P.H, 825)

Navodeći čovjekove jedinstvene integrativne karakterne crte Poslanik veli:"Čovjekova plemenitost i velikodušnost je njegova vjera, čovječnost - njegov razum, a porijeklo - njegov odgoj". (I.P.H, 1164)

Pravi vjernici se od djetinjstva preko mladićkog doba pomoću vjere i etike odgajaju, a nevjernici, višebošci i životinje se tokom cijelog života u neslobodi driluju i dresiraju. Odgoj je mukotrpna strijepnja i neizvjesnost u slobodi, a dresura se postiže preko noći. Da bi otklonili odgoj, a nametnuli dresuru, ljude, prije toga morate "osloboditi" vjere, etike, savjesti i slobode i morate ih iz kulture previntati na civilizaciju. Evo kako e Vjerovjesnik savjetovao sina h. Omera, Abdullaha:"Sinko moj! Živi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik". A sam Ibn Omer savjetujući druge, imao je običaj reći: "Kada omrkneš nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš nemoj očekivati večer. Dok si zdrav, pripremaj se za bolest, a u toku života pripremaj se za smrt". (I.P.H, 1205)..

U pogledu odgoja djece i sticanja islamskih navika i postupaka bitno je kako se Poslanik ponašao:«Vjerovjesnik bi se služio desnom rukom u jelu i piću, zatim kod uzimanja abdesta i oblačenja odjeće, te kod primanja i davanja, a lijevom u ostalim prilikama.» (I.P.H, 1263).

Bitan sadržaj odgoja je etika kroz integrativno funkcioniranje jedinstvenih čovjekovih karakternih crta. Odgoj je primijenjena etika i čovjekova savjest na djelu i akciji. Najveću snagu i temelj odgoju daje svijest i uvjerenje o Bogu kao da Ga vidimo, jer iako mi Njega ne vidimo On nas vidi. U neizmjenjive temelje odgoja spada Vjera u Jednog Jedinog Boga, predanost, pokornost i robovanje samo Njemu i neupitna pokornost Njegovoj volji u formi vjerozakona. Ne treba nikada biti nevjernik niti bilo koga sa Allahom izjednačavati. Ne smije se nikada lagati i lažno svjedočiti niti je musliman neprijateljima islama i muslimana dužan istinu kazati. Ne smije se krasti, otimati i pljačkati tuđa imovina.

Nikada se ne smije gatati, vračati, kockati, sudbinu proricati, alkoholna pića i drogu trošiti. Zabranjeno je ogovaranje, ismijavanje, kuđenje, vrijeđanje ljudi i davanje im pogrdnih nadimaka. U teške grijehe spada i zinaluk, ljubomora, nasilje, smutnja, oholost, škrtost, zavidnost, bolesna ljubav prema dunjaluku i častima, narcisoidnost i stavljanje čovjeka u središte svijeta. Ugrožavanje tuđih života, vjere, imovine, časti i dostojanstva spada u neoprostive grijehe. Djecu treba odgajati da ne čine i da ne trpe ničije nasilje. Važno je da vjeruju i znaju da je Allah izvor i da dariva nafaku svakom, a da se o vjeri svaki čovjek mora brinuti pojedinačno, unutar ljudske slobode.

POSLJEDICA ODGAJANJA I NEODGAJANJA DIJECE

Poglavlje iz knjige «ISLAM I MEĐULJUDSKI ODNOSI»Kako prenosi Buharija, Poslanik ističe tri bitne ljudske odgovornosti i dužnosti u životu: "Ti imaš dužnosti i obaveze prema Allahu, dužnosti i obaveze prema samom sebi, kao što imaš obaveze i dužnosti prema svojoj porodici. Ispunjavaj svoje obaveze prema svakome od navedenih". O odgovornosti za odgoj djece Poslanik izričito kaže: "Allah će pitati svakog onog kome je bilo povjereno stado na čuvanje kako ga je čuvao, da li ga je valjano čuvao ili ga je svojim nehajem, nepažnjom, pa čak i svjesno i namjerno upropastio. Čak će Allah pitati, kako se roditelj odnosio prema svojoj kućnoj čeljadi".

Od vanjskih Allahovih znamenja i darova čovjeku, najveći su djeca. Djeca su, ustvari, dio svojih roditelja i njihov fizičko-biološki produžetak na dunjaluku. Ako ih lijepo i islamski odgoje tada su djeca i vjerski i duhovni i moralno-etički produžetak svojih roditelja. Dijete je dio srca i duše svojih roditelja, majke pogotovu:"Dijete je plod srca i jedan od džennetskih mirisnih cvjetova". (I.P.H, 1840), kaže Resul ili «Evladuna Ekbaduna» - "naša djeca su naše džigerice".

Velika većina roditelja više voli svoju djecu nego sebe. Zato odgojem treba čuvati i spašavati srce i dušu djece, a ishranom, odjećom i obućom njihova tijela. Počevši od vladara kao najodgovornijeg, preko oca, majke, djece do sluga u kući u islamu su svi po svojim položajima, ukazanom povjerenju, konkretnoj moći sposobnostima i znanju odgovorni i bit će pitani za povjerene emanete:"Svi ste pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Imam je pastir svome narodu i biće odgovoran za svoje stado: Čovjek je pastir u svojoj porodici, i biće odgovoran za svoje stado; sluga je pastir i čuvar imovine svoga vlasnika i biće odgovoran za svoje stado: dijete je pastir u imovini svoga roditelja i biće odgovorno za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado" (I.P.H, 1186).

Kako se primjećuje, odgoj je u islamu organiziran, međusobno povezan i komplementaran proces u koga su uključeni svi. Samo u tako sistemskom i metodološki vođenom odgojnom procesu gdje su osnovne vrijednosti, načela, principi, cilj i sredstva odgoja slobodno usaglašeni i slobodno prihvaćeni uz Allahovu pomoć i milost, može se očekivati izvjestan rezultat. Ne može se tražiti od djece lijep odgoj i poslušnost, a prije toga ne pružiti im ništa kao što čini jedan beduin obraćajući se h. Umeru protiv svog sina. Njegov sin u cilju odbrane obraća se halifi - "Da li je moj otac imao kakve obaveze prema meni?" "Jeste", uzvrati h. Umer, "u prvom redu prilikom ženidbe morao je paziti na izbor bračnog druga, koja će i sama biti odgojena i znati odgajati svoju djecu, drugo, bio je dužan, kad si se rodio, da ti nadije lijepo islamsko ime, i treće, bio je dužan da te nauči vjerskim propisima kako bi i ti znao šta od tebe vjera traži." "Ni jednu od tih dužnosti" - reče mladić halifi - "moj otac prema meni nije ispunio. Oženio se ženom, koja po svom odgoju nije dostojna da mi bude majka; dao mi je ime kojeg se stidim, jer ima ružno i pogrdno značenje, nije me podučio čitanju i pisanju, niti bilo kojoj vjerskoj disciplini". Tada se h. Umer okrenuo prema ocu koji se žalio na sina, iako mu je sina na početku razgovora, dok nije znao potpunu istinu o svemu ukorio, riječima: "Kako se ne bojiš Allaha zbog neposlušnosti svojim roditeljima, kada te vjera na to obavezuje?" pa mu reče: "Bježi od mene. Optužuješ svoga sina za neposlušnost, a nijednu od svojih roditeljskih obaveza prema njemu nisi ispunio".

Šta znači ne voditi brigu o odgoju svoje djece? To je pronevjera najvećeg Allahovog izvanjskog dara i znamenja čovjeku:"Pastiru kome se povjeri stado na čuvanje, pa ga on ne sačuva i ne uputi, biće uskraćena Allahova sveobuhvatna milost", kaže hadis (I.P.H, 188).

Drugi halifa h. Umer često je ponavljao "Odgoji svoga sina, jer će biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga naučio, a sin će biti pitan, je li ti činio dobročinstvo i je li ti bio pokoran?" Dakle, prvo se djeci mora pružiti dobar odgoj, pa tek onda od njih očekivati hairli ponašanje. Muhammed a.s. čini dovu Allahu dž.š. za roditelje koji se trude da odgoje svoju djecu: "Neka se Allah smiluje roditelju, koji se trudi i pomaže svoje dijete da nauči i izvršava ono što je dobro".

Najskuplja cijena odgoja je ona - da umjesto roditelja i bliže rodbine - djecu i omladinu odgaja vrijeme i ulica. To je skup, jalov i opasan odgoj: "Koga, kako treba, ne odgoje roditelji, odgojiće ga vrijeme", kaže Resul. Pravi ambijent za odgoj djece je porodica, džemaat, džamija, a može biti i škola, ukoliko se promijeni cilj i sadržaj njenog rada. Zanemarivanje odgoja djece - znači prepuštanje djece ulici i njihovom poprimanju osobina, navika i ponašanja koja su suprotna s učenjem islama, što spada u velike grijehe. "Neće doći pred Allaha Njegov rob musliman s većim grijehom nego li onaj, koji je dozvolio da mu kućna čeljad ostanu bez valjanog islamskog odgoja i poznavanja islamskih propisa, bez kojih se ne može valjano živjeti islamskim životom", upozorava.Vjerovjesnik.
Briga o odgoju djece u islamu nije prepuštena slučajnostima i ničijoj samovolji, već spada u dužnosti, prava i obaveze najvišeg reda: "Bdjeti nad hrzom i obrazom svoje porodice je vjerska dužnost, a zanemariti i zapostaviti takve vrline kod djece jeste najveća pokvarenost. Dosta je čovjeku toliko grijeha, ako ne bude dovoljno vodio brigu o onome za koga je zadužen", poručuje Poslanik.
Djecu treba odgajati tako da kako rastu budu cijenjena po svojim vrijednostima, a ne po tome šta im je otac bio. Zato je odgojen mladić, lijepe naravi, čestita karaktera i darežljiv, po hadisu, draži Allahu dž.š. od starca škrtice koji ibadet čini, a ružne je naravi. Sticanje pravih navika, kroz odgoj u mladosti je put i način da se ta ogromna snaga usmjeri na hajr, a ne na šerr, jer:"Mladost je vrsta ludosti, a žene su nekada kao šejtanske mreže" opominje Resul. (I.P.H, 938)
Mladost je kao velika rijeka - može se na njoj izgraditi velika hidrocentrala da strujom svijetli milionima ljudi, a može poplaviti sve usjeve i polja. Hidrocentrala za mladost jeste pravi islamski odgoj. U protivnom, umjesto struje, nastaje potop. Šta znači imati djecu rođenu i odgojenu u islamu koja umru u mladosti - kazuje Poslanik:«Vaša umrla djeca su džennetske ptice, i kada neko od te djece susretne svog roditelja uzeće ga za odjeću i neće ga pustiti sve dok Allah zajedno s njim ne uvede u džennet i njegova roditelja». (I.P.H, 962)

Djeca muslimana su ponos Muhammeda a.s. na Sudnjem danu:"Ženite se i množite, jer ja ću se na Sudnjem danu ponositi vašom brojnošću". (I.P.H, 698)

Najveća čast za jednog muslimana je da Poslanik čini dovu za njega, a pomoć, da se zauzme (šefa´at) za njega na Sudnjem danu: "To postiže svaki roditelj musliman koji kroz odgoj, pomogne svome djetetu da bude dobročinitelj". Takvom roditelju Poslanik čini dovu za Allahovu milost.

Postavlja se uvijek pitanje šta je to najbolje, najvrednije i najdragocjenije što čovjek može iza sebe ostaviti poslije svoje smrti. Jesu li to piramide, balzamirano tijelo, Kineski zid, Korintski stubovi, Ajfelov toranj, Luvr ili nešto drugo. Sve dileme otklanja i jasan odgovor pruža hadis:
"Najbolje što čovjek može ostaviti poslije svoje smrti jeste: dobar porod, dobro i hairli u islamu odgojena djeca koji mu dovu čine, sadaka-vakuf koji ljudi koriste, a njemu nagrada (sevabi) teku i znanje, kojim se drugi koriste poslije njegove smrti, dakle, nekog je naučio ili je kakvo naučno ili literarno djelo iza sebe ostavio". (I.P.H, 836)

Navedeni hadis potvrduje i slijedeći: "Sedmerica će primati nagradu i nakon svoje smrti, dok još budu ležali u kaburu: onaj ko drugu osobu nečemu nauči, osoba koja tekuću vodu dovede u naselje, osoba koja iskopa bunar, osoba koja zasadi palmu i voćku koja će davati plod, osoba koja sagradi džamiju, osoba koja ostavi iza sebe Kur'an da se u njemu uči i osoba koja ostavi iza sebe u islamu odgojeno dijete, koje će za svoga roditelja moliti Allaha za oprost roditeljskih grijeha".

Pored pravedna vladara, čovjeka čije je srce vezano zo džamiju, dva prijatelja koja se u ime Allaha druže i rastave, čovjeka kojem u samoći pred Allahovom veličinom poteknu suze iz očiju, onog koji u ime Allaha daje toliko skriveno da mu ne zna ljevica šta daje desnica i čovjeka koji odbija lijepu i privlačnu ženu koja mu se svida iz ljubavi i straha prema Allahu dž.š., po hadisu, Allah dž.š. će u svoj hlad smjestiti i zaštititi i mladića koji je islamski odgojen, odrastao u ibadetu, robovanju i pokornosti Allahu dž.š.

Kolike su velike dobrote, ljepote i dragocjenosti u ibadetu mladića u odnosu na starca ilustrira slijedeći hadis:"Prednost mladića koji u godinama rane mladosti čini ibadet, u odnosu na starca koji se u starosti posveti ibadetu, je kao prednost Allahovih poslanika nad ostalim ljudima". (I.P.H, 1104)

Brigu o sebi, djeci i roditefjima Poslanik usporeduje sa džihadom:"Nije jedini oblik džihada da se čovjek s oružjem u ruci bori na Allahovom putu, nego je i ovo džihad: pažnja prema roditeljima, briga o djeci i porodici, te briga o sebi, kako čovjek ne bi pao na teret drugima". (I.P.H, 1352)

Pored odgoja kćeri, ko je u prilici i mogućnosti neka odgoji i svoje sestre. I za to slijedi velika nagrada:"Ko bude odgojio i odhranio tri kćeri ili tri sestre i sa njima lijepo postupao, to će mu biti zaštita od džehennemske vatre". (I.P.H, 1346)

Autor: Mustafa Spahić

H.A.D.I.S. - 14.6.2007

Doista u stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana znaci su za ljude pametne. Za one koji Allaha spominju i stojeći, i sjedeći, i na stranama svojim ležeći, i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: Gospodaru naš! Ovo nisi zaludu stvorio Ti! Slavljen nek' si! Sačuvaj nas Kazne u Vatri!

(Kur'an, 3:190,191)

SA DESNOG RAMENA

Bio jedan mladić koji je puno stajao pa su ga boljele noge. Kada god bi htio da se odmori od stajanja prestajao bi disati. Kada bi pio vodu nije mu bila potrebna nikakva rijeka, ni česma, niti ikakva posuda. Kada mu se približio čas rastanka sa ovim svijetom, njegova majka je imala priliku vidjeti ga ali je to odbila.
*
U principu, u suštini, većinom i uglavnom naš narod ne voli biti previše servilan zato što je preveć ponosan. Mi, za razliku od mnogih muslimana na istoku, imamo jednu poznatu rečenicu kojom ne dozvoljavamo da se «veličine» odmaknu previše od nas: «Ma ko si!» Ta rečenica nas štiti da oni koji su nam neko ne bi postali Neko. Ali ta ista rečenica nas često odvede tamo gdje ne treba pa se prema onima koji su neko odnosimo kao da su niko.
*
Bio jedan režim koji je tvrdio da nema Boga. Taj režim je proganjao vjernike i mislio da nikada neće propasti. U tom režimu bila je jedna od ćelija u kojoj je bio hladni bazen. U tom bazenu danima je živio, patio se i čuvao svoju vjeru jedan – mladi musliman. Ne mogavši pokolebati njegovu ideju komunisti su odlučili da ga ubiju. Silna ljubav mladićeve majke nije nestala ni prestala, nego je otišla tamo gdje se ne može i ne smije zamjeriti majkama: u stanje šoka. Snagu za oproštajnu posjetu smogli su otac, sestra i brat.
*
U rahatluku poput ovog našeg može se puno učiniti za islam i muslimane ako se razbije sama priroda rahatluka koja neminovno odvraća od rada. Jedan od načina tog razbijanja je sjećanje na one koji su radili za vjeru, ljude i ljudska prava onda kada je to bilo najteže. Njih se sjetiti pa osjetiti stid - pred njihovim herojstvom... E taj i takav stid je zapravo snaga koja razbija rahatluk i potiče čovjeka da se prene i da što više od sebe.
*
Kako li se trebao ponašati otac u tom trenutku? Da li da prikrije tugu «pa da ispadne ravnodušan»?! Da li da se prepusti moždanoj kapi pa da oteža sinu i te zadnje trenutke života!
Babo ga je zagrlio i tražio halala jer je u griži savjesti taj tragični svršetak povezivao sa strogim islamskim odgojem na kojem je insistirao kao roditelj. «Ne babo! Ja tebi treba da zahvalim što si me odgojio u islamskom duhu. Ja sam lično izabrao svoj put zahvaljujući Allahu». Zatim se okrenuo bratu i sestri i rekao im: «Dušman nikada ne smije da vas skrene sa pravoga puta».
*
Bio jedan narod i još je, u poziciji da izgubi svoju budućnost zbog zaboravljanja heroja svoje prošlosti. Pa ima li danas iko ko će dostavljati Zemlji ono što meleci dostavljaju nebesima: istinu sa desnog ramena.

Tekst posvećen Nusretu Fazlibegoviću, jednom od 13 mladomuslimanskih šehida Autor: Abdunnur Tvrtković

ALLAHOVO SVJETLO

Dragi mladiću, djevojko, čovječe, ti koji vjeruješ, tebi govorim...
Nalaziš se u svijetu koji te okružuje u svoj svojoj čudesnoj raznolikosti. Na svakom koraku susrećeš život koji nastaje, traje i gasi se. Smrt, nijemi svjedok čuda, svakodnevno, u svim mogućim oblicima prolazi, bliže ili dalje, pored tebe. Kao da te želi upozoriti na ozbiljnost svih događaja koji se zbivaju.

Zastaje ti dah pred sitnim bićima, koja otkrivaš mikroskopom, diviš se letu ptice, neumornom i plodonosnom radu pčele. Nemaš dovoljno riječi kojima iskazuješ svoje čuđenje pred složenošću mozga ili neshvatljivom građom ljudskog oka. Razmišljaš u noći o beskrajnim nebeskim prostorima, kad se pred tobom na vedrom nebu ukaže bezbroj zvijezda. Razmišljaš o ogromnim nebeskim tijelima, koja nepogrešivo i tačno plove kroz svemir u začuđujućoj tajnovitoj harmoniji. Vjerovatno, bar mišlju, pokušavaš da se upustiš u prostore vremena, svemira i svega onog što se nalazi iza toga. Posigurno se pitaš: šta je to vrijeme? Otkada i dokada je sve ovo, sav ovaj život koji nas okružuje? Pitaš se otkuda dolaziš i kuda ideš. Pokušavaš prodrijeti u bit i smisao beskonačnog.

Ali zastaješ, zastaješ, kao što su bezbrojni mnogi prije tebe zastajali umom i mišlju svojom. Zastaješ, kao što će ubuduće bezbrojni zastajati. Um čovječiji zastao pred zastorom koji se ne može proći. Iza njega je tajna, vječni nijemi zid, neprekidna šutnja.

Osjećaš, sigurno, usamljenost, napuštenost, možda izgubljenost u bespuću neznanja i nerazjašnjivih tajni. Možda te hvata strah pred neizvjesnošću života, pred čudom smrti i nezaobilaznim grobom koji sve ljude, pa i tebe očekuje...

Međutim, znaj, sigurno znaj: niko nije napušten, niko nije sâm, niko nije izgubljen...

Davno, vrlo davno, od prvog čovjeka Adema, a.s., pa kroz čitavu povijest Zemlje, Milostivi Allah, dž.š., Tvorac svega, u neizmjernoj Svojoj dobroti darivao je ljudskom rodu Svoju Veliku Poruku, Veliku Nauku, u kojoj obznanjuje tajnu i svrhu života, put vječne sreće i spasa. Objava nauke je dolazila preko niza časnih i odabranih ljudi, Božijih poslanika, sve do posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. On prenese Kur'an, koji će kao svjetlo Allahovo do konca svijeta obasjavati ljudski rod. Ta Velika Vijest bi objavljena u Mekki, u Arabiji, pustinjskoj i tajnovitoj zemlji, u VII stoljeću po Isau a.s. Tada Arabijom vladahu bezobzirni bogataši, robovlasnici, oholi i nadmeni silnici. Živjeli su u raskoši i obilju, a većina naroda tavorila je u neimaštini. Nemoral, orgije i ludačko pijančenje, bijaše osnov njihovog življenja. Služili su ih robovi i ropkinje, svedeni na položaj poslušnih životinja. Novac je gospodario dušama i tijelima. Zlato je postalo predmet obožavanja i jedina vrijednost. Laži, prevare, krađa, ogovaranja, potvaranja, razvrat - carevali su u tom bolesnom društvu. Bijeda, glad i zaraze uništavali su siromašni svijet. Zakopavana su tek rođena živa ženska djeca. Sve čovječno, sve plemenito što krasi čovjeka kao biće osobitog položaja na Zemlji, bijaše gotovo potpuno prekriveno velom zaborava. Stanovnici Arabije pali su na najniže stepenice ljudskog dostojanstva. Kameni kumiri vladali su dušama idolopoklonika. Tmasti tmurni oblaci nadvili su se nad horizontima ljudskih dobrih nastojanja, vrlina i plemenitih pobuda. I u takvom crnom i teškom dobu rodio se u Mekki Muhammed, sin Abdullahov, od roda Hašimova iz plemena Kurejš. U moru zla i poroka, kao rijetka luča svjetla, rastao je i razvijao se. Nasuprot silnoj premoći snaga mraka, živjaše Muhammed, plemenit, skroman, dobar, hrabar, krepostan i blag. Prozvaše ga Emin, to jest Vjerni, Pouzdani, Pošteni, zbog odlika njegovog karaktera. Oženi se, isto tako, dobrom i plemenitom. ženom, časnom i poštenom Hatidžom. Kad se Muhammed a.s. približio četrdesetim godinama života, poče se osamljivati u pećini na brdu Hira, u blizini Mekke.

Muhammeda a.s. je mučilo zlo koje je vladalo Mekkom i čitavom Arabijom. Boljele su ga opačine i zloća koji vladahu svud. On je na brdu Hira, u tišini pećine, u punoj osami nalazio svoj mir. Satima je gledao daleke horizonte, plavetnilo neba danju i sjaj zvijezda u noćnim tminama. Ponirao je u dušu prirode kroz travu i cvijet, kroz hod mrava, kroz pauka i njegovu mrežu. kroz pticu u letu. Muhammed a.s. je postepeno počeo da se bliži istini, koju još nije mogao shvatiti. Njegova duša plemenita i velika, spremala se da primi Veliku Spoznaju, Sigurno Znanje, Otkrov zastora sa Velike Tajne. To bijaše volja Allahova dž.š. I jedne noći, uoči dvadesetsedmog dana mjeseca Ramazana, pred Muhammedom a..s. zamišljenim i utonulim u duboke misli, odjednom bljesnu Svjetlo, zasja pećina... Muhammed a.s. uzdrhta, podiže ruku, da zakloni oči. Svjetlost se pretvaraše u lik. Muhammed a.s. začu jasno riječi: "O Muhammede, sine Abdullahov! Ja, melek Džibril donosim ti od Allaha, Gospodara Svijetova Radosnu Vijest. Odabran si za Allahovog poslanika."

Melek zatim pokaza Muhammedu a.s. kako da uzme abdest. Potom ga pozva da uči, a kad Muhammed a.s. odgovori da. ne zna učiti, Džibril poziv ponovi, a Muhammed odgovaraše da ne zna. To se ponovi tri puta. Zatim Džibril poče govoriti:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
Stvara čovjeka od zakvačka!
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,
Koji poučava peru,
Koji poučava čovjeka onom što ne zna.
(Kur'an. 96: 1-5)

Svjetlo Džibrilovo poče polahko da gasne, a lik tiho nestajaše. Muhammed a.s. sav u drhtanju, u čudnoj groznici iz pećine požuri kući da sa Hatidžom, vjernom ženom, podijeli uzbudljivu Veliku Vijest. Hatidža se u prvi mah uplaši vidjevši uzbuđenog i zadihanog supruga. Ali, kad joj Muhammed a.s. ispriča što je vidio i čuo, Hatidža se obradova , radosna zbog velike milosti koja obasja plemenitog i dobrog Muhammeda a.s. Ni trena ne posumnja u istinitost Velike Vijesti. Znala je Hatidža dobro kako divno i veliko srce ima Muhammed a.s. i kakve ga sjajne vrline krase. Muhammed a.s. imao je zaista sva svojstva da bude nagrađen poslanstvom. I zato Hatidža obradova Muhammeda a.,s. svojim iskrenim vjerovanjem: "Tako mi Onog, u čijoj je moći moj život, ja sam potpuno sigurna da si ti, uistinu, dobio Objavu i da si postao Božiji Poslanik." I tako Muhammed a.s. u Hatidži dobi prvog odanog pristašu, prvu muslimanku novog doba. Događaj, u pećini Hira potpuno obuze Muhammeda a.s. Sav je bio u plamenu uznositom. "Uči, u ime Allaha...Uči u ime Allaha..." zvonilo je u Muhammedovim a.s. ušima. Allahova Riječ obuzela je cijelo njegovo biće. Muhammed a.s. je predavao svoj život velikoj misiji. Veliku Vijest, Radosnu Vijest, primio je u svoje vjerničko srce s plemenitim ciljem da je objavi ljudskom rodu. Allahova riječ i poruka poče se prenositi iz srca Muhammedova a.s. u srca dobrih ljudi: čestitog Alije, dobrog Ebu Bekra, plemenitog Bilala... Vjera u Alaha kao divno svjetlo poče otklanjati tminu idolopoklonstva. Islam se poče širiti, ali tajno, skriveno, gotovo šapatom. Narednih dana i noći, narednih sedmica i mjeseci prenesena je Velika Poruka po izbama, po trgovima, po pustinjama i oazama. ''O Zejde. sine Harisov, o Osmane, o Zubejre, o Hamza, čuli su se povici... Došla je Velika Vijest, radost za svakog čovjeka. Muhammed, sin Abdullahov, (neka je Alahova Milost na njemu), obdaren je Allahovim poslanstvom, sa svetom misijom da islam objavi ljudskom rodu.'' A šapat, tihe riječi su išle, pitale: "A što propovijeda Muhammed, sin Abdullahov, kakvu poruku nam on donosi od Tvorca svega živog i neživog?" Iz srca u srce, kao bistri potok proticahu Velike Riječi. Muhammed a.s. propovijeda čistu vjeru u Jednog Boga. Poručuje da nema drugog božanstva osim Allaha dž.š. poručuje ljudima da budu braća, da budu dobri prema roditeljima, bližnjim, da budu kreposni, čestiti, plemeniti, skromni, hrabri i ponosni. Muhammed a.s. poručuje ljudima da višak imetka dijele siromašnim, poziva na pravedan postupak, preporučuje oslobađanje robova, poziva da se cijeni čovjek i ljudsko dostojanstvo, da se poruše kumiri, da Ka'ba postane čista, da se uspostave Allahovi zakoni među ljudima. Muhammed poziva na preporod ljudskog roda, na veliki pohod ka Miru, Ljubavi i Spasu na oba svijeta. On otkriva tajne života, objašnjava sve što je bilo neznano. pokazuje što je smisao življenja. Muhammed resulullah poručuje da je Allah povjerio čovjeku veliku misiju na zemlji: da čovjek postane čovjek, da čovjek dosegne najveće duhovne visine, da čovjek postigne najveću moguću sreću.

I zato Muhammed resulullah poziva na put ka svjetlu i savršenstvu duše, da čovjek jednog dana kada, smrtni čas dođe, smireno može stati pred Stvoritelja i reći mu: "Bože moj dragi, sve što jesam jedino Tebi zahvaljuljem. Bože Veliki, Tebi, i samo Tebi se sav potpuno predajem. Dajem Ti svoju dušu, svoje misli, svoje srce. Nastojim da sav moj život, sva moja snaga, sve moje riječi i djela, budu na tvome putu. Podari mi Svoju Milost na Danu konačnog suda." A Allah, potpuno predanim, pred smrtni čas govori:

"A ti, o dušo smirena, Vrati se Gospodaru svome zadovoljna,
a i On s tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje,
i uđi u Džennet Moj!"
(Kur'an, 89: 27-30)

I tako se čovjeku rasvjetli zora Allahove Nauke, Sigurne Spoznaje. Istina Allahovih riječi dopre do ljudskih srca. Allahovo svjetlo osvjetli ljudske duše. Kroz Kur'an, Allah govori, poziva ljude na Spas. Da li ljudi čuju glas Sigurne Istine? Islamska Nauka pita, meleki pitaju, pa i sva priroda pita: Hoćeš li, čovječe, pružiti svoje ruke ka Miru, Sreći, i Spasu? Hoćeš li pokušati da budeš potpuni, pravi čovjek? Hoćeš li ispuniti svoj život smislom i svrhom, koje prelaze granice smrti i sežu u vječnost? Hoćeš li da dosežeš najveće stepene duhovnog savršenstva? O čovječe, ti kojeg je Allah, dž.š. stvorio u najljepšem obliku, kojem je podvrgao sve što je na nebesima i Zemlji, kojem je udahnuo od Svog Duha, kojem je poklonio veliko povjerenje, odgovori: Hoćeš li se pozivu Božijem odazvati? O čovječe, Allahovo Svjetlo ti otkriva smisao postojanja, upućuje te na Sigurno Saznanje, rasvjetljava Veliku Tajnu, uči te da budeš vječno sretan! A da bi bio vječno sretan, da bi postigao apsolutni mir, moraš se truditi da usavršiš svoju dušu, da je uzdigneš na najveće duhovne stepene.

Kako dostići te vrijednosti uči nas Islam:

"Tako mi duše i Onoga koji ju je upotpunio, pa je
osposobio za njeno griješenje i njezinu bogobojaznost
onaj će naći spas koji dušu očisti, a štetiće onaj koji
dušu pokvari i zavede. "
(Kur'an, 91: 7-10)

Resulullah Muhammed a.s. je rekao: "Poslat sam da usavršim plemenite ćudi."

HADIS: 13.6.2007

Ebu-Musa el- Es'ari r.a. pripovjeda da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: "Zaista Allah dž.š drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noči, primajuci pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža ruku, primajuči pokajanja onih koji su noču griješili, sve dok Sunce ne izadje sa Zapada". (Muslim)

PO(R)UKA NIKAD PRIMLJENA: Benu Israilovim stazama nepokornosti...

Plaćanje kazni za prekršaje u saobraćaju je svakodnevnica sa kojom se skoro svi susrećemo. Zakon poznajemo, ali džaba je. Malo se ko od nas pridržava pravila iako smo svjesni da se pojas mora stavljati, da se propisane brzine moramo pridržavati i da na punoj liniji ne smijemo preticati. Ne pomaže ni činjenica da smo svi ili već imali priliku lično platiti kaznu ili se osvjedočiti da policija kontroliše i da se kazne redovno plaćaju. Jednostavno, pravila uporno nastvljamo da kršimo.

Znajući da je visina prometnih kazni relativno mala, i nije toliko začuđujuće da su ljudi nemarni i da sebi dozvoljavaju da ponavljaju vlastite greške ili da čine greške na koje su bili upozoreni kroz primjere drugih. Međutim, kada se radi o ozbiljnijim stvarima – na primjer o onim koje odlučuju o totalnoj propasti ili uspjehu, kao što je odlazak u džennet ili džehennem – zaprepašćujuće je da greške koje muslimani danas prave nisu niti nove niti unikatne! Ovo je zaključak na kojeg bez sumnje ukazuje analiza uzroka koji su doveli do ovako ponižavajućeg stanja u kojem se ummet nalazi. Jer muslimani danas ponavljaju iste one greške koje su pravile i predhodne odabrane generacije ljudi. Na te greške smo nedvosmisleno upozoreni na više mjesta u Kur’anu, a priča o Benu Israilu, smještena na početku sure el-Bekare, je primjer koji to jasno ilustruje.

Mi danas...

Širk je prvi i osnovni grijeh kojim bi smo svi ponajprije trebali biti zaokupljeni. Naravno, teško da ćemo naći muslimana koji se klanja idolu ili koji kolje kurban pred nekim kipom, ali i ljubav i strah su integralni dijelovi tevihda. Tako naš najveći stepen ljubavi i naš najveći stepen straha mora biti usmjeren isključivo ka Allahu. Međutim, danas nalazimo na mnogo mjesta da se muslimani boje nevjernika, siromaštva ili onih koji imaju ovosvjetsku vlast nad njima, onakvim strahom kakavim bi smo se samo Allaha smjeli bojati. Slično ovome, mnogi od nas vole svoja imanja, svoje porodice i život na ovom svijetu više od bilo čega drugog, uključujući i samog Gospodara koji nas je stvorio i od kojeg u svemu zavismo. (Naše djela to najbolje pokazuju!) Pored ovoga, naići ćemo i na muslimane koji mole i očekuju pomoć isključivo od stvorenja (npr. svojih direktora, međunarodnih organizacija itd.) a ne od svog Stvoritelja kojem bi se prvobitno trebali obraćati. Mnogi su također zadovoljni sa vladavinom zakona mimo zakona koje je Allah objavio, a vladanje Allahovim zakonikom je također jedna od komponenti tevhida.

Medju muslimanima je danas također raširena konstantna težnja ka sve više i više užitaka ovog svijeta. Želimo prostranije kuće od stanova u kojima živimo, brže automobile od onih koje već vozimo, luksuzniju gardarobu od one koju trenutno nosimo... Malo je među nama onih koji su istinski zadovoljni onim što im je Allah već podario.

Mnogi muslimani također pokušavaju izbjeći slijđenje Kur’ana i sunneta, prepuštajući se svojim strastima i požudama. Tako ćemo ih naći kako učenima uporno postavljaju jedna te ista pitanja, ne zato što su zbilja zainteresovani da spoznaju istinu kako bi je slijedili, nego žele naći nekoga ko će im ponuditi odgovor kojeg su oni već unaprijed odredili kao onaj kojeg namjeravaju slijediti.

Pojedini među nama također nastoje na sve načine islam “prilagoditi” modernom društvu (kao da islam već nije prilagođen svim društvima i svim generacijama!), ili pak nastoje naći načina da slijede ono na što ih navode njihovi vlastiti porivi. Tako, da bi svoj govor i/ili svoja djela prikazali islamskim, oni pokušavaju izmijeniti značenje Allahovih riječi. Kao rezultat, imamo muslimane koji tvrde da islam nema ništa protiv demokratije kakvu nalazimo danas na Zapadu, ili tvrde da se kamata o kojoj Kur’an govori odnosi samo na izuzetno visoke kamatne stope, ili tvrde da se jasni šerijatski principi mogu modificirati i prilagođavati sadašnjem vremenu i prihvaćenim normama.

Ograničeni prostor nam dozvoljava da spomenemo samo još jedan od uzroka koji su muslimane doveli u ovako nezavidan položaj kojeg svakodnevno svjedočimo diljem svijeta. Taj uzrok ogleda se u činjenici da se muslimani priklanjaju i pomažu nevjernicima koji se bore protiv drugih muslimana. Ovaj fenomen, u modernom vremenu, doseže unazad makar do vremena rušenja hilafeta, kada je islamska drzava u postpunosti uništena u okolnostima u kojima su muslimani izdali svoju braću i pomogli nevjernicima u njihovo borbi protiv drugih muslimana. Ovo je problem koji je također široko rasprostranjen u našem vremenu. Na primjer, mnoge muslimanske države sklapaju saveze sa nevjernicima te im pomažu u uništavanju drugih muslimanskih države i njihovog stanovništva. Zatim, mnogi pojedinci među muslimanima prodaju svoje usluge koje nevjernicima direktno pomažu u njihovoj kampanji ugnjetavanja drugih muslimana itd.

Oni prije nas...

Svi ovi uzroci koji dovode do ponižavajućeg stanja muslimana mogu se prepoznati u katastrofalnim greškama koje su činili pripadnici Benu Israila, a o čemu govori sura el-Bekare. Tako u ajetu 54 vidimo primjer širka u koji su bili zapali: “I kada je Musa rekao narodu svome: "O narode moj, prihvativši tele [kao božanstvo], vi ste samo sebi nepravdu učinili..."” U ajetu 61 nalazimo primjer njihove nezahvalnosti na onome što su imali i pohlepu za obilnijim/boljim/drugačijim: “I kada ste rekli: "O Musa, mi ne možemo više jednu te istu hranu jesti, zato zamoli, u naše ime, Gospodara svoga da nam podari od onoga što zemlja rađa..."” Ajeti 67-74 nam prenose priču o kravi i pokazuju nam kako je Beni Israil uporno postavljao pitanja o Allahovom propisu ne zato što su bili zainteresovani da ga ispune nego zato što nisu željeli da mu se pokore. Zatim, u ajetima 75-82 smo upoznati sa praksom jevrejskih vjerskih lidera da mijenjaju objavu koja je stizala od Allaha. Tako se u ajetu 79 kaže: “A teško onima koji svojim rukama pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" - da bi za to korist neznatnu izvukli...” A ajeti 84 i 85 nas informišu o tome kako su pojedini židovi zabijali jedni drugima nož u leđa iako su se bili obavezali da će se uzajamno štititi: “I kada smo od vas zavjet uzeli da krv jedni drugima nećete proljevati i da jedni druge iz zemlje vaše nećete izgoniti - vi priznajete da je tako i svjedoci ste - vi ipak jedni druge ubijate, a pojedine od vas iz zavičaja njihova izgonite - pomažući jedan drugom protiv njih, čineći i grijeh i nasilje...”.

Muslimanski ummet mora - bez i trena odgađanja! - prestati sa ovakvim načinom ponašanja kojeg karakteriše ponavljanje pogubnih grešaka o kojima nas je Kur’an – na primjeru Beni Israila – upozorio i pokazao nam kuda one vode. Allah je Benu Israilu uporno opraštao njihove greške, i pružao im mnogo “drugih” prilika ne bi li se oni pokajali. Međutim, oni to nisu učinili te i ne čudi što za njih vidimo da su “oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali” (el-Fatiha 7). Mi moramo izvući pouku iz njihovih grešaka, te se pobrinuti da ne odemo njihovim stopama. Jer obračun Sudnjeg Dana neće biti kao obračun sa policajcem koji nas je “uhvatio” da smo prošli kroz crveno. Bit’ će to finalni obračun na dan “kada niko ni za koga neće moći ništa učiniti, kada se ničiji zagovor neće prihvatiti, kada se ni od koga otkup neće primiti i kada nam niko neće u pomoć priteći” (el-Bekare 48).

Šta nam je činiti?

Neki od kokretnih koraka koje muslimanski džemati moraju poduzeti kako bi se ummet izvukao iz stanja u kojem se nalazi su:

- Mi moramo početi koristiti svaku priliku koja nam se pruži da se družimo sa islamskom ulemom, daijama, vaizima i mualimima koji su oko nas. Predavanja u džamijama su jako slabo posjećena, za islamske kurseve slabo ko ima vremena, i islamske knjige nam samo služe za skupljanje prašine na policama. Naravno, sami organizatori islamskih aktivnosti moraju uložiti maksimalan trud da se muslimanima ponude kvalitetni sadržaji, ali nedvojbeno je na samim muslimanskim pojedincima da ozbiljno shvate vlastitu islamsku naobrazbu – i islamsku naobrazbu svoje djece – jer je znanje osnovni preduslov za potpuno i ispravno pokoravanje Allahu i izbjegavanje svih velikih grijeha pa tako i svih oblika širka.

- Muslimani također moraju početi sa materijalnim odricanjem za svoj din. Naše kuće moraju prestati rasti u širinu i visinu, a početi rasti u “količini” imana koji se u njima nalazi. Naša auta moraju početi da nas vozaju u pravcu džamija, islamskih kurseva i drugih korisnih aktivnosti, a ne samo na godišnje odmore, izlete i skupe izlaske u grad, te ona ne smiju biti predmet stalnog natjecanja sa komšijama/kolegama i stalne težnje za boljim, bržim i većim. “Arsenal” gardarobe u našim ormarima mora postati skroman, naročito kada je u pitanju broj odjevnih predmeta. A sve ovo kako bi se dio naših novčanih sredstava usmjerio na projekte koji imaju za cilj poboljšanje stanja u ummetu.

- Mi moramo preispitati svoj odnos sa Allahom i našu ozbiljnost kada je u pitanju pridržavanje Kur’ana i sunneta. Ne smijemo nastaviti sa praksom traganja za fetvama koje odgovaraju našem nefsu, nego svoje dileme trebamo iznositi učenima uz iskrene namjere da slijedimo ono što nam se predstavi kao istina.

- Islam moramo prihvatati u njegovom izvornom obliku u kakvom je zabilježen u knjigama klasične islamske uleme (tj. uleme iz prvih generacija Muhammedovog s.a.w.s. ummeta). Modernizacija suštine i temelja našeg dina nam nije potrebna i sve tendencije u tom smjeru moramo kategorički odbaciti. Istina je da živimo u novom dobu, i mnogi od problema na koje danas nailazimo prijašnja ulema nije razmatrala. Međutim, ogromna većina pitanja koja su i danas-dan aktuelna su itekako dobro prostudirana od strane klasičnih učenjaka, te sve što mi trebamo učiniti jeste vratiti se tim izvorima i okoristiti se znanjem onih koji su islam najbolje poznavali.

- Na kraju, muslimani ni po koju cijenu ne smiju davati prisegu na vjernost armijama taguta, nego se naši savezi moraju graditi na osnovama sa kojima je islam došao. Ova prisega na vijernost jednog muslimana prema drugom muslimanu počinje upravo na lokalnom nivou, te su džemati u našim komšilucima prva mjesta na kojima se ovo mora primjeniti i sprovesti u praksu. Unutar-džematskim prepucavanjima i sukobima se mora stati u kraj, i takve pojave se moraju iskorijeniti dijalogom i saradnjom. Naši zajednički ciljevi i interesi moraju doći na prvo mjesto, a riješavanju pitanja oko kojih se razilazimo moramo početi prilaziti sistematski i hladnih glava. Mnogi oko nas nam o glavi rade, i umjesto da se udružimo u odbrani zajedničkih vrijednosti, mi svoju energiju traćimo u međusobnim kavgama. Stoga svaki pojedinac među nama sam sebi treba postaviti pitanje kakav lični doprinos može dati na ovom planu.

Na kraju molimo Allaha da nas pomogne u implementaciji svih ovih aktivnosti, jer ukoliko se oglušimo i nastavimo putem kojim idemo – putem koji je one prije nas odveo u propast – već je unaprijed jasno gdje ćemo završiti.

"A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li koga ko bi pouku primio?!" (el-Kamer 51)

Piše: Zekerijah Harunović

FIKH: MALI ŠIRK

Eš-Širk el-Asgar (mali širk)

Mahmud ibn Lubejd prenosi: "Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao: 'Stvar koje se za vas bojim najviše jeste eš-Širk el-Asgar (mali širk).' Ashabi na to upitaše: 'O Allahov Poslaniče, a šta je to mali širk?' Na ovo on odgovori: 'Mali širk je er-Rijaa*, jer doista će Allah, na Danu Ponovnog Oživljenja, kazati ljudima kada budu primali svoje nagrade: 'Idite onima pred kojima ste se pravili važni na dunjaluku i vidite da li ćete naći ikakve nagrade kod njih.''" (Hadis bilježe Ahmed, Taberani i Bejhaki)

Mahmud bin Lubejd također prenosi: "Poslanik s.a.w.s. je jedne prilike izašao i obznanio: 'O ljudi, čuvajte se skrivenog širka!' Ljudi potom upitaše: 'O Allahov poslaniče, a šta je to skriveni širk?' On odgovori: 'Kada čovjek ustane da klanja nastojeći ulješati svoj namaz zato što narod u njega gleda, to je skriveni širk!'" (Hadis bilježe Ibn Khuzaymah)

ER-RIJAA

Svaki oblik bogosluženja ('ibadeta) koji osoba radi kako bi bila viđena i pohvaljena od strane ljudi se karakteriše kao er-Rjiaa (pretvaranje). Ovo je grijeh koji ne samo da poništava svaku dobrobit koju sa sobom nosi neko čestito djelo, već za sobom povlači i oštru kaznu za onoga ko ga učini. Ovo je jako opasno, pogotovo zato što je u prirodi čovjeka da želi da bude hvaljen od strane svojih prijatelja. Radeći neko Božije djelo samo kako bi smo impresionirali ljude ili kako bi nas oni pohvalili je jedno veliko zlo koje zahtijeva posebnu predostrožnost. Ovo je od posebnog značaja za vjernike čiji je životni cilj činjenje djela samo u ime Allaha s.w.t. Istina je da za obrazovanog i istinskog vjernika, veoma je mala vjerovatnoća da on/ona počini eš-Širk el-Ekber (veliki širk) čije su negativne posljedice potpuno očigledne. Međutim, šanse zapadanja u mali širk (ar-Rijaa) su velike čak i za istinskog vjernika kao i za svakog drugog insana iz razloga što je Rijaa širk koji je veoma skriven. Ono što leži iza ovoga širka jeste jednostavna promjena cilja ili svrhe za koju čovjek radi određeno djelo. Ibn 'Abbas r.a. je aludirao na ovo kada je rekao: "Širk je više skriven nego crni mrav koji se prikrada preko crnog kamena u sred noći koja je bez mjesečine." (Zabilježili Ahmed, Bejhaki i Taberani)

Znači, jako je bitno za osobu da se uvjeri da je namjera čista i ispravna, ali isto tako i da ostane čista kad god se radi neko dobro djelo. Način da se ovo postigne jeste izgovaranje Allahovog s.w.t. imena koje nam je naređeno prije činjena svih važnih djela. Također, naš Poslanik s.a.w.s. nam je preporučio da učimo različite dove prije i poslije raznovrsnih radnji kao što su jelo, piće, spavanje, polni odnosi, pa čak i odlazak u nužnik, a sve s ciljem kako bi i naše svakodnevne radnje ustvari mogle biti dio 'ibadeta Allahu s.w.t., i kako bismo samim tim bili svjesni Njegove prisutnosti u svakom trenutku.

Poslanik s.a.w.s. nam je, također, pokazao da postoje i dove koje se mogu učiti u bilo koje vrijeme a koje predstvljaju zaštitu od širka. Ebu Musa r.a. je rekao: Jednog dana Allahov poslanik s.a.w.s. je dao govor u kojem je rekao: "O ljudi, bojte se širka zato što je on skriveniji nego mrav koji se prikrada." Oni za koje je Allah htjeo da to učine su upitali: "Kako onda da ga izbjegnemo ako je skriveniji od mrava koji se prikrada." Allahov Poslanik s.a.w.s. je odgovorio: "Kažite: 'Allahumma Innaa na'uzu bike en nušrike bike sey'en na'lemuh, we nestagfiruke lima laa na'lemuh. (O Allahu, mi tražimo zaštitu od tebe od svjesnog počinjavanja širka i mi tražimo tvoj oprost za ono što mi ne znamo tj. za ono što učinimo u neznanju.).'" (Zabilježili Ahmed i Taberani)

Preuzeto iz knjige The Fundamentals of Tawheed autora Abu Ameenah Bilal Philipsa.

Ar-Rijaa potiče od riječi ru'jaa što znači "viđenje". U slobodnom prevodu ar-Rijaa znači "činiti nešto kako bi nas neko drugi vidio" tj. praviti se važan.

HADIS 12.6.2007

Muslim u svome Sahihu biljezi da je Resulullah sallallahu alejhi we selleme,rekao:

U Dzennet nece uci niko ko u svome srcu ima makar koliko je trun oholosti. Pa je jedan covjek rekao: Covjek (po svojoj prirodi) voli da mu je odjeca i obuca lijepa? Na to mu je odgovorio Poslanik s.a.v.s:Allah je lijep i voli ljepotu.Oholost je omalovazavanje istine i potcjenjivanje drugih ljudi. (Muslim,Ebu Davud,Tirmizi)

U hladu hadisa - OGLEDALO

Jednog dana Ebu Džehl je susreo Muhammeda a.s. i rekao mu: "Muhammede! Ja od tebe nisam sreo ružnijeg čovjeka! "Pravo si rekao" Odgovorio je Muhammed. Na ovo je rekao Ebu Bekr Pejgamberu: "O, ti sunce duhovnog svijeta, miljeniče Svevišnjeg Boga, ja od tebe nisam vidio ljepšeg čovjeka. "Pravo si rekao" odgovori i njemu Pejgamber. Čuvši ashabi ova dva odgovora upitaju - Ja Resullalah! Kako je moguće da ti isti odgovor daješ i Ebu Bekru i Ebu Džehlu! Oni su sušte suprotnosti! Ebu Bekr je tvoja desna ruka, a Ebu Džehl je tvoj najveći din dušmanin! Nemojte se čuditi, jer ja sam kao jedno najčišće ogledalo. Ko god u mene pogleda, sebe će vidjeti. Zato i Ebu Bekr vidi na mome licu svoje ljepote a Ebu Džehl vidi svoju ružnoću."(Buhari)

ĆUROKUT

Poslani s.a.v.s je rakao: "Ćurukot sadrži u sebi lijek za svaku bolest, osim za smrt." (Buharija)

Moderna nauka je prije par godina pocela proucavati curukot (crni kim, crni kumin) i dosla je do zakljucka da curukot stvarno lijeci mnoge bolesti.

Njemacki imunolog Dr. med. Peter Schleicher i egipatski doktor Dr. Dr. med. Mohamed Saleh su zajedno napisali knjigu o curukotu u kojoj objasnjavaju da curukot vecinu bolesti lijeci na taj nacin sto direktno djeluje na stabilizovanje imunoloskog sistema koji je u covjecijem organizmu zaduzen za odbranu od bolesti.

Curukot u tolikoj mjeri stabilizuje imunoloski sistem da je taj onda u stanju da se odbrani ili izlijeci sam od mnogih bolesti. A djeluje jos i na druge nacine, ne samo preko imunoloskog sistema.Bolesti za koje je naucno dokazano da ih curukot lijeci su npr.:

- akne

- bolesti koze (npr. neurodermitis, ekcemi, cesa)

- razne alergije

- astma- bronhitis

- visoki krvni pritisak

- impotencija

- prehlade i kasalj

- hemoroidi

- zuc

- glavobolja

- otezana koncentracija

- kronicna pospanost (CFS=chronic fatigue syndrome)

- pomaze kod diabetesa i upale zglobova

- spriječava razmnožavanje ćelija raka (50 % usporavanje)

- pospjesuje porast ćelije koštane srži za 250 %.

- ....Kako ova dva doktora u njihovoj zajednickoj knjizi pisu, postoji vise vrsta curukota i nisu sve lijecive, neke su manje lijecive, neke nemaju nikakvo djelovanje na izlijecenje, a jedna vrsta curukota (Nigella garidella) je cak otrovna!!

Najlijecivija vrsta curukota je egipatski curukot i nosi latinski naziv Nigella sativa. Moze se kupiti kao sjemen koji se kuha i pije kao caj. Isto se to sjemenje moze i samljeti na mlin za kahvu i koristiti kao zacin u hrani.

Isto tako postoji i ulje od curukota koje se moze stavljati npr. u salatu, a moze se pored caja jos na kozu mazati kod koznih bolesti ili cak i na ranu, jer curukot ima dezinfekciono djejstvo.

Curukot nema nikakve kontraindikacije/nuspojave osim lagahnog podrigivanja na pocetku terapije. Isto tako se moze koristiti sa svim lijekovima.Sto se tice lijecenja curukotom kod raka, naucnici su zakljucili da je lijecenje curukotom efektivnije od hemoterapije i savremenih lijekova i da kod lijecenja raka pomocu curukota nema kontraindikacija kao sto je to moguce kod hemoterapije, npr. opadanje kose.

Kako ova dva doktora pisu, curukot pomaze cak i kod opustene koze, npr. nakon trudnoce. Pored toga sto se pije caj od curukota moze se jos i ulje od curukota mazati po opustenoj kozi ili dva puta sedmicno 5 ml curukotovog ulja staviti u vodu za kupanje i kiseliti se.

U orijentalnim zemljama se curukot vec stotinama godina koristi kao lijek, npr. kod slijedecih bolesti:

- alergije i upale

- bolovi kod zenskog mjesecnog pranja

- depresije

- astma i bronhitis

- neurodermitis

- problemi probave

- impotencija.

Isto tako se nekada u Evropi koristio curukot kod vazduha u stomaku, kod bolesti zeludca i pluca, zutice i koristile su ga majke dojilje da bi imale vise mlijeka. Medjutim, kroz savremenu medicinu ovaj se lijek u Evropi zaboravio.

Hadis kada Poslanik s.a.v.s kaze: Onaj ko jede med barem tri puta mjesecni nece imati vecih bolesti.

HADIS (čurokut) 8.6.2007

Poslanik s.a.v.s je rakao: "Ćurukot sadrži u sebi lijek za svaku bolest, osim za smrt." (Buharija)

BRAK I PRVA BRAČNA NOĆ

Mr. Muharem Štulanović

Uvod

Četverica autora hadiskih zbirki "Sunen" (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže) bilježe da je Poslanik a.s. učio takozvanu "Hutbetun-nikah" (bračnu hutbu), pa ćemo i mi započeti ovaj naš rad, koji govori o specifičnim bračnim odnosima i radnjama, upravo sa njom:

Zahvala doista pripada Allahu! Od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo Mu se od našeg zla i naših loših djela. Koga Allah uputi, neće zalutati, a koga u zabludi ostavi, niko ga uputiti neće. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedini je i nema sudruga ! I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.

'O vjernici Allaha se bojte isktinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani.' (Ali Imran, 102)

'O ljudi bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista, stalno nad vama bdi.'(En-Nisa,1)

'O vjernici , bojte se Allaha i govoirte samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postići će ono što bude želio.' (Al Azhab, 70-71)

Islam dotiče koleracijski odnos supružnika, u samom izvorištu, kroz glavne doktrinarno-tradicionalne izvore vjere, regulirajući taj odnos u Kur'anu i sunnetu Poslanika a.s; objašnjavajući parametre kojih se valja držati prilikom izbora bračnog druga, međusobna prava i obaveze supružnika, te postupak pri sklapanju bračnog ugovora, obavezu i odgovornost staratelja-roditelja koji je pozvan da udaje ženu, propise i adabe udaje i prve bračne noći, propise seksualnog života, temelje na kojima počiva bračna zajednica, u kojoj se život supružnika temelji na međusobnom uvažavanju, milosti i oslanjanju jednog na drugo, načinu otklanjanja netrpeljivosti i svađe na nekoliko tipičnih odgojnih nivoa: mudrim i lijepim savjetom , zatim napuštanjem u krevetu (seksualnom apstinencijom) određeno vrijeme, potom nebrutalnim udaranjem koje ne smije da bude po licu, onda ako i to ne bude efikasno, sudijsko-porodičnim presuđivanjem i savjetovanjem i, na koncu, najomraženijim halalom, a to je disolucija braka kada se izubi svaka nada u harmoničan bračni život kakav je propisao Allah dž.š., pa čak rješava i postbračne odnose kao sto je period čekanja ('iddet), propise vraćanja žene, izdržavanje u periodu čekanja, dojenje djeteta, njegova prava, itd.

Dakle, bračni odnosi, među kojima su i intimni odnosi supružnika , nisu u islamu tabu tema, nego potpuno prirodni odnosi koje reguliše islamsko šerijatsko pravo. Kur'an, Allahova objava koja se uči u namazu, u molitvi i zikrullahu , bez čijeg učenja ne vrijedi namaz, pominje i intimne bračne odnose, pa kaže :

... Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio ... Žene vaše su njive vaše i vi njivama svojim prilazite kako hoćete.(El Bekare, 222- 223)

u sunnetu Poslanika a.s., također se pominju ti odnosi, između ostalog i kao nešto prirodno, šerijatksi pohvalno, stavljaju se u rang sadake, Allahu dragog čina za koji slijedi nagrada i sevap,iako je vid najljepšeg dunjalučkog uzivanja, a naravno ako se upražnjavaju na halal nacin, unutar bračne zajednice, izbjegavajući nedopuštene vanbračne odnose.

Muslim bilježi predaju: "I kada imate snošaj sa svojom ženom, to je kao podijeliti sadaku. Rekoše: Allahov Poslaniče, zar u zadovoljavanju strasti neko od nas ima sadaku? Allahov Poslanik odvrati : A šta misliš da li ima grijeh ako to učini na nedozvoljen (vanbračni) način? Naravno! Prema tome, ako to učini (u braku) na dozvoljen, halal način, onda ima nagradu."

U ovom vremenu potpunih seksualnih sloboda, koje su došle do granice kakvu je najavio Poslanik a.s. kao predznak Sudnjeg dana, kada nas sa gotovo svih medija zapljuskuje napadno nametljva pornografija koja poziva u nemoral, gdje se nago žensko tijelo (a i muško) koristi kao i bilo koja druga potrošna roba, u vremenu kada smo svjedoci upražnjavanja fizičkih seksualnih odnosa javno, bukvalno na ulici, pred kamerom, u medijama, bez ikakvog stida, morala i etike po kojima bi se trebao odlikovati insan, potrebno je da informišemo našu islamsku omladinu koja je u braku, stupa u brak ili namjerava da stupi u brak, o osnovnim vjersko-pravnim propisima ovog segmenta života da bi znali kako da se ponašaju u skladu sa islamom, praveći prve korake društvenog i porodičnog života na halal način, zasnivajući bračnu vezu na osnovima koji su trajni, jaki i održivi, bereketom nebeske pravne regulative sa kojom je došao Poslanik a.s.

Fikhska regulativa bračnih odnosa, među kojima su i propisi prve bračne noći i intimnih odnosa uopće, velika je nepoznanica našoj omladini u velikom broju slučajeva, tako da ne zna ni da postoje a kamoli da zna njihove adabe i sunnete. Jedan od njih je vjerovanto stid da se o toj temi otvoreno govori , a drugo, nepostojanje radova te provenijencije na našem jeziku,i svakako, nedostupnost i nerazumijevanje literature i hadiskih zbirki koje govore o tome, ali na izvornom arapskom jeziku. Radi toga želimo u kratkim crtama spomenuti ono što nam je Poslanik a.s., kao naš uzor u ovodunjalučkom i ahiretskom životu, ostavio od tih propisa, kako bi ih oni koji drže do vjerske prakse mogli imati kao orijentir ponašanja, slijdeći i u tom domenu Poslanika a.s.

Bračni propis (hukm)

Bračna zajednica je konstantno praksa Poslanika a.s., u kojoj se ostvaruje praktična korist za supružnike; čuvaju se upadanja u zinaluk, podižu porodicu i nasljednike produžavajući ljudsku vrstu, i na takav način učestuju u prirodnom dunjalučkom procesu koji traje do Sudnjeg dana. U islamu nema predbračnih, fizičkih , intimnih seksualnih odnosa. To je strogi haram. Allah dž.š. kaže :

" I ne približavajte se zinaluku (prostituciji)." (El-Isra, 32)

Za neoženjenu i neudanu osobu koja to učini, kazna je stotinu udaraca štapom-bičem, a za oženjenu ili udanu osobu sankcija je javno kamenovanje pred svijetom . Zato, u muslimanskom društvu koje se držalo islamske praske, preljuba-prostitucija je bila gotovo nepoznata stvar. Međutim, treba naglasiti da u islamu, također, nema ni asketizma, u smislu da se radi ibadeta odrekne seksualnih strasti. One se moraju i smiju manifestovati i upražnjavati samo u validnoj bračnoj zajednici.

Poslanik a.s. je prekorio ashabe koji su htjeli da uguše svoju prirodu, u kakvoj ih je Allah dž.š. stvorio: sa nagonima za jelom, spavanjem , seksualnim općenjem. Kada kažu da će se odreći toga u korist danonoćnog ibadeta, on ih prekorava i kaže:

'Ja klanjam i spavam , postim ali i mrsim, ženim se i ne odričem žena, a ko se odrekne moga sunneta, i ja se njega odričem.'

Savjet Poslanika a.s. islamskoj omladini je:

'Omladino ! Ko može da podnese bračne obaveze, neka se ženi, to je bolje za čuvanje od nedozvoljenog pogleda, i od nedozvoljenog seksulanog kontakta. Ko ne može nositi teret i obaveze braka, neka posti, jer će u tom imati zaštitu.'

Brak u pravnoj regulativi šerijata može da uzme hukm stroge obaveze (fard-vadžib), da bude strogo zabranjen (haram), da bude pokuđen (mekruh), da ima status sunneta, da je lijep i pohvaljen (mendub) i, konačno, da bude samo dozvoljen.

Brak koji je fard – vadžib

Brak će biti fard, odnosno vadžib, za osobu koja želi brak i u dilemi je da će zapasti u zinaluk ako se ne oženi, jer mu post i ustezanje neće dovoljno oslabiti seksualnu pohotu, a uz to je mogućan da izdržava ženu na halal način. Anologno tome, i za ženu je fard da se uda, ako nije sposobna da se sama izdržava i boji se da će biti žrtva ljudi pokvarena morala.

Brak koji je sunnet

Ako neka osoba sa umjerenim seksulanim nagonom ima želju za brakom, ne strahuje od toga da se neće moći kontrolisati, a uz to može da izdržava ženu iz halal opskrbe, želi i nijjeti brak iz razloga produženja i podizanja porodice te da se sačuva prostitucije, u tom slučaju ženidba bi mu bila sunnet.

Brak koji je mendub

Ako neka osoba nema želje za brakom, ali želi da ima djecu i može da izvrši sve bračne obaveze, lijepo bi mu bilo da se oženi.

Brak koji je haram

Haram brak bi bio sastaviti petu ženu sa već ranijih četiri u isto vrijeme, sastaviti sa ženom njezinu sestru ili tetku sa majčine ili očeve strane, ženiti se da bi ženi napravio štetu, brak mut'e koga upražnjavaju ši'je i tome sl.

Pokuđeni brak (mekruh)

Ako neka osoba ne bi imala želju za brakom, te bi ga taj brak samo odvraćao od dobrovoljnog ibadeta kojem bi se inače posvećivao, ili ako bi se bojao da neće moći izdržavati ženu osim iz haram opskrbe, onda bi sklapanje takvog braka bilo pokuđeno.

Dozvoljeni brak (mubah)

Dozvoljen je brak osobi koja ima želju za brakom, iako nema bojazni da će upasti u zinaluk. Dozvoljen je brak osobi koja nema nikakve želje za seksulanim uživanjem, kao što je starac ili impotentan muškarac, ali uz uvjet da se tim ne čini šteta ženi, i da to neće dovesti do njenog moralnog posrtanja, inače bi takav brak bio haram.

Bračna prava i obaveze

Allah dž.š. propisuje supružnicima prava i obaveze kojih bi trebali da se drže. Allah dž.š. kaže : "... One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost nad njima jednu deredžu (stepen) ... "(El-Bekare , 228)

Poslanik s.a.v.s je na Oprosnom hadždžu kazao : " Vaše supruge kod vas imaju svoja prava, a i vi imate svoja prava kod njih ..."

Neke od tih zajedničkih međusobnih dužnosti i obaveza su:

- bračna vjernost,

- ljubav i milost,

- povjerenje,

- želja, strpljivost, podnošenje životnih nedaća i problema u nastojanju očuvanja bračne zajednice,

- pridržavanje općih adaba i propisa sa kojima se produžava bračna veza, itd.

Dužnost i obaveze muža prema ženi

Pored ovih općih međusobnih dužnosti i obaveza, muž ima posebne obaveze prema supruzi:

- Da joj putpuno ispuni njena moralna i materijalna prava, kao i fizička, tjelesna; da joj isplati mehr, dadne opskrbu , da je čuva, štiti i pazi, živeći sa njom na lijep, pristojan i propisan način, da je hrani, odijeva i obuva, obezbijedi stan, da joj obezbijedi sve što voli i što je u granicama šerijata, a njemu ne predstavlja poteškoću, da je odgaja na propisan način lijepim savjetom i govorom. Ako se ne pokori onda seksulanom apstinencijom jedno vrijeme (to pravo je pravo supruga, a ne i žene, tako da žena ne smije nikada seksualno odbiti muža), a ako se opet ne pokori, onda je istuče pazeći da je ne rani, ne slomi neki dio tijela ili udari po licu.

Allah dž.š. kaže : "... A one čijeg se neposluha bojite, posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kada vam poslušne postanu, onda im zulum ne činite!(En - Nisa, 34)

- Da je poduči osnovnim stvarima vjere ako to ne zna, ili da je pusti da ide na za to određena mjesta gdje može naučiti (mektebi, seminari, predavanja, škola, itd.), pošto duhovna potreba u islamu ne zaostaje za meterijalnom.

- Da je prisili na učenje, usvajanje i prakticiranje najosnovnijih islamskih propisa; da joj zabrani neislamsku nošnju i oktrivanje, nedopušteno miješanje i kontaktiranje sa drugim muškarcima, osim u prisustvu mahrema, da joj ne pruži priliku da se moralno pokvari jer Poslanik a.s. kaže : "Čovjek je pastir u svojoj kući, i odgovran je za svoje stado."

- Da ne iznosi njene tajne pred svijet.

- Da ima sa njom seksualne odnose, makar u četiri mjeseca, osim ako nema neki posoban uzur i opravdanje, kao što je odsutnost na putu i sl. Naravno, ovdje bi trebalo malo šire obrazložiti i elaborirati ovo pitanje, zbog njegove važnosti u bračnim odnosima, pošto se i sami islamski pravnici razilaze po ovom pitanju. Hanbelijski učenjaci smatraju da bi to moralo biti makar u četiri mjeseca obavezno, osim iz opravdanog razloga. Tako, ako bi muž odbio približavanje ženi nakon četiri mjeseca seksualnog apstiniranja, žena bi imala pravo da traži razvod braka. Međutim, ako bi muž otišao na put radi potrebe, pa makar se to odužilo, to bi bio opravdan razlog odgađanja intimnih odnosa. Ako bi muž otputovao i proboravio šest mjeseci, a ne bi imao opravdanja za dalji boravak, pa ga žena pozvala, trebao bi da se vrati, kao što je Omer r.a. donio odluku za oženjene mudžahide; da šest mjeseci proborave sa vojskom na ratištu, četiri kod svojih žena, a dva na putu, po mjesec u dolasku i odlasku.

- Da spava i zanoćava kod nje. Ako je u poligamnom braku, onda je obaveza da boravi kod nje kad dođe njena reda u noćima.

-Lijepo bi bilo da dadne dozvolu ženi kako bi mogla, u slučaju potrebe, služiti svoju bolesnu rodbinu, klanjati im dženazu u slučaju smrti i posjećivati ih pod uslovom da to nije na štetu porodice i muža.

- U slučaju pokornosti žene, muž nema prava da je udara ili da je ostavlja u krevetu.

- Muž je vođa i nadređeni u domu supružnika

- Da je ne prisiljava na odvratne i mrske stvari.

- Da joj dozvoli pravo mišljenja i da se konsultuje sa njom.

- Da se lijepo ophodi prema njezinim roditeljima i rodbini.

- Da je ne iznenađuje povratkom sa puta, da je obavijesti o tome i traži dozvolu ulaska kod nje kada se vrati (da je nebi zatekao u neurednom i nepožljenom stanju što može imati nepoželjne konsekvence u daljem bračnom životu).

Obaveze žene prema mužu

Kaže Poslanik a.s: " Obaveza žene prema mužu je, makar on bio nepravedan (zulumćar):

-da mu se dopusti i poda makar bila na samaru,

-da ne posti ni jedan dan bez njegove dozvole, osim dana koji je fardom propisan (ramazan), a ako posti biće griješna i post joj neće biti primljen kod Allaha dž.š.

-da iz kuće svoga supruga ne daje ništa osim sa njegovom dozvolom, a ako to učini, griješna je, mada će on imati nagradu

-da ne izlazi iz kuće osim sa njegovom dozvolom, u protivnom je Allah dž.š. proklinje zajedno sa melekima, sve dok se ne pokaje, ili dok se ne vrati u kuću".

Žena bi trebala da se pridržava slijedećih obaveza, adaba i propisa:

- Da bude pokorna mužu u svemu što nije grijeh i što može bez velike poteškoće da učini. Trebala bi paziti na njegove osjećaje i nastojati da ga učini zadovoljnim kad je prisutan ili odsutan.

Ahmed bilježi hadis: "Kada žena klanja svih pet namaza, posti mjesec ramazana, bude moralna i pokori se čovjeku, biće joj rečeno : Uđi u džennet kroz koja god džennetska vrata hoćes". Tirmizija bilježi predaju: " Da sam ikom naredio da učini sedždu drugome, naredio bih ženi da učini sedždu mužu radi prava koja on ima nad njom".

- Da pazi na muževu čast i obraz, na njegov imetak , djecu i ostalo vlasništvo.Buharija i Muslim bilježe predaju: "Žena je pastir koji bdije nad kućom i djecom svoga muža".

- Da se drži kuće svoga muža i da ne izlazi iz nje osim sa muževim zadovoljstvom i dozvolom. - Da pazi na svoj pogled.

- Da se drži propisa oblačenja i pokrivanja i da svoje ukrase ne pokazuje nikome osim svome mužu ili bliskoj rodbini (mahrem).

- Da snizi glas i da pazi šta će govoriti, da muževe roditelje i rodbinu pazi kao što ih pazi i on, jer ne može učiniti dobro čovjeku ako ne čini i njegovim roditeljima.

-Da se bavi kućnim poslovima i služi muža. Poznato je da je Fatima, jedna od najvrijdnijih žena na dunjaluku, kćerka najvrijdnijeg insana, Poslanik a.s, imala žuljeve od kućnih poslova.

- Da putuje sa svojim mužem, ako ranije nije uslovila da ostaje na svom mjestu.

- Da se u svakoj situaciji poda mužu, ako to zatraži od nje - osim ako postoji šerijatska zapreka za to - i da to bude na najljepši mogući način, bez iskazivanja mrzovolje, nelagode i sl.

Bilježe Buharija i Muslim predaju : "Kada čovjek pozove ženu u krevet pa ga odbije, i on zanoći ljut na nju, meleki je proklinju sve do zore".

Tirmizija bilježi predaju : " Kada čovjek pozove ženu radi seksualne potrebe i želje, neka mu se odazove, makar kod furune bila (pripremajući jelo). “

- Da traži dozvolu kad hoće da posti dobrovoljni post - ako je muž prisutan kod kuće - a ako se muž vrati sa puta, treba prekinuti dobrovoljni post, osim ako joj dozvoli da nastavi.

Tirmizija bilježi predaju: "Ako umre neka žena, a muž bude zadovoljan sa njom , ući će u Džennet".

Tirmizija bilježi i predaju: "Ne desi se da žena na dunjaluku napadne i kinji muža, a da hurija, koja će mu biti ahiretska žena, ne kaže: Ne muči ga, Allah te ubio ! On je kod tebe nakratko, samo što te nije ostavio i došao nama."

- Žena ne bi trebala da uzima bilo šta, što sprečava trudnoću, bez dozvole svoga muža.

- Poslanik a.s. nam je ukazao na činjenicu da žena može biti svome mužu uzrokom džennetskog spasa ili džehennemske vatre, u zavisnosti od njenih postupaka i morala, usprkos njene formalne bogobojaznosti, namaza, posta, hadždža, dijeljenja zekata, itd.

- Supruga bi trebala biti zahvalna svome mužu na onome što joj čini iz obaveza, poklona i sl. Jer Allah dž.š. ne gleda na onu koja je nezahvalna svome mužu. Nesaija bilježi predaju: "Uzivšeni Allah ne gleda u ženu koja ne zahvaljuje svome mužu, a ne može bez njega."

- Šehidi imaju posebne nagrade za svoju žrtvu na Allahovom putu. Žene postižu taj stepen, kako Poslanik a.s kaže: "...pokornošću mužu i priznavanjem njegovih prava, međutim, malo ih je od vas koje to čine."

Propisi prve bračne noći i ono što joj prethodi

Od tih propisa su slijedeći sunneti, mustehabi i adabi :

Prošnja (el-hitbe)

Kada neko od vas htjedne da prosi, iz potrebe za brakom ili htjedne da održi neku drugu hutbu , neka izgovori "Hutbetul-Hadždže" (tj. “Hutbetun nikah”):

Zahvala dosita pripada Allahu ! Od Njega pomoć i oprost tražimo. Utječemo Mu se od našeg zla i naših loših dijela. Koga Allah uputi, neće zalutati, a koga u zabludi ostavi niko ga uputiti neće. Svjedočim da nema boga osim Allaha ! I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.'O vjernici, Allaha se bojte isktinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani.’ (Al Imran, 102) ‘O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednoga čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista, stalno nad vama bdi.’ (En-Nisa, 1) ‘O vjernici , bojte se Allaha i govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postići će ono što bude želio.’ (Al Azhab, 70-71)

Ovo je mustehab proučiti pred čin prosidbe. Ova forma hutbe je sunnetska foram i bilo bi najljepše da se njen tekst izreče u toj datoj prilici, što ne znači da je ne može zamijeniti i najkraća verzija hutbe u kojoj se kaže:

Elhamdulillah ves-selatu ves-selamu 'ala resulillah. Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika.

Ebu Hurejre r.a prenosi predaju u kojoj se kaže : 'Svaka hutba u kojoj nema svjedočanstva (tešehhuda) je kao sakata ruka.'

Također prenosi predaju: 'Svaka stvar koja zavređuje pažnju, a ne započne se sa zahvalom Allahu dž.š., lišena je bereketa.'

Zbog ovih predaja ne bi trebalo da islamska omladina započinje svoj bračni život bez zahvale Allahu dž.š., selama i salavata na Poslanika a.s., čijim se zaboravom može izgubiti bereket, potreban u svim stvarima dunjaluka i ahireta, a pogotovo u zajedničkom bračnom životu. To naravno ne znači da je brak bez hutbe pokvaren. On je validan, pošto se prenosi predaja: Prnoesi se od čovjeka iz Benu Selima da je rekao : 'Zaprosio sam od Poslanika a.s. ženu koja mu se ponudila da je oženi (a on je odbio), pa je (prihvativši moju prosidbu) rekao : Sklapam brak među vama uz mehr onoga što si naučio iz Kur’ana.' U drugoj jednoj predaji kod Ebu Davuda se kaže : 'Zaprosio sam Umamu, kćerku Abdul Mutaliba, pa me vjenčao bez izgovora šehadeta.'

Mustehab je jedna hutba , koja može da bude bilo od staratelja žene koja se udaje, bilo od prosca koji se ženi.

Svadbena gozba (el-velim)

Lijepo je povodom ženidbe napraviti svadbenu gozbu, pozvati i počastiti goste, kao što je naredba Poslanika a.s. Abdur-Rahmanu ibn Avfu kada se oženio, da zakolje makar jednu ovcu tom prilikom, kako bilježi Buharija i Muslim:Rekao mu je : "Napravi svadbenu gozbu pripremanjem (klanjem , serviranjem i nuđenjem) makar jedne ovce."

Ova gozba je u fikhskom smislu konstantni sunnet, a odazvati se na njen poziv je obaveza, za svakog ko nema opravdan razlog izostanka, i ako se na njoj ne dešavaju šerijatom zabranjene radnje. U suprotnom bi ovu svečanost bilo dozvoljeno bojkotovati i ne uključivati se u nešto što je haram. Buharija i Muslim bilježe da je Poslanik a.s. rekao : "Ko bude pozvan na svadbu (velimu) neka se odazove."

Od Ebu Hurejre se prenosi predaja: " Ko se ne odazove pozivu taj je pogriješio prema Allahu i Njegovom Poslaniku."

Svadba se održava iz razloga zahvale Allahu dž.š. zbog omogućavanja žendibe i da bi se nahranili i pomogli siromasi i potrebni, mada je dozvoljeno pozvati i bogate. Poslanik a.s. kaže: " Najgora gozba je ona na koju se pozivaju samo bogati, a izostavljaju siromašni."

Vrijeme kada se pravi ova gozba i sobet je pri samom činu vjenčanja, odnosno iza njega, ili kako se već ustrojilo sa pohvaljenim, lijepim, lokalnim običajima, koji nisu u koliziji i kontradikciji sa šerijatom. Nakon završenog jela, gosti bi trebali napustiti dom mladenaca , ne zadržavajući se i ne ometajući ih u njihovom budućemo poslu. Allah dž.š. kaže: '... i pošto jedete , raziđite se ne upuštajući se jedni s drugima u razgovor ...' (El-Azhab, 53)

Komentarišući ovaj ajet, Er-Razi kaže: " Neki ashabi su na dan Poslanikove ženidbe sa Zejnebom r.a. ostali duže, a Poslanik a.s im nije ništa rekao, tako da je došao ajet poučavajući ih propisu vezanom za tu situaciju ..."

Oglašavanje sklapanja braka

Šerijetski je lijepo oglasiti ženidbu, i to na način kako to dozvoljavaju običaji mjesta i vremena, usklađeni sa šerijatskim propisima. Ahmed i Tirmizija prenose predaju u kojoj se kaže: "Oglasite brak, neka bude u džamiji i upotrijebite (na svadbi) mali bubanj (deff)."

Po ovome hadisu lijepo bi bilo da se brak sklopi u džamiji. Razlog za to je bereket samog mjesta, Allahove kuće, ili eventualno, iz razloga što je džamija javno mjesto, tako da je to vid oglašavanja bračne zajednice. Svadba se oglašava sa deffom (mali bubanj) i dozovljenom pjesmom, bez popratnih nedozvoljenih radnji, kao što je alkohol, ples uz nedozvoljeno miješanje muških i ženskih, kao što je nedopuštena muzika i druge zabranjene stvari, kako se na početku tog bračnog života ne bi započelo sa haramom, remeteći očekivani bereket islamskog življenja. Poslanik a.s kaže: " Oglasite brak i upotrijebite deff!"

Ženama (međusobno) i djeci je dozvoljeno da se vesele udarajući dlanom o dlan. U ovakvom načinu veselja imamo oglašavanje braka i radovanje tom najznačajnijem trenutku u životu onih koji stupaju u zajednički život.

Muzika se ne upotrebljava na vjenčanjima muslimana zbog hadisa Poslanika a.s., koji se nalazi u Buhariji, a u kome se kaže: " Biće u mom ummetu i onih koji će dozvoljavati predbračne intimne odnose (zinaluk) i svilu, alkohol i muzičke intrumente (me'azif)."

Lijepo je zapjevati tom prilikom. Nažalost, neki hoće da dozvole zabranjenu pjesmu i muziku (pjevanje uz zabranjene muzičke instrurmente, pjevanje obnaženih žena i sl.) te iskrivljuju rivajete - govore o pjesmi djevojčica (džuvejrijat i džarijetani) za vrijeme udaje Aiše r.a. koje je čak i Poslanik a.s. sam slušao i odobrio njihovo slušanje - tako što pominju i prijevode "pjevačice" umjesto "djevojčice", kako je došlo u orginalu. U komentaru Buharije objašnjava se ta riječ (džarijeh) sa "nedozrele djevojčice na koje još ne padaju šerijetske obaveze."

Vrijeme sklapanja braka

Lijepo bi bilo da sklapanje braka bude petkom, odnosno uoči petka, na bajram i sličnom prigodom. Ovakvo mišljenje je preneseno od starih pravovjernih generacija selefa.

Dova za supružnike

Poslanik a.s. je dovio u korist mladenaca slijedeću dovu koju prenose četvorica autora hadiskih zbirki "sunen" (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže):

" Berekallahu leke, ve bereke 'alejke, ve džeme'a bejnekum fi hajrin."

Prijvod : Neka ti Allah podari bereket, i neka je na tebe Njegov Bereket, i neka vas sastavi u svakom dobru."

Započinjanje bračnih intimnih odnosa u mjesecu ševvalu (brak između dva bajrama)

To bi bilo lijepo ako postoji mogućnost za to, zbog hadisa Aiše r.a., koji bilježi Muslim, a u kojem se kaže: Allahov Poslanik me oženio u mjesecu ševvalu i započeo bračni , intimni život u tom mjesecu. Koja je od žena Poslanik a.s. imala veći udio kod njega od mene ? “ Kaže Urve:”Aiša je smatrala mustehabom da žene započnu svoj intimni bračni život u ševvalu."

Imam En-Nevevi kod komentara ovog hadisa kaže da Aiša r.a. sa ovim pobija džahilijetsko vjerovanje. Naime obični su sujevjerni ljudi iz džahilijeta neosnovano smatrali pokuđenom ženidbu i započinjanje sa bračnim intimnim životom u mjesecu ševvalu, zbog vjerovanja da samo značenje imena tog mjeseca (njegov korijen glasi "šale", a znači: otići, razići se, postati nesložni, izgubiti moć, prepasti se, bojati se, itd.), ima negativan odraz na tako važnu stvar kao što su bračni intimni odnosi i njihov početak. Interesantno je da se to sujevjerje prenijelo i do naših dana, tako da i kod nas ima običajna izreka : ne ženi se između dva bajrama, odnosno ne ženi se u mjesecu ševvalu, koji nastupa odmah iza ramazana. Zato Aiša r.a. želi naglasiti da je ona sklopila brak i započela sa intimnim bračnim odnosima u ševvalu, uprkos tom džahilijetskom sujevjerju, pa ipak je imala najveći udio u tom braku, komparirajući ga sa brakom drugih žena Poslanik a.s.

Prve noći u poligamnom braku

U slučaju da se ženi oženjen čovjek, pošto je u islamu dozvoljena poligamija, a mlada bude djevica, proboraviće kod nje sedam noći, a onda će redoslijedno ići ostalim ženama. Međutim, ako dovodi već udavanu ženu, onda će kod nje na početku proboraviti samo tri dana, a potom nastaviti po ustaljenom pravednom i jednakom rasporedu i redosljedu, u boravku, opskrbi, poklonima i ostalim stvarima porodičnog života, postupajući po hadisu koji bilježe Buharija i Muslim, a prenosi Enes: "Ako se neko oženi djevicom na hudovicu, proboraviće kod nje u početku sedam dana, potom će nastaviti po uobičajenom rasporedu. I obratno, ako se oženi hudovicom na djevicu, proboraviće kod nje tri noći, a onda nastaviti po običajnom rasporedu."

Biti dobar suprug

Poslanik a.s. kaže, kako je zabilježio Ahmed:Najbolji od vas je onaj koji je najbolji svojoj supruzi. A ja sam najbolji među vama, svojoj." Hadis ima uopćeno značenje, međutim, pogotovu se podrazumijeva da treba biti dobar i pažljiv prema svojoj ženi tih prvih bračnih noći kada je ona kao stranac u novom domu i novoj stranoj porodici.

Međusobno poštivanje supružnika

Obaveza je za obadva supružnika da budu u svim svojim postupcima oprezni i pažljivi kako ne bi povrijedili osjećaje jedni drugih, jer to ima posebno značenje na početku novog života i pamti se čitavog vijeka.

Klanjanje nafile i učenje dove

Mustehab je prve noći, da supružnici klanjaju dva rekata nafile u džematu kako bi njihov fizički dodir i sastanak započeo sa pokornošću Allahu dž.š. Muž staje naprijed, a žena iza njega. Kada završe sa namazom, mustehab je da muž dovi slijedeću dovu (bilježi je Taberanija), a žena amina:

Allahumme barik li fi ehli. Ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minni verzukni minhum. Allahummedžme' bejnena ma džema'te fi hajrin. Ve ferrik bejnena iza ferrakte fi hajrin.

Gospodaru, podari mi bereket u mojoj ženi. I njoj u meni. Gospodaru, daj da ima nafaku (u imetku i porodu) od mene i ja od nje. Učini da naš sastanak i život bude samo dobro. A ako nas rastaviš, daj da i u tome bude dobro.

Abdullah b. Mes'ud, Ebu Zerr, Huzejfe i drugi ashabi Allahovog Poslanika a.s. Došlo je vrijeme namaza. Proturili su ga da im bude imam, a bio je rob. Klanjao im je pa su mu rekli: 'Kada uđeš ženi, klanjaj dva rekata, zatim stavi ruku na ženinu glavu pa izgovori dovu: 'Allahumme barik li fi ehli. Ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minni verzukni minhum.' Gospodaru podari mi bereket u mojoj ženi. I njoj u meni. Gospodaru daj da ima nafaku (u imetku i porodu) od mene i ja od nje…, zatim tek činite šta hoćete."

Učenje dove za bereket žene

Mustehab je da suprug prve bračne noći stavi ruku na čelo mlade i izgovori: "bismillu", a potom prouči dovu moleći Allaha dž. š. za njen bereket. Poslanik a.s. je rekao, a Buharija zabilježio: "Kada se neko od vas oženi, neka spomene Uzvišenog Allaha, potom neka zamoli za bereket riječima:

'Allahumme inni es'eluke min hajriha ve hajri ma džebelteha 'alejhi, ve e'uzu bike min šerriha ve šerri ma džebelteha 'alejhi.'

Gospodaru, molim Ti se da me od nje zapadne samo dobro, dobro sa kojim si je Ti stvorio, a utječem se Tebi od zla njenog, i zla onoga sa kojim si je Ti stvorio."

Upotreba misvaka ili četkice

Prije fizičkog intimnog odnosa mustehab je upotreba misvaka (analogno tome četkice i kaladonta za onoga ko nema misvaka) kako bi se izbjegao neugodan miris iz usta.

Suprug bi se trebao truditi da pridobije povjerenje žene, da joj ulije sigurnost i samopouzdanje, da joj razbije stid pred njim, strah i nervozu koji se mogu javiti u toj situaciji. Pošto islamska omladina koja se drži islamskog morala, nema predbračnih fizičkih odnosa, jer su oni strogo zabranjeni i sankcionisani po islamu izvan bračne zajednice to je način da se žena pripremi na normalan, neusiljen način za ta potpuno nova bračna iskustva.

Lijepo bi bilo da joj se lijepo obraća, da joj ponudi nešto od jela ili pića kao čašu mlijeka i sl., pokazujući i na taj način pažnju prema njoj, da bude pažljiv, nježan i nenasilan, tako da mu ona prirodno i nenametljivo odgovori i udovolji.

Prekrivanje kod intimnog odnosa

Od adaba fizičkog odnosa je da se supružnici obnaže, a najbolje je da to bude pod jednim zajedničkim prekrivačem, pošto Poslanik a.s. kaže:

"Allah je onaj koji se stidi, skriven je, voli stid i da se bude prekriveno." Ibn Madždže bilježi predaju, također: "Kada neko od vas ima odnos sa svojom ženom, neka se prekrije i ne obnaži potpuno, da ne bi izgledali u tome kao dvoje magaradi."

Dozvoljeno je supružnicima da gledaju stidna mjesta svojih partnera u braku, mada hanefijski pravnici kažu da je preče da ne gledaju. Ibn Madždže bilježi predaju u kojoj Aiša r.a., žena Poslanika a.s., kaže: "Nisam nikad pogledala, ili nisam nikad vidjela stidno mjesto Poslanika a.s." (1/217).

Da se odnos obavlja u tami ili pod prigušenim svjetlom, posebno u početku bračnog života, da se izbjegne nelagodnost i stid koji se mogu javiti kod ženske osobe.

Da suprug ne izazove odbojnost i nelagodu kod žene kakvim gestom, uhođenjem ili sl. dok se ona priprema za taj čin.

Muž bi trebao da ima inicijativu sa dovoljnim uvodom i predigrom zbog raznoraznih razloga pshiloške, fizičke i druge naravi.

Propisi intimnog bračnog života

Što se tiče ,,bračne postelje” postoje razni sunneti i adabi sa kojima se prilikom tog čina - najvećeg dunjalučkog uživanja - ujedno postiže i sevap i nagrada za onoga ko ih se pridržava. Od tih propisa su slijedeći:

- Pripremiti postelju sa ,,bismillom”.

- Da se supružnici urede na način da svrate pozornost svoga bračnog druga, odjećom, mirisom, postupkom, pozom i sl. Abdullah b. 'Abbas je tako činio, a kada je o tome upitan, rekao je: Volim da se uredim ženi kao što volim da se i ona uljepša meni.

- Od adaba odnosa je da muž uči dovu koju bilježe Buharija i Muslim:

Ako neko prilikom odnosa sa ženom prouči: 'Bismillahi, Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezaktena.' 'U ime Alllaha, Gospodaru moj, otkloni šejtana od nas i otkloni šejtana od onoga što se začne’

pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, šejtan mu nikad neće moći naštetiti."

- Od adaba intimnog odnosa, analogno ovoj predaji, bilo bi da i žena uči pomenutu dovu.

- Haram je imati snošaj u stražnji, analni otvor, kao i u prednji u vremenu menstruacije, ili u periodu nakon porođaja, dok se žena ne očisti i dok ne prođe taj period, zbog ajeta u kome se kaže: "…I ne približavajte se ženama dok su u menstrualnom ciklusu…"

I zbog hadisa koga bilježe autori hadiskih zbirki ,,Sunnen” (Ebu Davud, Tirmizija i Ibni Madždže) osim Nesaije: "Ko ima intimni odnos sa ženom, dok je u menstrualnom ciklusu, ili u analni otvor, taj je postao nevjernik u ono što je objavljeno Muhammedu a.s."

Ako bi se desilo da čovjek ima intimni odnos sa ženom, dok je u menstrualnom ciklusu, bio bi to grijeh - haram, a počinilac bi trebao po sunnetu podijeliti zlatnik sadake ako je to učinio dok je menstruacija bila u svom uzlaznom nadolazećem ciklusu, i pola zlatnika ako je to učinio u njegovom završnom stadiju, po hadisu koga bilježe Ebu Davud i Hakim koji ga ocjenjuje kao vjerodostojnu predaju:

"Ako čovjek ima intimni odnos sa svojom ženom dok ima menstruaciju, neka podijeli sadaku visine jednog zlatnika u slučaju da se to desilo dok je mjesečnica bila crvene boje, i pola zlatnika ako je bila žućkaste boje." Ako bi žena dozvoljavala odnos u takvom stanju, bila bi grješna.

U vrijeme menstruacije i čekanja nakon poroda dozvoljeno je naslađivati se ženinim tijelom, ali se ne smije imati i intimni odnos sa njom u takvom stanju. Autori hadiskih zbirki ,,Sunen” (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže) bilježe predaju gdje se dozvoljava sve osim intimnog odnosa: "…(dozvoljeno je) da radite sve osim intimnog odnosa…"

"…(dozvoljeno je) da radite sve osim intimnog odnosa…"

Nesaija bilježi i verziju hadisa: "Priđi ženi sprijeda ili od pozadi, ali samo u prednji otvor, i ne čini to za vrijeme menstruacije."

Također, bilježi i drugu verziju: "Allah ne gleda u čovjeka koji ima odnos sa ženom u stražnji, analni otvor."

Ebu Davud bilježi hadis: "Proklet je onaj koji opći sa ženom u analni otvor." A Nesaija bilježi predaju: "Ibni Abbas je pitan o onome koji opći sa ženom u analni otvor pa je rekao: 'Ovaj me pita o nevjerovanju (kufru).”

Dozvoljeno je prilaziti ženama u bilo kojoj pozi, ali da snošaj bude u prednji otvor, po ajetu u kome se kaže: 'Vaše žene su njive vaše i prilazite im kako hoćete', što je Poslanik a.s. prokomentarisao, kako bilježe Buharija i Muslim: 'Sprijeda ili odpozada samo da snošaj bude u prednji otvor.'

Osoba za koju se zna da opći sa ženom u njen analni, stražnji otvor, kažnjava se kaznom ta'zira, ako je znao za tu zabranu. A ako se bračni par oda takvoj perverziji, kažnjavaju se prisilnim razvodom, također i u slučaju ako muž sili ženu na takav odnos pa mu se zabrani, a on to ponovi.

Najprirodnija i najbolja poza je, kako se pominje u hadisu koji bilježi Muslim, da žena bude na leđima, a muž iznad nje: I kad čovjek leže između njena četiri uda (ruku i nogu), te se spolovila samo dotaknu, obaveza je uzimanja gusula (makar i ne bilo snošaja). Nakon snošaja, u slučaju ponovne želje, mustehab bi bilo uzeti abdest prije ponovnog odnosa, radi predaje koju bilježi Muslim:

"Kad neko od vas bude imao odnos sa ženom, pa htjedne to da ponovi, neka prije toga uzme abdest, tako će stimulisati tu aktivnost."

Naravno da je kupanje još efikasnije od abdesta. Bilježi Ebu Davud i Nesaija od Poslanika a.s.: Kako je on jednog dana posjetio svoje žene kupajući se kod svake. Upitao ga je prenosilac ove predaje, Ebu Rafi': Allahov Poslaniče, što to nisi sveo na jedno kupanje? Odgovorio je: Ovako je bolje, vrednije i čišće.’

Najbolje je požuriti sa kupanjem koje je obavezno nakon makar i doticaja spolnih udova muškarca i žene. Međutim, ako se iz kojekakvih razloga odgodi kupanje, onda je mustehab da se uzme abdest prije spavanja.

Ne bi trebalo spavati nečist, pa makar se uzeo samo abdest (naravno, ovaj abdest nije validan za klanjanje, uzimanje mushafa i sl., nego se mora za te ibadetske radnje prvo okupati), pošto Muslim bilježi predaju:

Kako je Poslanik a.s. prvo uzimao gusul, ili eventualno abdest, pa tek onda spavao (nakon odnosa sa ženom).

Bilježe Buharija i Muslim: "Poslanik a.s. bi, u situaciji kada je bio nečist (džunup) pa htio jesti ili spavati, prao svoje stidno mjesto, a potom uzimao abdest, kao što se uzima za namaz." Naravno, da se u slučaju nemanja vode ili ako je potrebnija za neke druge svrhe, umjesto gusula i abdesta može uzeti tejemmum.

Supružnicima je dozvoljeno zajedničko kupanje i to neće kvariti gusul, makar jedno drugo i gledali, po predaji koju bilježe Buharija i Muslim, a prenosi Aiša r.a.: "Kupala sam se sa Poslanikom a.s. iz iste posude u kojoj su nam se ruke preplitale, a on je stizao uzeti vodu prije mene, pa sam mu govorila: 'Ostavi i za mene, ostavi i meni! Bili smo obadvoje džunupi.'"

Supružnici bi svojim brakom trebali nanijetiti bračnu neporočnost i ustezanje od svega onoga što je Uzvišeni Allah zabranio, tako da bi svojim bračnim životom i fizičkim intimnim odnosom imali sevap i nagradu, iako je to vid najslađeg dunjalučkog uživanja. I pored toga, Allah dž. š. za to daje nagradu, kao što bilježi Muslim:

"I kad imate snošaj sa svojom ženom, to je kao podijeliti sadaku. Rekoše: 'Allahov Poslaniče, zar u zadovoljavanju strasti nekog od nas ima sadaka?' Allahov Poslanik odvrati: 'A šta misliš da li ima grijeh, ako to učini na nedozvoljen (vanbračni) način?' 'Naravno!' Prema tome, ako to učini (u braku) na dozvoljen, halal način, onda ima nagradu.'"

Dozvoljeno je prilikom snošaja, ako se žena sa tim slaže, da prije ejakulacije suprug izvadi ud izvan ženskog polnog organa, radi sprječavanja trudnoće iz raznoraznih opravdanih razloga (da bi odmorio suprugu od rađanja i sl.), mada je preče da se i to izbjegne pošto je takav čin opisan u hadisu koga bilježi Muslim, kao ,,el-ve'dul-hafijj” ili ,,skriveno ubistvo”. Gazalija smatra da je takvo čuvanje dozvoljeno i navodi hadis koji bilježe Ahmed, Buharija i Muslim od Džabira:

"I dok je Kur’an još objavljivan, mi smo prilikom intimnog odnosa ejakulirali izvan ženskog polnog organa."

Dakle, značenje hadisa je u smislu logičkog zaključka, da je to bilo zabranjeno, Kur’an bi dokinuo tu njihovu praksu, jer se objavljivao dok su oni to činili.

Sva četiri mezheba ipak dozvoljavaju takav način čuvanja, na temelju hadisa koga bilježi Ahmed, a prenosi Ebu Se'id El-Hudri:

"'Imali smo odnose sa našim ženama, i to volimo, pa šta misliš da ejakuliramo izvan žeskog polnog uda?' Poslanik a.s. reče: 'Učinite kako mislite da je najbolje, međutim, ono što Allah dž.š. odredi, biće, a ne biva začeće od svake sperme.'"

Muslim bilježi predaju u kojoj se kaže:

"Žena dođe u liku šejtana, i ode u njegovom liku. Zato ako nekom zapne za oko neko žensko, neka ide svojoj ženi i ima sa njom odnos, to će mu odagnati stvorenu viziju."

Dakle, značenje hadisa je da se - u slučaju pokrenute strasti koja može nastupiti slučajnim viđenjem lijepog i privlačnog ženska - ode svojoj ženi i riješi nadražaja i napetosti na halal i dozvoljen način.

Ono što savjetuju islamski pravnici, ljekari, i što se pominje u literaturi specijalista iz ove oblasti, u pogledu prekomjernog udovoljavanja strastima, jeste da se ne pregoni u tome, pošto pregonjenje u udovoljavanju strastima šteti ne samo duhovno, nego i fizički.

Muž bi trebao da vodi računa o situaciji žene i da je ne sili na intimne odnose kad nije za to spremna; u slučaju bolesti i sl.

Prije nego što muž završi sa udovoljavanjem svojih strasti, treba da pazi da to priušti i ženi i da je ne napušta prije toga. Prenosi se predaja:

"Kada neko od vas ima intimni odnos sa svojom suprugom, neka je ne napušta dok se ona ne zadovolji, (jer) kao što on voli da zadovolji svoje potrebe, tako voli i ona."

Intimni odnos je dozvoljen u svim vremenima i trenucima dana i noći, osim u slučaju posta, hadžijskih obreda, kada je žena u menstrualnom ciklusu ili čekanju nakon poroda. Sunnet je, ipak, da odnos bude uoči petka, ili petkom, radi hadisa kojeg bilježi Buharija, a u kojem se između ostalog kaže: "Ko se na dan džume okupa, gusulom od džunupluka ... " (implicite se u afirmativnom kontekstu pominje intimni odnos). Isto tako je sunnet okupati se "gusulom od džunupluka”, dakle nakon općenja sa ženom, uoči Bajrama, prije oblačenja ihrama, prije i poslije putovanja i sl.

Pokuđeno je supružnicima prenošenje opisa o svojim intimnim odnosima, bilo govorom ili pokretom, direktno ili posredno, po hadisu koji bilježe Buharija i Muslim: ’Najgori čovjek stepenom kod Allaha dž.š. na Sudnjem danu je onaj koji priđe ženi i ona njemu, a potom iznosi njene tajne. ‘

’Najgori čovjek stepenom kod Allaha dž.š. na Sudnjem danu je onaj koji priđe ženi i ona njemu, a potom iznosi njene tajne. ‘

z samog hadisa se razumije zabrana prenošenja i opisivanja pojedinosti intimnog odnosa i onoga što se odigra u trenucima uživanja čovjeka sa ženom. Međutim, samo pominjanje odnosa bez nekog opravdanog razloga je mekruh.

Ovo su sižeirani propisi, sunneti i adabi, prilikom prve bračne noći i inače prilikom intimnih odnosa u bračnom životu, te propisi o obavezama i pravima supružnika. Vallahu e'alemu.

Da Allah swt podari svako dobro sestri Cvijet_Islama koja je najveći dio ove brošure prekucala za džemat. Zbog tehničkih razloga nije je uspjela završiti, pa smo zadnjih nekoliko pasusa preuzeli sa www.islambih.org