Arapski povjesničar El Iksaki pripovjeda ovaj događaj: Ljudi dostojni povjerenja (ali jedini je Alah sveznajući, i moćan, i milosrdan, i ne spava) pripovjedaju kako u Kairu življaše čovjek koji je posjedovao mnogo bogatstva, ali bijaše on tako plemenit i velikodušan pa ih sva izgubi osim kuće svojega- oca, te mu je valjalo raditi kako bi zaradio ža život. Radio je toliko da ga jednog lijepog dana shrva san ispod smokve u njegovu vrtu. U snu ugleda posve mokra čovjeka koji iz usta izvadi zlatnik i reče mu: »Tvoja sreća leži u Parziji, u Isfahanu. Idi i potraži je.
Drugog jutra, čovjek se probudi, krenu na dugačak put i suoči se s opasnostima koje na čovjeka vrebaju u pustinjama, na lađama, od gusara, idolopoklonika, rijeka, divljih zvijeri i ljudi. Najposlije stiže u Isfahan. Noć ga zatekne unutar zidina grada te on leže da spava u dvorištu neke džamije. Preko puta džamije nalazila se neka kuća i, po volji Boga Svemogućega, grupa kradljivaca prođe pokraj džamije i uđe u kuću. Ljudi koji su tamo spavali probudiše se zbog buke što je počiniše kradljivci "te stadoše zazivati u pomoć... Susjedi su također stali vikati, a predvodnik noćne straže dotrči sa svojim ljudima pa lopovi pobjegoše preko terase. Čuvar reda dade pretražiti džamiju. Pronašli su čovjeka iz Kaira i tako ga istukli bambusovim štapovima da zamalo nije umro. Dva dana nakon toga, on se osvijesti u zatvoru. Redar ga upita: »Što te dovelo u Perziju?» On odluči kazati istinu: "Neki mi je čovjek u snu naredio da dođem u Isfahan jer tamo leži moja sreća. Eto me u Isfahanu, a sreća koju mi je bio obećao vjerovatno su udarci batinom što ste mi ih tako velikodušno udijelili."
Čuvši te riječi, redar se totiko smijao da su mu se vidjeli umnjaci te najposlije reče: »Ludi i lakovjerni čovječe, ja sam tri puta sanjao o nekoj kući u Kairu iza koje se nalazi vrt, u vrtu sunčani sat, iza sunčanog sata smokva, iza smokve izvor a ispod izvora blago. Nisam ni trenutka povjerovao toj laži. A ti si, začet sparivanjem mazge i demona, lutao od grada do, grada ufajući se jedino u svoj san. Da te više nisam vidio u Isfahanu! Kupi prnje i odlazi!»Čovjek uze svoje stvari i vrati se u domovinu. Ispod izvora u svom vrtu (bijaše to izvor redareva sna), iskopa blago. Tako ga je Bog blagoslovio, nagradio i proslavio. Bog je velikodušan, skrovit.
Naročite se na:
Objavi komentarje (Atom)
Ni komentarjev:
Objavite komentar