R A Z G O V O R

OPĆE ODLIKE GOVORA

Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.A ružna riječ je kao ružno drvo: išcupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.Allah će vijernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće. ( Ibrahim– 24, 25, 26 i 27)Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima, šejtan je, doista, čovijekov otvoreni neprijatelj. ( Al-Isra –53 )Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje- A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Kur'an - Bakare, 263)

FORMALNE ODLIKE GOVORAU

hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!(Kur'an -XXXI-19)43) “Idite faraonu, on se, doista, osilio,44) pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao ! “ (Kur'an, Taha – 43 i 44)25) “Gospodaru moj,”- reče Musa – “učini prostranim prsa moja”26) i olakšaj zadatak moj:27) odriješi uzao sa jezika mog28) da bi razumjeli govor moj. (Kur'an, Taha – 25-28)Najbolji govor je: govoriti što kraće a da što više upućuje ka dobru (da je govor što djelotvorniji). (hadis)Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “Govor Allahova poslanika bio je jasan. Razumio ga je svako ko ga je slušao”. (Ebu Davud) Amr ibn As veli da mu je Muhammed a.s. rekao: “Zapovijeđeno mi je da u govoru budem kratak, jer zaista kratkoća govora je lijepa osobina.”(Ebu Davud i Bejheki, - Hasen)

O ČEMU I KAKO TREBA RAZGOVARATI

"O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti, i bojte se Allaha pred kojim ćete sakupljeni biti." (Kur'an, Mudžadele - 9)Mudžemi ibn Jahja veli da je Muhammed a.s. rekao: “Govorite istinu, i kada vidite (kad vam se čini) da je u njoj propast, pa zaista je u njoj spas. I klonite se laži, pa kada vidite (kad vam se čini) da je u laži spas, zaista je u njoj propast.” (Hennad, - Hasen)Ibn Omer veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ja se zaista našalim, a neću reći (ni u šali ništa drugo) osim istine” (Taberani i Hatib - hasen)Ebu Umame veli da je Muhammed a.s. rekao: “Stid i kratkoća u govoru su dva znaka vjerovanja (imana), a bezobrazan govor i opširna razjašnjavanja (brbljanje) su dva znaka licemjerstva.” (Tirmizi, Ahmed i Hakim, - Sahih)

KAKO NE TREBA RAZGOVARATI

Ibn Mes’ud veli da je Muhammed a.s. rekao: “Nije pravi vjernik onaj koji napada i vrijeđa, koji proklinje, koji je bezobrazan, niti onaj koji je bestidan.” (Ahmed, Buharija u “Edebu”, Ibn Hibban i Hakim, -Sahih)Hazreti Aiša veli da je Muhammed a.s. rekao: “Allahu je najmrži onaj čovjek koji se najžešće prepire i svađa.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi)Ebu Hurejra veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ko se svađa dok raspravlja ili prepire a nedostaju mu (relevantne) informacije, stalno navlači na sebe Allahovu mržnju dok od toga ne odustane.” (Ibn ebu dun-ja, - Sahih)Ebu Hurejre, Ibn Umer i drugi vele da je Muhammed a.s. rekao: “Bacite prašinu u lice onima koji se mnogo hvale,” a po jednom drugom predanju: “Bacite u usta onih koji se mnogo hvale prašinu.” (Tirmizi, Ibn Hibban, Ibn Madždže i Ebu nu’ajm,-Sahgih) hadis bilježe i Muslim i Ebu Davud

ODNOS PREMA SUGOVORNICIMA

Abdullah r.a. pripovijeda da je Poslanik a.s. rekao: «Kada se u društvu nađu tri osobe neka se dvojica ne sašaptavaju, zanemarujući trećega dok se ne pomješaju sa još osoba zbog toga što bi to izazvalo zabrinutost one (treće) osobe.» (Fethul-bari - 89)Samo Allahovom milošću ti si blag prema njma;a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Kur'an, 'Alu-Imran, 159)

DOBRA MJERA U DRUŽENJU

Prenose da je Enes ibn Malik r.a. rekao: «Kada se Božji poslanik s.a.v.s. oženio Zejnebom bintu Džahš pozvao je svijet na gozbu (objed) poslije čega su sijelili i razgovarali. A onda je učinio kao da će ustati (i otići), ali niko se nije podigao, a kad je to vidio onda je ustao. Pošto je on ustao i (otišao), ustali su i ostali osim trojice. Zatim se Poslanik a.s. vratio i krenuo da uđe, a oni su još sjedili, a potom su ustali i razišli se. Potom sam otišao i obavijestio Poslanika a.s. o tome. Poslanik je potom ušao, a zatim sam i ja ušao, a on je spustio zastor izmedu mene i njega a onda je Allah dž.š. objavio: `O pravovjerni! Ne ulazite u prostorije poslanikove osim uz njegovo dopuštenje... (do riječi). Zaista je to kod Allaha krupno.» (Fethul-bari - 76) (IZ HR)

Priredio: Abdullah Imširović
Biseri Vjerovjesničke mudrosti