MI'RADŽ

Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s. Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku. Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob...

Hvala Allahu, dž.š., Koji iz vlastite milosti nagrađuje svoje robove raznim nagradama, ovisno od imana. Što je vjerovanje jače, Allahova nagrada je veća. Sultan svih Allahovih robova je naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojeg je Allah počastio poslanstvom i raznim mu’džizama, koje su nepobitni dokaz istinitosti Kur’ana i islama. Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s.,.

Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku.

Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob, a kamoli da je to postigao obični smrtnik.

O Israu i Mi’radžu je mnogo napisano I, hvala Allahu, dostupno je svakome, na raznim jezicima. Taj događaj nam je, manje-više, poznat. Ja ću spomenuti samo neke vječne pouke.
Allah, dž.š., kaže:

“Neka je hvaljen Onaj Koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz Harema časnog u Harem daleki, čiju smo okolinu učinili blagoslovljenom kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. On uistinu sve čuje i sve vidi” (Isra : 1).

Sam početak ove sure

(“Neka je hvaljen... ”) u arapskom jeziku se upotrebljava onda kad se čovjek nečemu čudi, kao što bih ja, naprimjer, rekao: “Subhanallah, kako smo nemarni prema našem stanju!” Značenje ovakvog početka ajeta bi bilo: Nemojte se čuditi onome što će vam Allah ovim događajem saopćiti, jer je to izvan ljudskih mogućnosti i dometa. Nego recite: “Neka je hvaljen Onaj Koji sve može!”

U ovaj događaj povjerovat će oni koji razmišljaju poput Ebu Bekra es-Siddika, hazreti Omera i sličnih, koji se ne zaustavljaju na granicama vlastite pameti i koji ne misle da je istina samo tamo dokle doseže njihova pamet. A oni koji imaju ludu pamet i pokvarenu prirodu, kao Nemrud, Faraon, Ebu Džehl, Ebu Leheb i njima slični, oni niušta ne vjeruju.

Kad bismo takvima iznosili milion dokaza o istinotosti Kur’ana i vjere, oni ne bi povjerovali, pa makar im te dokaze iznosila njihova vlastita djeca.
Nije to čudo, jer je Kur’an za one koji razum imaju, a nije za primitivne ljude.

U ajetu dalje stoji: “Allah je preveo svoga roba noću...”

Riječju esra (preveo ga je Allah) poništava se svaka rasprava o tome je li Poslanik bio tamo ili nije. A znamo da mušrici nisu u to povjerovali. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Preveden sam noću”.Dakle, Poslanik je poveden drugom snagom, snagom koja nije njegova, snagom koja nema granica. Isto kao kad bih ja rekao: “Popeo sam se sa djetetom na Himalaje”. Hoće li me upitati onaj ko pameti ima: “Kako će se malo dijete popeti na vrh takve planine?” Neće, jer zna da ga je neko poveo sa sobom.

Tako se i Mi’radž odnosi na Allaha, dž.š., jer je to Njegovo djelo, a ne djelo Muhammeda, s.a.v.s.
Idolopoklonici su, ipak, osjećali da je nekog putovanja bilo, jer su tražili dokaz za to riječima: “Opiši nam Kuds”, a znali su da Poslanik, s.a.v.s., nikad nije bio u njemu. Kad im je opisao Kuds, uvidjeli su da je to istina, ali je šejtan bio jači od njih i zato nisu povjerovali.

Dalje u ajetu stoji: Prenio je svoga roba”.Ovo je odgovor onima koji kažu da je Poslanik, s.a.v.s., bio samo dušom, a ne tijelom.

Abdom na arapskom jeziku imenujemo čovjeka s dušom i tijelom, a ne može se reći abd samo za dušu ili samo tijelo. Ova riječ ukazuje na još jedno značenje. Nije, naprimjer, rečeno: Bi Muhammedin(prenio je Muhammeda), da bi bila ostavljena mogućnost da svaki Allahov pravi rob doživi dio toga putovanja, ali samo dušom, ne i tijelom. To će vjernici doživljavati dok su u namazu. Zato se prenose riječi velikana: “Namaz je mi’radž vjernika”.

Nakon ovoga, nećemo se čuditi što se mu’min nakon namaza osjeća posebno lahkim i resterećenim od tegoba i problema.

Završetak ovog ajeta glasi:

“Allah zbilja sve čuje i sve vidi”.
Ovaj ajet nam pokazuje istinski razlog zašto je došlo do Mi’radža. Kad Allah kaže: “Sve čuje i sve vidi”,to nam govori da je Allah čuo i vidio sva uznemiravanja, spletkarenja, ismijavanja, ponižavanja prema Poslaniku, ali je Poslanik sve to saburio i radio ono što mu Allah naredi.
Zato ga je Allah htio prenijeti da mu pokaže ljepotu koja ga čeka, kao i kaznu koja očekuje one što su ga uznemiravali i maltretirali.

Zato, ti koji padaš na sedždu, kad ti dođe teška situacija, problemi, tjeskoba u prsima, vrati se izvoru – namazu, kojim ćeš se oprati od tih tegoba i biti oslobođen svih okova.
Mi, muslimani u Bosni, i sami smo svjedoci u kakvoj teškoj situaciji se nalazimo. Nama je najpreče da se vratimo tom izvoru, istinski čistog srca i duše. I “okupajmo” se od prljavih ideja, zlobe, zavidnosti, pretvaranja, prevare i nejedinstva, kako bismo obukli odjeću iskrenosti, sloge, ljubavi i međusobnog pomaganja. To je najvrednija odjeća kojom se trebamo zaogrnuti.

Molim Allaha, dž.š., da ujedini naša srca i da nam pomogne protiv naših dušmana. Amin!

Alipašina džamija, 21. 10. 2000. (Sulejman Bugari)