torek, 19. junij 2007
ŽENA I REBRO
BEBA I PLAČ...
HADIS - 19.6.2007
Sta je grijeh?
Pa je rekao: Ako osjetis dvoumljenje i nelagodnost u svojoj dusi, kani se toga.
Pa potom je upitan:
A sta je iman (vjerovanje)?
Rekao je: Kada te rastuzi tvoje lose djelo, obraduje te dobro djelo,onda si ti vjernik.
Biljezi Ahmed.
petek, 15. junij 2007
MUSLIMAN I MUSLIMANKA SA SVOJOM DJECOM
Ovo je velika odgovornost kojom je islam obavezao sve ljude skupa, ne izostavljajući nikoga. Shodno tome, roditelje je učinio odgovornim za čisti islamski odgoj svoje djece i za njihovo pozitivno usmjerenje utemeljeno na visokim moralnim kvalitetima. O tim kvalitetima govori Resuli-ekrem kada tvrdi da je poslan jedino sa zadatkom da te vrijednosti upotpuni i učvrsti među ljudima. On kaže:
«Poslan sam da usavršim najbolje moralne vrednote! « (prenose ga imam Buhari, imam Malik u Muvettau i imam Ahmed u Musnedu)Nema većeg dokaza za veličinu odgovornosti roditelja za svoju djecu i njihovo odgaianje u pokornost Allahu i Njegovom Resulu i izvršavanju naređenog, od izjave uleme - da svaka kuća nužno mora čuti riječi Resuli-ekrema koji kaže:
«Naređujte svojoj djeci namaz već u sedmoj godini njihovog života, a u desetoj ih za to i udarite...» (prenose ga Ahmed, Ebu Davud i Hakim)
Resulullah, s.a.v.s., se, često iznoseći Hasana i Husejna, r.a., pokazuje kao izvrstan pedagog. Njegova nježnost i samilost prema njima se pokazuje najboljim primjerom očevima i djedovima svih vremena i prostora, kako bi bili dobri i blagi prema tim sitnim i nježnim biljkama, bez obzira na neko svoje dostojanstvo, ugled i moć.
Ima jedan hadis kojeg prenose Ahmed i Nesai od Šeddada koji kaže: «Vjerovjesnik, s.a.v.s, je izašao noseći Hasana, ili Husejna. Prošao je naprijed, pa ga je spustio. Potom je tekbirom započeo namaz. Čineći sedždu oduljio ju je. Podigao sam glavu i vidio dijete na njegovim ledima. Vratio sam se svojoj sedždi. Kada je on završio svoj namaz, rekli su: «O Allahov Poslaniče, oduljio si?! On reče: «Moje dijete mi se popelo na leđa pa mi je bilo mrsko da ga požurujem dok ne zadovolji svoju potrebu.»Ovakav treba biti odnos muslimana prema svojoj djeci. On se s njima druži, nježan je, šali se s njima i zabavlja, unoseći u njihova srca sreću i radost kada god može i kada god za to nađe slobodnog vremena.
RODITELJI DJECU OBASIPAJU LJUBAVLJU I NJEŽNOŠĆU
Jedna od prioritetnih roditeljskih dužnosti je da svoju djecu obaspe samilošću, nježnošću i ljubavlju kako bi se razvijala duhovno zdrava, ispunjena povjerenjem, vedrinom i optimizmom. Samilost je jedno od temeljnih islamskih vrlina. Bila je posebno izražena i kod samog Resulullaha, s.a.v.s. Enes, r.a., tvrdi:
ODGOJ DJECE U ISLAMU
To i Poslanik potvrđuje slijedećim hadisom: "Uistinu sam poslan da usavršim moral kod ljudi". O svome odgoju Vjerovjesnik kaže: "Odgajao me je moj Stvoritelj i on me je najljepše odgojio". Muhammed a.s. u jednom hadisu izvještava kako je odgajan Sulejman a.s. od svoje majke: «Majka Sulejmana, sina Davudova, rekla je Sulejmanu:»Sinčiću moj! Noću mnogo ne spavaj, jer pretjerano spavanje čini čovjeka siromašnim na Sudnjem danu».
Koliko je vrijednost odgojiti dvije kćeri Vjerovjesnik kaže:«Musliman, koji odgoji dvije kćeri da im i omogući vjersku i svjetovnu naobrazbu, te ih osposobi za samostalan život i lijepo s njima postupa, biće nagraden džennetom" (IPH, 1455).
Poslanik izričito naglašava:«Allahu je najdraži Njegov rob koji je najljepše naravi i odgoja». (IPH, 36)
Da bi čovjek bio koristan u islamskom smislu i na islamski način živ i poslije fizičko-biološke smrti po hadisu je slijedeći put:"Kada čovjek umre, prestanu mu sevabi stizati, osim u tri slučaja: trajne sadake, nauke kojom se svijet koristi i dobrog djeteta koje mu dovu čini." (IPH, 349).
Poslanik savjetuje muslimane u kom će pravcu odgajati svoju djecu:"Odgajajte svoju djecu, u znaku ova tri svojstva: da vole poslanika, da vole njegovu porodicu i da uče Kur'an. Odista, oni koji znaju Kur'an napamet i vladaju se po njemu, biće pod Allahovom zaštitom - sa Njegovim poslanicima i odabranim robovima - onoga dana, kada osim Njegove, neće biti druge zaštite." (IPH, 54)
Koliki je značaj i težina odgoja dobro ilustriraju slijedeće Poslanikove riječi:"Bolje je da neko od vas odgoji svoje dijete kako treba u duhu islama nego da svaki dan podijeli sirotinji vrijednost sadaka i fitre". (IPH, 1284)
Kakve sve posljedice i teškoće donosi neodgojeno dijete svojim roditeljima svjedoči slijedeći hadis:"Nije ti neprijatelj čovjek koga u borbi ubiješ i stekneš zvanje gazije, ili on tebe ubije pa postaneš šehid i zaslužiš džennet. Pravi ti je neprijatelj tvoje neodgojeno dijete koje je iz tvoje kičme poteklo. Zatim, neprijatelj ti je i tvoj imetak koji si svojim rukama zaradio a on ti postao jedina preokupacija". (I.P.H, 1359)
Šta je najveća vrijednost, najskuplja dragocjenost i najljepši ukras koji roditelji mogu ostaviti svojoj djeci?, odgovara Vjerovjesnik:"Lijep odgoj je najvrednije nasljedstvo koje roditelj može ostaviti svome djetetu" (I.P.H, 1463).
Kao što govori o značaju i veličini odgoja dvije kćeri Vjerovjesnik ističe fadilete i dobrote odgoja tri kćeri na islamski način:"Ko na halal-način odhrani tri kćeri, lijepo ih odgoji i ljudski s njima postupa, kao nagradu zaslužuje džennet". (I.P.H. 1670)
Od odgojenog mladića ili djevojke nema samo fajde on i ona, njihovi roditelji, rodbina, komšije već i ljudi uopće:"Ko potječe od dobre i plemenite porodice i rodi se i odgoji u čestitoj sredini, njegova će prisutnost u društvu biti ugodna i poželjna". (I.P.H, 1718)
Jedna od stvari u odgoju djece kojoj se trebaju naučiti od najra nije mladosti, čim saznaju za sebe, jeste islamski pozdrav:"Sine moj" - rekao je Vjerovjesnik Enesu r.a. - "Kada udeš u svoju kuću, porodici nazovi selam, jer će taj selam biti blagoslov tebi i tvojoj porodici" (I.P.H, 1949)
Obraćajući se mladiću i upućujući ga osnovama odgoja, karaktera i zaštite na oba svijeta Poslanik ističe:"O mladiću! Budi pokoran Allahu dž.š. i pridržavaj se onoga što ti je naredio, pa će i On tebe čuvati. Poštuj Allaha i izvršavaj Njegove propise, pa ćeš Ga uvijek imati uza se kao zaštitnika. Ako ti nešto zatreba traži to od Allaha. Ako ti pak pomoć zatreba i tada se obrati Uzvišenom Allahu". (I.P.H, 1954).
Navedeni hadis upućuje na dva osnovna ispravna odnosa u životu: Robovanje samo Allahu dž.š. i traženje isključivo pomoći od Njega. Tako se postiže neovisnost u životu i neponižavanje pred ljudima. Odgoj jednog zdravog i sposobnog mladića najviše ugrožavaju i razdiru snažne strasti, nagoni i požuda. Koji se mladić u ime Allaha suzdrži njegove vrline i vrijednosti se uvećavaju:"Uzvišeni Allah uzdiže i povećava vrijednost onog mladića, koji obuzdava svoje strasti i ne predaje se požudama". (I.P.H, 509)
Strasti se nikada u čovjeku ne mogu ubiti, ali se mogu kontrolirati i kroz korito šerijata i valjan brak kanalisati. Opisujući najbolju mladost vjerovjesnik naglašava:"Najbolja je mladost koja sliči starosti tj. kada mladić svojim postupkom, vladanjem i dobrim djelima oponaša jednog uzornog starca; a najgora je ona starost koja sliči mladosti kada starac oponaša mladića u odijevanju i postupcima". (I.P.H, 825)
Navodeći čovjekove jedinstvene integrativne karakterne crte Poslanik veli:"Čovjekova plemenitost i velikodušnost je njegova vjera, čovječnost - njegov razum, a porijeklo - njegov odgoj". (I.P.H, 1164)
Pravi vjernici se od djetinjstva preko mladićkog doba pomoću vjere i etike odgajaju, a nevjernici, višebošci i životinje se tokom cijelog života u neslobodi driluju i dresiraju. Odgoj je mukotrpna strijepnja i neizvjesnost u slobodi, a dresura se postiže preko noći. Da bi otklonili odgoj, a nametnuli dresuru, ljude, prije toga morate "osloboditi" vjere, etike, savjesti i slobode i morate ih iz kulture previntati na civilizaciju. Evo kako e Vjerovjesnik savjetovao sina h. Omera, Abdullaha:"Sinko moj! Živi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik". A sam Ibn Omer savjetujući druge, imao je običaj reći: "Kada omrkneš nemoj očekivati jutro, a kada osvaneš nemoj očekivati večer. Dok si zdrav, pripremaj se za bolest, a u toku života pripremaj se za smrt". (I.P.H, 1205)..
U pogledu odgoja djece i sticanja islamskih navika i postupaka bitno je kako se Poslanik ponašao:«Vjerovjesnik bi se služio desnom rukom u jelu i piću, zatim kod uzimanja abdesta i oblačenja odjeće, te kod primanja i davanja, a lijevom u ostalim prilikama.» (I.P.H, 1263).
Bitan sadržaj odgoja je etika kroz integrativno funkcioniranje jedinstvenih čovjekovih karakternih crta. Odgoj je primijenjena etika i čovjekova savjest na djelu i akciji. Najveću snagu i temelj odgoju daje svijest i uvjerenje o Bogu kao da Ga vidimo, jer iako mi Njega ne vidimo On nas vidi. U neizmjenjive temelje odgoja spada Vjera u Jednog Jedinog Boga, predanost, pokornost i robovanje samo Njemu i neupitna pokornost Njegovoj volji u formi vjerozakona. Ne treba nikada biti nevjernik niti bilo koga sa Allahom izjednačavati. Ne smije se nikada lagati i lažno svjedočiti niti je musliman neprijateljima islama i muslimana dužan istinu kazati. Ne smije se krasti, otimati i pljačkati tuđa imovina.
Nikada se ne smije gatati, vračati, kockati, sudbinu proricati, alkoholna pića i drogu trošiti. Zabranjeno je ogovaranje, ismijavanje, kuđenje, vrijeđanje ljudi i davanje im pogrdnih nadimaka. U teške grijehe spada i zinaluk, ljubomora, nasilje, smutnja, oholost, škrtost, zavidnost, bolesna ljubav prema dunjaluku i častima, narcisoidnost i stavljanje čovjeka u središte svijeta. Ugrožavanje tuđih života, vjere, imovine, časti i dostojanstva spada u neoprostive grijehe. Djecu treba odgajati da ne čine i da ne trpe ničije nasilje. Važno je da vjeruju i znaju da je Allah izvor i da dariva nafaku svakom, a da se o vjeri svaki čovjek mora brinuti pojedinačno, unutar ljudske slobode.
POSLJEDICA ODGAJANJA I NEODGAJANJA DIJECE
Od vanjskih Allahovih znamenja i darova čovjeku, najveći su djeca. Djeca su, ustvari, dio svojih roditelja i njihov fizičko-biološki produžetak na dunjaluku. Ako ih lijepo i islamski odgoje tada su djeca i vjerski i duhovni i moralno-etički produžetak svojih roditelja. Dijete je dio srca i duše svojih roditelja, majke pogotovu:"Dijete je plod srca i jedan od džennetskih mirisnih cvjetova". (I.P.H, 1840), kaže Resul ili «Evladuna Ekbaduna» - "naša djeca su naše džigerice".
Velika većina roditelja više voli svoju djecu nego sebe. Zato odgojem treba čuvati i spašavati srce i dušu djece, a ishranom, odjećom i obućom njihova tijela. Počevši od vladara kao najodgovornijeg, preko oca, majke, djece do sluga u kući u islamu su svi po svojim položajima, ukazanom povjerenju, konkretnoj moći sposobnostima i znanju odgovorni i bit će pitani za povjerene emanete:"Svi ste pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Imam je pastir svome narodu i biće odgovoran za svoje stado: Čovjek je pastir u svojoj porodici, i biće odgovoran za svoje stado; sluga je pastir i čuvar imovine svoga vlasnika i biće odgovoran za svoje stado: dijete je pastir u imovini svoga roditelja i biće odgovorno za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado" (I.P.H, 1186).
Kako se primjećuje, odgoj je u islamu organiziran, međusobno povezan i komplementaran proces u koga su uključeni svi. Samo u tako sistemskom i metodološki vođenom odgojnom procesu gdje su osnovne vrijednosti, načela, principi, cilj i sredstva odgoja slobodno usaglašeni i slobodno prihvaćeni uz Allahovu pomoć i milost, može se očekivati izvjestan rezultat. Ne može se tražiti od djece lijep odgoj i poslušnost, a prije toga ne pružiti im ništa kao što čini jedan beduin obraćajući se h. Umeru protiv svog sina. Njegov sin u cilju odbrane obraća se halifi - "Da li je moj otac imao kakve obaveze prema meni?" "Jeste", uzvrati h. Umer, "u prvom redu prilikom ženidbe morao je paziti na izbor bračnog druga, koja će i sama biti odgojena i znati odgajati svoju djecu, drugo, bio je dužan, kad si se rodio, da ti nadije lijepo islamsko ime, i treće, bio je dužan da te nauči vjerskim propisima kako bi i ti znao šta od tebe vjera traži." "Ni jednu od tih dužnosti" - reče mladić halifi - "moj otac prema meni nije ispunio. Oženio se ženom, koja po svom odgoju nije dostojna da mi bude majka; dao mi je ime kojeg se stidim, jer ima ružno i pogrdno značenje, nije me podučio čitanju i pisanju, niti bilo kojoj vjerskoj disciplini". Tada se h. Umer okrenuo prema ocu koji se žalio na sina, iako mu je sina na početku razgovora, dok nije znao potpunu istinu o svemu ukorio, riječima: "Kako se ne bojiš Allaha zbog neposlušnosti svojim roditeljima, kada te vjera na to obavezuje?" pa mu reče: "Bježi od mene. Optužuješ svoga sina za neposlušnost, a nijednu od svojih roditeljskih obaveza prema njemu nisi ispunio".
Šta znači ne voditi brigu o odgoju svoje djece? To je pronevjera najvećeg Allahovog izvanjskog dara i znamenja čovjeku:"Pastiru kome se povjeri stado na čuvanje, pa ga on ne sačuva i ne uputi, biće uskraćena Allahova sveobuhvatna milost", kaže hadis (I.P.H, 188).
Drugi halifa h. Umer često je ponavljao "Odgoji svoga sina, jer će biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga naučio, a sin će biti pitan, je li ti činio dobročinstvo i je li ti bio pokoran?" Dakle, prvo se djeci mora pružiti dobar odgoj, pa tek onda od njih očekivati hairli ponašanje. Muhammed a.s. čini dovu Allahu dž.š. za roditelje koji se trude da odgoje svoju djecu: "Neka se Allah smiluje roditelju, koji se trudi i pomaže svoje dijete da nauči i izvršava ono što je dobro".Najskuplja cijena odgoja je ona - da umjesto roditelja i bliže rodbine - djecu i omladinu odgaja vrijeme i ulica. To je skup, jalov i opasan odgoj: "Koga, kako treba, ne odgoje roditelji, odgojiće ga vrijeme", kaže Resul. Pravi ambijent za odgoj djece je porodica, džemaat, džamija, a može biti i škola, ukoliko se promijeni cilj i sadržaj njenog rada. Zanemarivanje odgoja djece - znači prepuštanje djece ulici i njihovom poprimanju osobina, navika i ponašanja koja su suprotna s učenjem islama, što spada u velike grijehe. "Neće doći pred Allaha Njegov rob musliman s većim grijehom nego li onaj, koji je dozvolio da mu kućna čeljad ostanu bez valjanog islamskog odgoja i poznavanja islamskih propisa, bez kojih se ne može valjano živjeti islamskim životom", upozorava.Vjerovjesnik.
Briga o odgoju djece u islamu nije prepuštena slučajnostima i ničijoj samovolji, već spada u dužnosti, prava i obaveze najvišeg reda: "Bdjeti nad hrzom i obrazom svoje porodice je vjerska dužnost, a zanemariti i zapostaviti takve vrline kod djece jeste najveća pokvarenost. Dosta je čovjeku toliko grijeha, ako ne bude dovoljno vodio brigu o onome za koga je zadužen", poručuje Poslanik.
Djecu treba odgajati tako da kako rastu budu cijenjena po svojim vrijednostima, a ne po tome šta im je otac bio. Zato je odgojen mladić, lijepe naravi, čestita karaktera i darežljiv, po hadisu, draži Allahu dž.š. od starca škrtice koji ibadet čini, a ružne je naravi. Sticanje pravih navika, kroz odgoj u mladosti je put i način da se ta ogromna snaga usmjeri na hajr, a ne na šerr, jer:"Mladost je vrsta ludosti, a žene su nekada kao šejtanske mreže" opominje Resul. (I.P.H, 938)
Mladost je kao velika rijeka - može se na njoj izgraditi velika hidrocentrala da strujom svijetli milionima ljudi, a može poplaviti sve usjeve i polja. Hidrocentrala za mladost jeste pravi islamski odgoj. U protivnom, umjesto struje, nastaje potop. Šta znači imati djecu rođenu i odgojenu u islamu koja umru u mladosti - kazuje Poslanik:«Vaša umrla djeca su džennetske ptice, i kada neko od te djece susretne svog roditelja uzeće ga za odjeću i neće ga pustiti sve dok Allah zajedno s njim ne uvede u džennet i njegova roditelja». (I.P.H, 962)
Djeca muslimana su ponos Muhammeda a.s. na Sudnjem danu:"Ženite se i množite, jer ja ću se na Sudnjem danu ponositi vašom brojnošću". (I.P.H, 698)
Najveća čast za jednog muslimana je da Poslanik čini dovu za njega, a pomoć, da se zauzme (šefa´at) za njega na Sudnjem danu: "To postiže svaki roditelj musliman koji kroz odgoj, pomogne svome djetetu da bude dobročinitelj". Takvom roditelju Poslanik čini dovu za Allahovu milost.
Postavlja se uvijek pitanje šta je to najbolje, najvrednije i najdragocjenije što čovjek može iza sebe ostaviti poslije svoje smrti. Jesu li to piramide, balzamirano tijelo, Kineski zid, Korintski stubovi, Ajfelov toranj, Luvr ili nešto drugo. Sve dileme otklanja i jasan odgovor pruža hadis:
"Najbolje što čovjek može ostaviti poslije svoje smrti jeste: dobar porod, dobro i hairli u islamu odgojena djeca koji mu dovu čine, sadaka-vakuf koji ljudi koriste, a njemu nagrada (sevabi) teku i znanje, kojim se drugi koriste poslije njegove smrti, dakle, nekog je naučio ili je kakvo naučno ili literarno djelo iza sebe ostavio". (I.P.H, 836)
Navedeni hadis potvrduje i slijedeći: "Sedmerica će primati nagradu i nakon svoje smrti, dok još budu ležali u kaburu: onaj ko drugu osobu nečemu nauči, osoba koja tekuću vodu dovede u naselje, osoba koja iskopa bunar, osoba koja zasadi palmu i voćku koja će davati plod, osoba koja sagradi džamiju, osoba koja ostavi iza sebe Kur'an da se u njemu uči i osoba koja ostavi iza sebe u islamu odgojeno dijete, koje će za svoga roditelja moliti Allaha za oprost roditeljskih grijeha".
Pored pravedna vladara, čovjeka čije je srce vezano zo džamiju, dva prijatelja koja se u ime Allaha druže i rastave, čovjeka kojem u samoći pred Allahovom veličinom poteknu suze iz očiju, onog koji u ime Allaha daje toliko skriveno da mu ne zna ljevica šta daje desnica i čovjeka koji odbija lijepu i privlačnu ženu koja mu se svida iz ljubavi i straha prema Allahu dž.š., po hadisu, Allah dž.š. će u svoj hlad smjestiti i zaštititi i mladića koji je islamski odgojen, odrastao u ibadetu, robovanju i pokornosti Allahu dž.š.
Kolike su velike dobrote, ljepote i dragocjenosti u ibadetu mladića u odnosu na starca ilustrira slijedeći hadis:"Prednost mladića koji u godinama rane mladosti čini ibadet, u odnosu na starca koji se u starosti posveti ibadetu, je kao prednost Allahovih poslanika nad ostalim ljudima". (I.P.H, 1104)
Brigu o sebi, djeci i roditefjima Poslanik usporeduje sa džihadom:"Nije jedini oblik džihada da se čovjek s oružjem u ruci bori na Allahovom putu, nego je i ovo džihad: pažnja prema roditeljima, briga o djeci i porodici, te briga o sebi, kako čovjek ne bi pao na teret drugima". (I.P.H, 1352)Pored odgoja kćeri, ko je u prilici i mogućnosti neka odgoji i svoje sestre. I za to slijedi velika nagrada:"Ko bude odgojio i odhranio tri kćeri ili tri sestre i sa njima lijepo postupao, to će mu biti zaštita od džehennemske vatre". (I.P.H, 1346)
Autor: Mustafa Spahić
četrtek, 14. junij 2007
H.A.D.I.S. - 14.6.2007
SA DESNOG RAMENA
*
U principu, u suštini, većinom i uglavnom naš narod ne voli biti previše servilan zato što je preveć ponosan. Mi, za razliku od mnogih muslimana na istoku, imamo jednu poznatu rečenicu kojom ne dozvoljavamo da se «veličine» odmaknu previše od nas: «Ma ko si!» Ta rečenica nas štiti da oni koji su nam neko ne bi postali Neko. Ali ta ista rečenica nas često odvede tamo gdje ne treba pa se prema onima koji su neko odnosimo kao da su niko.
*
Bio jedan režim koji je tvrdio da nema Boga. Taj režim je proganjao vjernike i mislio da nikada neće propasti. U tom režimu bila je jedna od ćelija u kojoj je bio hladni bazen. U tom bazenu danima je živio, patio se i čuvao svoju vjeru jedan – mladi musliman. Ne mogavši pokolebati njegovu ideju komunisti su odlučili da ga ubiju. Silna ljubav mladićeve majke nije nestala ni prestala, nego je otišla tamo gdje se ne može i ne smije zamjeriti majkama: u stanje šoka. Snagu za oproštajnu posjetu smogli su otac, sestra i brat.
*
U rahatluku poput ovog našeg može se puno učiniti za islam i muslimane ako se razbije sama priroda rahatluka koja neminovno odvraća od rada. Jedan od načina tog razbijanja je sjećanje na one koji su radili za vjeru, ljude i ljudska prava onda kada je to bilo najteže. Njih se sjetiti pa osjetiti stid - pred njihovim herojstvom... E taj i takav stid je zapravo snaga koja razbija rahatluk i potiče čovjeka da se prene i da što više od sebe.
*
Kako li se trebao ponašati otac u tom trenutku? Da li da prikrije tugu «pa da ispadne ravnodušan»?! Da li da se prepusti moždanoj kapi pa da oteža sinu i te zadnje trenutke života!
Babo ga je zagrlio i tražio halala jer je u griži savjesti taj tragični svršetak povezivao sa strogim islamskim odgojem na kojem je insistirao kao roditelj. «Ne babo! Ja tebi treba da zahvalim što si me odgojio u islamskom duhu. Ja sam lično izabrao svoj put zahvaljujući Allahu». Zatim se okrenuo bratu i sestri i rekao im: «Dušman nikada ne smije da vas skrene sa pravoga puta».
*
Bio jedan narod i još je, u poziciji da izgubi svoju budućnost zbog zaboravljanja heroja svoje prošlosti. Pa ima li danas iko ko će dostavljati Zemlji ono što meleci dostavljaju nebesima: istinu sa desnog ramena.
Tekst posvećen Nusretu Fazlibegoviću, jednom od 13 mladomuslimanskih šehida Autor: Abdunnur Tvrtković
ALLAHOVO SVJETLO
Nalaziš se u svijetu koji te okružuje u svoj svojoj čudesnoj raznolikosti. Na svakom koraku susrećeš život koji nastaje, traje i gasi se. Smrt, nijemi svjedok čuda, svakodnevno, u svim mogućim oblicima prolazi, bliže ili dalje, pored tebe. Kao da te želi upozoriti na ozbiljnost svih događaja koji se zbivaju.
Zastaje ti dah pred sitnim bićima, koja otkrivaš mikroskopom, diviš se letu ptice, neumornom i plodonosnom radu pčele. Nemaš dovoljno riječi kojima iskazuješ svoje čuđenje pred složenošću mozga ili neshvatljivom građom ljudskog oka. Razmišljaš u noći o beskrajnim nebeskim prostorima, kad se pred tobom na vedrom nebu ukaže bezbroj zvijezda. Razmišljaš o ogromnim nebeskim tijelima, koja nepogrešivo i tačno plove kroz svemir u začuđujućoj tajnovitoj harmoniji. Vjerovatno, bar mišlju, pokušavaš da se upustiš u prostore vremena, svemira i svega onog što se nalazi iza toga. Posigurno se pitaš: šta je to vrijeme? Otkada i dokada je sve ovo, sav ovaj život koji nas okružuje? Pitaš se otkuda dolaziš i kuda ideš. Pokušavaš prodrijeti u bit i smisao beskonačnog.
Ali zastaješ, zastaješ, kao što su bezbrojni mnogi prije tebe zastajali umom i mišlju svojom. Zastaješ, kao što će ubuduće bezbrojni zastajati. Um čovječiji zastao pred zastorom koji se ne može proći. Iza njega je tajna, vječni nijemi zid, neprekidna šutnja.
Osjećaš, sigurno, usamljenost, napuštenost, možda izgubljenost u bespuću neznanja i nerazjašnjivih tajni. Možda te hvata strah pred neizvjesnošću života, pred čudom smrti i nezaobilaznim grobom koji sve ljude, pa i tebe očekuje...
Međutim, znaj, sigurno znaj: niko nije napušten, niko nije sâm, niko nije izgubljen...
Davno, vrlo davno, od prvog čovjeka Adema, a.s., pa kroz čitavu povijest Zemlje, Milostivi Allah, dž.š., Tvorac svega, u neizmjernoj Svojoj dobroti darivao je ljudskom rodu Svoju Veliku Poruku, Veliku Nauku, u kojoj obznanjuje tajnu i svrhu života, put vječne sreće i spasa. Objava nauke je dolazila preko niza časnih i odabranih ljudi, Božijih poslanika, sve do posljednjeg poslanika Muhammeda a.s. On prenese Kur'an, koji će kao svjetlo Allahovo do konca svijeta obasjavati ljudski rod. Ta Velika Vijest bi objavljena u Mekki, u Arabiji, pustinjskoj i tajnovitoj zemlji, u VII stoljeću po Isau a.s. Tada Arabijom vladahu bezobzirni bogataši, robovlasnici, oholi i nadmeni silnici. Živjeli su u raskoši i obilju, a većina naroda tavorila je u neimaštini. Nemoral, orgije i ludačko pijančenje, bijaše osnov njihovog življenja. Služili su ih robovi i ropkinje, svedeni na položaj poslušnih životinja. Novac je gospodario dušama i tijelima. Zlato je postalo predmet obožavanja i jedina vrijednost. Laži, prevare, krađa, ogovaranja, potvaranja, razvrat - carevali su u tom bolesnom društvu. Bijeda, glad i zaraze uništavali su siromašni svijet. Zakopavana su tek rođena živa ženska djeca. Sve čovječno, sve plemenito što krasi čovjeka kao biće osobitog položaja na Zemlji, bijaše gotovo potpuno prekriveno velom zaborava. Stanovnici Arabije pali su na najniže stepenice ljudskog dostojanstva. Kameni kumiri vladali su dušama idolopoklonika. Tmasti tmurni oblaci nadvili su se nad horizontima ljudskih dobrih nastojanja, vrlina i plemenitih pobuda. I u takvom crnom i teškom dobu rodio se u Mekki Muhammed, sin Abdullahov, od roda Hašimova iz plemena Kurejš. U moru zla i poroka, kao rijetka luča svjetla, rastao je i razvijao se. Nasuprot silnoj premoći snaga mraka, živjaše Muhammed, plemenit, skroman, dobar, hrabar, krepostan i blag. Prozvaše ga Emin, to jest Vjerni, Pouzdani, Pošteni, zbog odlika njegovog karaktera. Oženi se, isto tako, dobrom i plemenitom. ženom, časnom i poštenom Hatidžom. Kad se Muhammed a.s. približio četrdesetim godinama života, poče se osamljivati u pećini na brdu Hira, u blizini Mekke.
Muhammeda a.s. je mučilo zlo koje je vladalo Mekkom i čitavom Arabijom. Boljele su ga opačine i zloća koji vladahu svud. On je na brdu Hira, u tišini pećine, u punoj osami nalazio svoj mir. Satima je gledao daleke horizonte, plavetnilo neba danju i sjaj zvijezda u noćnim tminama. Ponirao je u dušu prirode kroz travu i cvijet, kroz hod mrava, kroz pauka i njegovu mrežu. kroz pticu u letu. Muhammed a.s. je postepeno počeo da se bliži istini, koju još nije mogao shvatiti. Njegova duša plemenita i velika, spremala se da primi Veliku Spoznaju, Sigurno Znanje, Otkrov zastora sa Velike Tajne. To bijaše volja Allahova dž.š. I jedne noći, uoči dvadesetsedmog dana mjeseca Ramazana, pred Muhammedom a..s. zamišljenim i utonulim u duboke misli, odjednom bljesnu Svjetlo, zasja pećina... Muhammed a.s. uzdrhta, podiže ruku, da zakloni oči. Svjetlost se pretvaraše u lik. Muhammed a.s. začu jasno riječi: "O Muhammede, sine Abdullahov! Ja, melek Džibril donosim ti od Allaha, Gospodara Svijetova Radosnu Vijest. Odabran si za Allahovog poslanika."
Melek zatim pokaza Muhammedu a.s. kako da uzme abdest. Potom ga pozva da uči, a kad Muhammed a.s. odgovori da. ne zna učiti, Džibril poziv ponovi, a Muhammed odgovaraše da ne zna. To se ponovi tri puta. Zatim Džibril poče govoriti:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Uči, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
Stvara čovjeka od zakvačka!
Uči, plemenit je Gospodar tvoj,
Koji poučava peru,
Koji poučava čovjeka onom što ne zna.
(Kur'an. 96: 1-5)
Svjetlo Džibrilovo poče polahko da gasne, a lik tiho nestajaše. Muhammed a.s. sav u drhtanju, u čudnoj groznici iz pećine požuri kući da sa Hatidžom, vjernom ženom, podijeli uzbudljivu Veliku Vijest. Hatidža se u prvi mah uplaši vidjevši uzbuđenog i zadihanog supruga. Ali, kad joj Muhammed a.s. ispriča što je vidio i čuo, Hatidža se obradova , radosna zbog velike milosti koja obasja plemenitog i dobrog Muhammeda a.s. Ni trena ne posumnja u istinitost Velike Vijesti. Znala je Hatidža dobro kako divno i veliko srce ima Muhammed a.s. i kakve ga sjajne vrline krase. Muhammed a.s. imao je zaista sva svojstva da bude nagrađen poslanstvom. I zato Hatidža obradova Muhammeda a.,s. svojim iskrenim vjerovanjem: "Tako mi Onog, u čijoj je moći moj život, ja sam potpuno sigurna da si ti, uistinu, dobio Objavu i da si postao Božiji Poslanik." I tako Muhammed a.s. u Hatidži dobi prvog odanog pristašu, prvu muslimanku novog doba. Događaj, u pećini Hira potpuno obuze Muhammeda a.s. Sav je bio u plamenu uznositom. "Uči, u ime Allaha...Uči u ime Allaha..." zvonilo je u Muhammedovim a.s. ušima. Allahova Riječ obuzela je cijelo njegovo biće. Muhammed a.s. je predavao svoj život velikoj misiji. Veliku Vijest, Radosnu Vijest, primio je u svoje vjerničko srce s plemenitim ciljem da je objavi ljudskom rodu. Allahova riječ i poruka poče se prenositi iz srca Muhammedova a.s. u srca dobrih ljudi: čestitog Alije, dobrog Ebu Bekra, plemenitog Bilala... Vjera u Alaha kao divno svjetlo poče otklanjati tminu idolopoklonstva. Islam se poče širiti, ali tajno, skriveno, gotovo šapatom. Narednih dana i noći, narednih sedmica i mjeseci prenesena je Velika Poruka po izbama, po trgovima, po pustinjama i oazama. ''O Zejde. sine Harisov, o Osmane, o Zubejre, o Hamza, čuli su se povici... Došla je Velika Vijest, radost za svakog čovjeka. Muhammed, sin Abdullahov, (neka je Alahova Milost na njemu), obdaren je Allahovim poslanstvom, sa svetom misijom da islam objavi ljudskom rodu.'' A šapat, tihe riječi su išle, pitale: "A što propovijeda Muhammed, sin Abdullahov, kakvu poruku nam on donosi od Tvorca svega živog i neživog?" Iz srca u srce, kao bistri potok proticahu Velike Riječi. Muhammed a.s. propovijeda čistu vjeru u Jednog Boga. Poručuje da nema drugog božanstva osim Allaha dž.š. poručuje ljudima da budu braća, da budu dobri prema roditeljima, bližnjim, da budu kreposni, čestiti, plemeniti, skromni, hrabri i ponosni. Muhammed a.s. poručuje ljudima da višak imetka dijele siromašnim, poziva na pravedan postupak, preporučuje oslobađanje robova, poziva da se cijeni čovjek i ljudsko dostojanstvo, da se poruše kumiri, da Ka'ba postane čista, da se uspostave Allahovi zakoni među ljudima. Muhammed poziva na preporod ljudskog roda, na veliki pohod ka Miru, Ljubavi i Spasu na oba svijeta. On otkriva tajne života, objašnjava sve što je bilo neznano. pokazuje što je smisao življenja. Muhammed resulullah poručuje da je Allah povjerio čovjeku veliku misiju na zemlji: da čovjek postane čovjek, da čovjek dosegne najveće duhovne visine, da čovjek postigne najveću moguću sreću.
I zato Muhammed resulullah poziva na put ka svjetlu i savršenstvu duše, da čovjek jednog dana kada, smrtni čas dođe, smireno može stati pred Stvoritelja i reći mu: "Bože moj dragi, sve što jesam jedino Tebi zahvaljuljem. Bože Veliki, Tebi, i samo Tebi se sav potpuno predajem. Dajem Ti svoju dušu, svoje misli, svoje srce. Nastojim da sav moj život, sva moja snaga, sve moje riječi i djela, budu na tvome putu. Podari mi Svoju Milost na Danu konačnog suda." A Allah, potpuno predanim, pred smrtni čas govori:
"A ti, o dušo smirena, Vrati se Gospodaru svome zadovoljna,
a i On s tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje,
i uđi u Džennet Moj!"
(Kur'an, 89: 27-30)
I tako se čovjeku rasvjetli zora Allahove Nauke, Sigurne Spoznaje. Istina Allahovih riječi dopre do ljudskih srca. Allahovo svjetlo osvjetli ljudske duše. Kroz Kur'an, Allah govori, poziva ljude na Spas. Da li ljudi čuju glas Sigurne Istine? Islamska Nauka pita, meleki pitaju, pa i sva priroda pita: Hoćeš li, čovječe, pružiti svoje ruke ka Miru, Sreći, i Spasu? Hoćeš li pokušati da budeš potpuni, pravi čovjek? Hoćeš li ispuniti svoj život smislom i svrhom, koje prelaze granice smrti i sežu u vječnost? Hoćeš li da dosežeš najveće stepene duhovnog savršenstva? O čovječe, ti kojeg je Allah, dž.š. stvorio u najljepšem obliku, kojem je podvrgao sve što je na nebesima i Zemlji, kojem je udahnuo od Svog Duha, kojem je poklonio veliko povjerenje, odgovori: Hoćeš li se pozivu Božijem odazvati? O čovječe, Allahovo Svjetlo ti otkriva smisao postojanja, upućuje te na Sigurno Saznanje, rasvjetljava Veliku Tajnu, uči te da budeš vječno sretan! A da bi bio vječno sretan, da bi postigao apsolutni mir, moraš se truditi da usavršiš svoju dušu, da je uzdigneš na najveće duhovne stepene.
Kako dostići te vrijednosti uči nas Islam:
"Tako mi duše i Onoga koji ju je upotpunio, pa je
osposobio za njeno griješenje i njezinu bogobojaznost
onaj će naći spas koji dušu očisti, a štetiće onaj koji
dušu pokvari i zavede. "
(Kur'an, 91: 7-10)
Resulullah Muhammed a.s. je rekao: "Poslat sam da usavršim plemenite ćudi."
sreda, 13. junij 2007
HADIS: 13.6.2007
PO(R)UKA NIKAD PRIMLJENA: Benu Israilovim stazama nepokornosti...
FIKH: MALI ŠIRK
torek, 12. junij 2007
HADIS 12.6.2007
U hladu hadisa - OGLEDALO
petek, 8. junij 2007
ĆUROKUT
HADIS (čurokut) 8.6.2007
BRAK I PRVA BRAČNA NOĆ
Bračna zajednica je konstantno praksa Poslanika a.s., u kojoj se ostvaruje praktična korist za supružnike; čuvaju se upadanja u zinaluk, podižu porodicu i nasljednike produžavajući ljudsku vrstu, i na takav način učestuju u prirodnom dunjalučkom procesu koji traje do Sudnjeg dana. U islamu nema predbračnih, fizičkih , intimnih seksualnih odnosa. To je strogi haram. Allah dž.š. kaže :
Ako neka osoba nema želje za brakom, ali želi da ima djecu i može da izvrši sve bračne obaveze, lijepo bi mu bilo da se oženi.
Dozvoljen je brak osobi koja ima želju za brakom, iako nema bojazni da će upasti u zinaluk. Dozvoljen je brak osobi koja nema nikakve želje za seksulanim uživanjem, kao što je starac ili impotentan muškarac, ali uz uvjet da se tim ne čini šteta ženi, i da to neće dovesti do njenog moralnog posrtanja, inače bi takav brak bio haram.
Allah dž.š. propisuje supružnicima prava i obaveze kojih bi trebali da se drže. Allah dž.š. kaže : "... One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo muževi imaju prednost nad njima jednu deredžu (stepen) ... "(El-Bekare , 228)
Svadbena gozba (el-velim)
Šerijetski je lijepo oglasiti ženidbu, i to na način kako to dozvoljavaju običaji mjesta i vremena, usklađeni sa šerijatskim propisima. Ahmed i Tirmizija prenose predaju u kojoj se kaže: "Oglasite brak, neka bude u džamiji i upotrijebite (na svadbi) mali bubanj (deff)."
Ženama (međusobno) i djeci je dozvoljeno da se vesele udarajući dlanom o dlan. U ovakvom načinu veselja imamo oglašavanje braka i radovanje tom najznačajnijem trenutku u životu onih koji stupaju u zajednički život.
Lijepo bi bilo da sklapanje braka bude petkom, odnosno uoči petka, na bajram i sličnom prigodom. Ovakvo mišljenje je preneseno od starih pravovjernih generacija selefa.
Poslanik a.s. je dovio u korist mladenaca slijedeću dovu koju prenose četvorica autora hadiskih zbirki "sunen" (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže):
U slučaju da se ženi oženjen čovjek, pošto je u islamu dozvoljena poligamija, a mlada bude djevica, proboraviće kod nje sedam noći, a onda će redoslijedno ići ostalim ženama. Međutim, ako dovodi već udavanu ženu, onda će kod nje na početku proboraviti samo tri dana, a potom nastaviti po ustaljenom pravednom i jednakom rasporedu i redosljedu, u boravku, opskrbi, poklonima i ostalim stvarima porodičnog života, postupajući po hadisu koji bilježe Buharija i Muslim, a prenosi Enes: "Ako se neko oženi djevicom na hudovicu, proboraviće kod nje u početku sedam dana, potom će nastaviti po uobičajenom rasporedu. I obratno, ako se oženi hudovicom na djevicu, proboraviće kod nje tri noći, a onda nastaviti po običajnom rasporedu."
Poslanik a.s. kaže, kako je zabilježio Ahmed:Najbolji od vas je onaj koji je najbolji svojoj supruzi. A ja sam najbolji među vama, svojoj." Hadis ima uopćeno značenje, međutim, pogotovu se podrazumijeva da treba biti dobar i pažljiv prema svojoj ženi tih prvih bračnih noći kada je ona kao stranac u novom domu i novoj stranoj porodici.
Obaveza je za obadva supružnika da budu u svim svojim postupcima oprezni i pažljivi kako ne bi povrijedili osjećaje jedni drugih, jer to ima posebno značenje na početku novog života i pamti se čitavog vijeka.
Mustehab je prve noći, da supružnici klanjaju dva rekata nafile u džematu kako bi njihov fizički dodir i sastanak započeo sa pokornošću Allahu dž.š. Muž staje naprijed, a žena iza njega. Kada završe sa namazom, mustehab je da muž dovi slijedeću dovu (bilježi je Taberanija), a žena amina:
Abdullah b. Mes'ud, Ebu Zerr, Huzejfe i drugi ashabi Allahovog Poslanika a.s. Došlo je vrijeme namaza. Proturili su ga da im bude imam, a bio je rob. Klanjao im je pa su mu rekli: 'Kada uđeš ženi, klanjaj dva rekata, zatim stavi ruku na ženinu glavu pa izgovori dovu: 'Allahumme barik li fi ehli. Ve barik lehum fijje. Allahummerzukhum minni verzukni minhum.' Gospodaru podari mi bereket u mojoj ženi. I njoj u meni. Gospodaru daj da ima nafaku (u imetku i porodu) od mene i ja od nje…, zatim tek činite šta hoćete."
Mustehab je da suprug prve bračne noći stavi ruku na čelo mlade i izgovori: "bismillu", a potom prouči dovu moleći Allaha dž. š. za njen bereket. Poslanik a.s. je rekao, a Buharija zabilježio: "Kada se neko od vas oženi, neka spomene Uzvišenog Allaha, potom neka zamoli za bereket riječima:
Prije fizičkog intimnog odnosa mustehab je upotreba misvaka (analogno tome četkice i kaladonta za onoga ko nema misvaka) kako bi se izbjegao neugodan miris iz usta.
Od adaba fizičkog odnosa je da se supružnici obnaže, a najbolje je da to bude pod jednim zajedničkim prekrivačem, pošto Poslanik a.s. kaže:
Dozvoljeno je supružnicima da gledaju stidna mjesta svojih partnera u braku, mada hanefijski pravnici kažu da je preče da ne gledaju. Ibn Madždže bilježi predaju u kojoj Aiša r.a., žena Poslanika a.s., kaže: "Nisam nikad pogledala, ili nisam nikad vidjela stidno mjesto Poslanika a.s." (1/217).
Propisi intimnog bračnog života
"Ako čovjek ima intimni odnos sa svojom ženom dok ima menstruaciju, neka podijeli sadaku visine jednog zlatnika u slučaju da se to desilo dok je mjesečnica bila crvene boje, i pola zlatnika ako je bila žućkaste boje." Ako bi žena dozvoljavala odnos u takvom stanju, bila bi grješna.
U vrijeme menstruacije i čekanja nakon poroda dozvoljeno je naslađivati se ženinim tijelom, ali se ne smije imati i intimni odnos sa njom u takvom stanju. Autori hadiskih zbirki ,,Sunen” (Ebu Davud, Tirmizija, Nesaija i Ibn Madždže) bilježe predaju gdje se dozvoljava sve osim intimnog odnosa: "…(dozvoljeno je) da radite sve osim intimnog odnosa…"
Nesaija bilježi i verziju hadisa: "Priđi ženi sprijeda ili od pozadi, ali samo u prednji otvor, i ne čini to za vrijeme menstruacije."
Također, bilježi i drugu verziju: "Allah ne gleda u čovjeka koji ima odnos sa ženom u stražnji, analni otvor."
Osoba za koju se zna da opći sa ženom u njen analni, stražnji otvor, kažnjava se kaznom ta'zira, ako je znao za tu zabranu. A ako se bračni par oda takvoj perverziji, kažnjavaju se prisilnim razvodom, također i u slučaju ako muž sili ženu na takav odnos pa mu se zabrani, a on to ponovi.
Ovo su sižeirani propisi, sunneti i adabi, prilikom prve bračne noći i inače prilikom intimnih odnosa u bračnom životu, te propisi o obavezama i pravima supružnika. Vallahu e'alemu.
Da Allah swt podari svako dobro sestri Cvijet_Islama koja je najveći dio ove brošure prekucala za džemat. Zbog tehničkih razloga nije je uspjela završiti, pa smo zadnjih nekoliko pasusa preuzeli sa www.islambih.org