VRIJEDNOST VREMENA

U ime Allaha Milostljivog Samilostnog

Musliman je svjestan vrijednosti vremena zbog toga što vjeruje u Allaha s.w.t. i zna da će ga Allah s.w.t. pitati za sve, pa čak i za vrijeme gdje ga je provodio i kako ga je provodio. Naš Gospodar subhanehu ve teala spominje vrijeme i kune se njime i kaže: ''Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku, osim onih koji vjeruju i koji čine dobra djela i koji jedni drugima preporučuju strpljenje''. A Allah s.w.t. je savršen i ništa mu nije bezznačajno, i kad nešto spomene onda je to kod Njega veliko, i znači kada se Allah kune vremenom onda je to kod njega zaista veliko. A Imam Šafija kaže: ''da je samo ova sura objavljena muslimanima bila bi im dovoljna kao putokaz da znaju šta trebaju radit i gdje smiju vrijeme gubit.''
Hadis koji bilježi Buharija u kome Poslanik s.a.v.s. kaže: ''dvije blagodati mnogi ljudi zanemaruju: zdravlje i slobodno vrijeme''. Dakle, ove dvije blagodati su među najveće dvije blagodati od Allaha s.w.t. Allahaov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu pojašnjava ovu situaciju. U hadisu koji bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''požurite sa činjenjem sedam stvari prije nego vas zaokupi sedam drugih; šta čekate drugo do siromaštva koje će vas u zaborav baciti''. Dakle, šta te drugo očekuje do siromaštvo koje će te zapostaviti, pa nećeš moći ništa raditi. Pa te poziva da radiš prije nego te spopadne to siromaštvo. ''Ili bogatstvo koje će te uzoholiti''. Dakle, radi dobra djela prije nego te snađe siromaštvo koje će te u zaborav baciti ili bogatstvo koje će te uzoholiti. ''Ili bolest koja će te spriječiti od činjenja dobrih djela. Ili starost koja te nemoćnim čini''. Tj. starost koja će te dovesti u situaciju da zaista nećeš moći da činiš. ''Ili smrt iznenadna. Ili Dedždžal. Ili sudnji dan a on je teži i žešći''. Sudnji dan će nastupiti, čovjek će htjeti da stavi svoju odjeću koju je oprao da je stavi na žicu da je suši, i dok je bude pripremao da je stavi da se suši, u tom trenutku će nastupiti sudnji dan i neće stići da stavi svoju odjeću na žicu. Draga braćo moramo se buditi brzo jer vrijeme zaista veoma brzo prolazi.
Kaže Ibn Qajjim rahimehullah: ''Život je poput drveta, čiji su ogranci mjeseci koje čovjek živi, a dani krošnja, a sati njegovi listovi, a vrijeme njegovi plodovi. Pa čije vrijeme bude trošeno da bude pokoran Allahu s.w.t., plodovi tog drveta bit će prijatni i ukusni, a čije vrijeme bude trošeno u griješenje prema Allahu s.w.t., njegovi će plodovi biti neugodni, gorki.''
Hasan el-Basri je bio mnogo lijep ali od imana, pa kažu, kada bi on naiđi pijacom, sve bi stani. A mi znamo da je teško trgovca nagovoriti da malo stane i odmori jer to je prilika gdje se zarađuje. Pa kaže Hasan el-Basri: ''O sine Ademov, dani su gosti tvoji, pa se prema gostima svojim lijepo ophodi, a ako se budeš lijepo ophodio prema njima bit ćeš pohvaljen i na velikom stepenu, a ako se budeš ružno ponio prema njima bit ćeš potisnut i ponižen.''
Zato braćo i sestre, ono što je najvrjednije i najvažnije nakon vjere u Allaha s.w.t., jeste vrijeme. Zato je ulema znala kazati: ''kamo sreće da možemo kupiti od onih koji kude vrijeme, njihovo slobodno vrijeme''. Kada vide ljude kako provode i dane i sate i godine u svome iživljavanju, u životu koji nema nikakvog smisla.
Zato je Ibn Tejjmije rahimehullah znao kazati kada bi ga pitali: ''šejh što se ne ženiš''?, a on bi odgovarao: ''hoću, čim nađem vremena, oženiću se''. Pa su govorili za njega ljudi: ''Ibn Tejjmije je imao desetoro djece a nije imao ženu''. A šta to znači? Znači da mu je jedno dijete bilo znanje, jedno dijete mu je bila dawa (misionarstvo), jedno dijete mu je bilo džihad, jedno dijete fetve itd., tako da je govorio: ''čim nađem vremena, odmah ću se oženiti''.
Zato braćo kada pogledamo selef vidimo da su oni maksimalno svoje vrijeme trošili u pokornosti Allahu s.w.t., i njihova je minuta bila vrijedna i vrijednija od cijelog dunjaluka, jer se to ne može platiti nikakvim ni dinarima ni dirhemima.
Jedne prilike Allahov Poslanik s.a.v.s. nailazi pored jednog od svojih ashaba kako gradi kuću od pruća i od blata, pa mu kaže: ''stvar je brža od toga'', tj. brže od toga što ti radiš. Dakle, sudnji dan je bliža od toga da ti sagradiš tu kuću. Ili Umejr ibn Himam el-Ensari r.a. koji je čuo riječi Allahova Poslanika s.a.v.s. kako kaže prije bitke: ''požurite ka džennetima čije je prostranstvo kao nebesa i zemlja''. Pa kad je čuo te riječi kaže Umejr: jednu izreku, izraz oduševljenja i čežnje što bi kod nas bilo "auh" ili nešto slično tome (dakle veliko čuđenje), pa ga pitao Resul s.a.v.s.: ''zašto se tako čudiš''?, a on kaže: ''to sam rekao zato što imam veliku želju da budem njegov stanovnik''. Pa mu Poslanik s.a.v.s. kaže: ''ti si njegov stanovnik''. A kod sebe je imao u ruci zamotane hurme i jeo ih je, pa kad je čuo te riječi, probudio se, pomislio i rekao: ''zaista bi dugo živjeo kad bih sačekao da pojedem ove hurme, bacio ih i ustremio se na neprijatelja i izgovorio je stihove ... i borio se dok nije poginuo na Allahovom putu''.
Mudraci su govorili: ''vrijeme je poput sablje, ako ti njega ne posječeš i ne slomiš, ono će tebe posjeći.'' Sjeti se kad si bio dijete, mali, igrao se po ulicama, pa je došlo vrijeme kada si išao u školu, pa si tu školu završio, pa sada imaš 25, 30, 40 i više godina i koliko ti je trajalo to što si proživjeo. A teško onome ko sretne Allaha s.w.t. a pri sebe nema dobrih djela, svo vrijeme svoje proživjeo a kad ga sabere, kao da je to jedan dan ili deo dana. Međutim, na taj dan neće koristiti tuga i žaljenje. Treba stati pred Allaha, knjige zatvorene i zapečaćene, djela završena, vatra se rasplamsala, treba pred Allahom dž.š. odgovarati. Uzvišeni kaže u suri Mu'minun od 112 ajeta: ''A koliko ste godina na zemlji proveli, upitaće On: proveli smo dan ili samo dio dana, odgovoriće. Pitaj one koji su brojali, pa da kratko ste proveli reći će On, da ste samo znali. Zar ste mislili da Smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti, i neka je Uzvišen Allah, Vladar Istiniti, i nema Drugog Boga osim Njega, Gospodara veličanstvenog. A onaj koji se pored Allaha moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Allahom će račun polagati i nevjernici ono što žele neće postići. I reci: Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si Najmilostiviji.'' Naši iskreni prethodnici su shvatili ovu stvar jako dobro i naravno sproveli je u svom životu dosljedno i kako treba.
Dragi brate koliko god ti živio, 70 ili 80 godina ili više, biće na kraju ona nenina priča: ''na jedna vrata ušao a na druga izašao''. Međutim, tih 70 godina ima mnogo vremena u njima, a kamoli mjeseci, a kamoli nedelja, dana i sati. I to treba iskoristiti jer doći će dan koji traje 50 000 godina, a to je Sudnji dan, kada će samo oni koji su se dobro umorili na dunjaluku biti na neki način u hladu kada ne bude drugog hlada osim Allahovog hlada, i na neki način će biti na spasu i domaku dženneta kojega Allah s.w.t. priprema dobrim robovima.
Hasan el-Basri kaže: ''živjeo sam sa ljudima koji su više cijenili svoje vrijeme, nego što vi cijenite svoj dinar, odnosno svoj novac i imetak.'' Zato Allah s.w.t. upozorava vjernike da ne dozvole da im prolazi vrijeme, da ga ne gube ni u kakvim situacijama, jer doći će vrijeme kada će žaliti svaki izgubljeni trenutak.
Uzvišeni kaže u suri Mu'minun od 9 ajeta: ''O vjernici, neka vas imeci vaši i djeca vaša ne zabave oko sjećanja na Allaha, a oni koji to učine biće izgubljeni i od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe pa da onda rekne: Gospodaru moj da me samo za kratko vrijeme ostaviš pa da udjeljujem i da dobar budem. Allah sigurno neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe a Allah dobro zna ono što vi radite.''
Kaže Ibn Mes'ud r.a., ashab Poslanika s.a.v.s.: ''ni zbog čega se više nijesam kajao nego kad bi mi prođi dan u kojem se sunce rađa a ja u tom danu budem u manjku kada su u pitanju moja dobra djela.''
Takođe imamo lijep primjer od trojice naših imama koji su krenuli na hadždž: Imam Ahmed, imam Šafija i Jahja b. Meid. Pa su negdje u putu rekli: ''da odmorimo malo i da provedemo noć u odmoru kako bismo sutradan mogli da priđemo Kabi odmorni i da obavimo obrede hadždža. Pa su u toj noći provodili noć u odmaranju. I ujutru je svaki od njih ustao i okupili su se i počeli su govoriti, kako je ko proveo noć. Pa kaže Imam Šafija: ''ja sam onako odmarajući uspjeo da olakšam muslimanima za stotinu mesela da znaju kako treba obožavat Allaha s.w.t.'' Kaže Jahja b. Mein: ''ja sam odmarajući pronašao stotinu lažnih hadisa i na taj način olakšao muslimanima da skinu ljagu sa Allahova Poslanika s.a.v.s.'' A imam Ahmed kaže: ''eto kad ste već počeli da govorite šta ste uradili u toj noći, i ja sam onako kroz odmor klanjao dva rekata nafile i na njima proučio čitav Kur'an.''
Takođe jedan od velikana naših ispravnih prethodnika je Ibn Džerir et-Taberi, veliki mufessir koji je preselio 310 god. po hidžri. Umro je u 83. godini života. 40. godina svoga života proveo je i svaki dan u tih 40. godina pisao je po 40. stranica teksta. U 40. godina je napisao više od pola miliona stranica. Na dan kada je umirao, dolazili su mu ljudi, posjećivali kao smrtnog bolesnika pa mu govorili raznorazne stvari, pa ako bi u toj situaciji neko progovorio nešto što on nije znao, tražio bi olovku i papir da zapiše. Njegov tefsir sadrži 30 tomova. Imao je dakle, veliku brigu i brinuo se o ummetu. Kad je htjeo da napiše tefsir, pitao je svoje prijatelje koji su ga okruživali: ''jeste li raspoloženi da uradimo tefsir'', pa su ga pitali, ''koliko bi stranica bio otprilike'', a on im je rekao: ''oko 30.000 stranica''. Pa su rekli: ''to je upropaštavanje vremena, umrijećemo a nećemo uspjeti završiti'', pa je on skratio na negdje oko 3000 stranica. Pa je ponovo ponudio njima: ''hajdemo da napišemo historiju čovječanstva od Adema a.s. pa do današnjeg naroda'', pa su ga upitali: ''a koliko bi bilo to'', a on je rekao: ''isto oko 30000 stranica'', pa su rekli: ''mi to ne možemo uraditi'', a on je rekao: ''mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo''. I rekao je: ''vaše su brige stvarno umrle''.
Ebu Hatim er-Razi i njegov sin su dva čovjeka od kojih Ibn Kesir često prenosi svoje predaje. Taj mladić, dakle sin je bio žešći tj. više je brige o islamu imao od oca. I kaže: ''moj otac je kad bi jedi traži da mu čitam, hoda ulicom a ja mu čitam, ili čak u wc dok je ja mu čitam''. Njegov sin je napisao knjigu u terminologiju hadisa u kojima se određene ravije karakterišu njihovim stepenom hadisa, kakvi su bili. Napisao je dakle, 9 tomova iz te nauke. Isto tako ima knjigu, zbirku hadisa -musned- koja ima 20 000 stranica. Poznati musned Ibn Ebi Hatima.
Došao je čovjek Allahovom Poslaniku s.a.v.s. i pitao ga: O Allahov Poslaniče, ko su najbolji ljudi? Kaže Poslanik s.a.v.s.: ''najbolji ljudi su oni kojima se oduži život a uljepšaju djela. To su najbolji ljudi''. Dakle, ti ljudi čine što više dobrih djela i gledaju da ta djela budu što ljepša da bi kad dođu pred Allaha s.w.t. bilo što više od toga primljeno. A zatim je upitao taj čovjek: a ko su najgori ljudi o Allahov Poslaniče? Pa mu kaže Poslanik s.a.v.s.: ''najgori ljudi su oni kojima se oduži život a djela mu budu naopaka ili ružna''.

Kako je živeo taj narod?
Ti ljudi nisu imali struju da pretisne na dugme i pojavi se svjetlo. Niti su imali olovke poput ove. Sa sobom su imali komad drveta na dnu zašiljen i pored sebe tintu, umoči bi u tintu i napiše cijelu ili pola jedne riječi, pa ponovo cijelu ili pola riječi. Kad bi se od nas nekom tražilo da prepiše knjigu od 20 000 stranica, niko se ne bi prihvatio, da samo prepišemo, a oni su to pisali iz svojih glava. Ili primer Ibn Akila koji je napisao najveću knjigu na dunjaluku. Umro je 513. godine po hidžri.
A koliko je našeg vremena prošlo u beskorisne stvari, u beskorisno ispijanje kahvi, uz neproduktivan rad i sve ono što nije ni u kom slučaju slično ovome.
Ibn Tejmije kaže za Ibn Akila da je to jedan od najpametnijih ljudi u svijetu. Govorio je često: ''stidim se da jedan sat vremena od svog života izgubim u besposlicu''. Više je voleo kukuruzni hljeb od pšeničnog ili ražavog, zato što se kukuruzni brže jede, da bi dakle uštedeo na vremenu. Napisao je knjigu koju je nazvao El-funur. Funur su tehnike, tehnologije ili čak umjetnosti, koja se bavi tehnikama svih nauka. Knjiga se sastoji od 800 tomova, najveća knjiga na dunjaluku. Ako bi rekli da svaki tom ima 300 stranica koliko je to stranica? Dakle, 240 000 stranica. Kaže jednu fascinirajuću rečenicu u svojoj 80 godini: ''sad u 80-oj godini osjećam veću želju za traženjem znanja nego što sam je osećao u 20-oj''.
Trećina našeg života prođe u spavanju, i ako svako od nas spava 8 sati u 24. časa. Dakle, ako živiš 60. godina, 20 god. od toga je u spavanju provedeno. Radiš 8. sati to je još novih 20. godina. Sjedenje i ostalo - još koliko sati dnevno. Saberi i podijeli tamo ovamo, i naći ćeš da si od kompletnog svog života svega 5. godina proveo u ibadetu. Upitaj se onda šta si doprineo i uradio za Allahovu vjeru. Čak suprotno tome, dolazi ti zlo, odnosno od tebe je samo loše, i sa svih strana siješ samo zlo.
Ili recimo Ibn Dževzi jedan od velikana islamskog ummeta. Umro je 597. god. po hidžri. On kaže na kraju svog života: ''sa ova dva prsta napisao sam 2000 tomova''. Predamnom se pokajalo 100 000 ljudi i mojom dawom islam je primilo 20 000 nemuslimana, kršćana ili jevreja. Njegovim dersovima prisustvovalo je stotinu hiljada ljudi, poznavao je raznorazne jezike. Dolazio bi neko, neki narod iz neke države, pa bi im on održao ders na njihovom jeziku, pa bi došao narod iz druge države, pa bi on održao ders na drugom jeziku, trećem na trećem jeziku i tako godinama. Napisao je samo 500 stranica onih stvari koje mu naum padnu. Kaže on: ''da sam pročitao 20 000 knjiga nije tako, nego, više sam pročitao''. Uprkos svemu ovome što je uradio za svoga života, u trenutku kad je umirao bojao se susreta sa Allahom tebareke ve teala i govorio je: ''Gospodaru moj, ne kažnjavaj jezik koji te je spominjao, ne uvodi me u vatru jer njeni stanovnici znaju svi da sam ja branio tvoju veru''.
Dakle, draga braćo vrijeme je jako važno, poput sablje, ako ti nju ne presiječeš ono će tebe presjeći. Čovjek se mora pozabaviti svome vremenu jer ako mu prođe sigurno se neće vratiti. Svaki novi dan koji nastupi dođe čovjeku i kaže: ''sine Ademov ja sam novi dan i svjedok sam tvojih dela. Iskoristi me jer se sigurno neću vratiti do sudnjeg dana''.
Spomenućemo šta su iskreni vjernici spominjali u trenucima svoje smrti ne da bi se kajali i žalili za propuštenim, nego da bi se sjećali vremena koje ih je prošlo. Kaže Ibrahim ibn Edhem: ''neki su se pobožnjaci razboleli pa smo otišli da ih obiđemo, pa je jedan od njih udisao i žalio. Pa smo ga pitali, za čim žališ? - pa je rekao: ''žalim za noći koje sam prespavao i nisam probdio u ibadetu, i danom koji sam mrsio a nisam ga postio, i trenutkom kojeg sam zanemario i nisam u njemu spominjao Allaha s.w.t.'' Nije žalio za napuštanjem svojih miljenika, one koje je voleo, nego je žalio za propuštenim vremenom. Nemarni, pazimo se prije nego što dođe vrijeme kad neće čovjeku ništa koristiti. Ebu Ša'ata u trenutku svoje smrti se rasplakao pa smo ga pitali zašto plače? - pa je rekao: ''nisam se zadovoljio sa probdevenim noćima u namazu, i sa ispošćenim danima koje sam ispostio''. El Etim je kazao onima koji su bili oko njega: ''braćo moja nemojte da vas zavede i obmane vaša mladost. Vjerujte kao da je i vas snašlo ono što je mene sad snašlo, znači kao da ste i vi u trenutku smrti, tako se ponašajte''.
Dragi brate i sestro, znajte da musliman nema slobodnog vremena jer je on stvoren da zaradi sebi vječni boravak, ili u džennetu ili u džehennemu.
O ti koji si nemaran i čije je srce zapošljeno nečim drugim mimo ahireta, i ti koji si prekršio Allahove granice, o zarobljeniče svojih strasti čiji si postao rob, i koji si puno obećavao a ne ispunjavao, tvoj Gospodar otvara svoje ruke noću da bi se pokajali oni koji su griješili danju, i otvara svoje ruke danju da bi se pokajali oni koji su griješili noću sve dok sunce ne izađe sa zapada. Iskoristi tu priliku, uzdisaji i izdisaji koji još uvijek kod tebe ulaze i izlaze su prilika i iskoristi ih. Dunjaluk je jedan sat pa neka bude u pokornosti Uzvišenom. Duša je sklona čežnji i prohtjevima pa je zadovolji radošću s onim što ti je tvoj Gospodar dao.
Molimo Uzvišenog subhanehu ve teala da ove riječi učine dokazom za nas a ne protiv nas.