VJEČNA LJUBAV

Hvala Allahu, dž.š., Koji nam je, iz Svoje prevelike milosti, omogućio da izgovaramo i slušamo Njegove riječi i pored toga što ga mi malo spominjemo. On nas sigurno više spominje i više voli nego mi Njega. Takav je Allahov zakon! Gospodar je svakom više preči nego što majka može biti preča svome djetetu. Allah, dž.š., spušta ljubav u srca mu'mina, ali je ta ljubav, nažalost, mnogima skrivena. Upravo zbog toga što je skrivena, mu'mini nemaju pravo napadati onoga koji griješi i radi ono čime Allah, dž.š., nije zadovoljan. Zašto? Zato što ta ljubav može biti smještena i u srce čovjeka za kojeg mislimo da je najgori. Ljubav u njegovom srcu postoji, ali je ona zatrpana blatom života ili blatom društva, u kojem se on nalazi.

Ova tema je opširna. O njoj se može govoriti i govoriti; o njoj su knjige i knjige napisane. Jedna od tih knjiga nosi naslov Vječna ljubav. Alim koji ju je napisao, živ je i dan-danas, čudi se u kakvom mi to vremenu živimo. Kako veli, današnja mu situacija još teže padne nakon iščitavanja knjiga koje kazuju o događajima koji su se desili u doba Muhammeda, s.a.v.s., o ljubavi koja je tada povezivala srca mu’mina... On se, zaista, s razlogom pita u kakvom mi to vremenu živimo. Kaže on: To je vrijeme u kojem ljudima nedostaje živosti, duhovnog života, vrijeme u kojem su osjećaji razbijeni, duše ohlađene... Htio sam da zaplačem, ali time se ne bih utješio. Tješi me jedino dova koju svaki svaki mu'min upućuje Allahu, dž.š., moleći Ga da mu ulije ljubav.
A kada Gospodar ulijeva ljubav, ne pita koliko imaš djela, i koliko ti imaš sedždi. Sjetite se samo one žena, prostitutke, kojoj je oprošteno nakon što je napojila cuku žednog! Koliko li je ta ljubav u njoj bila skrivena?

Alim, koji je napisao spomenutu knjigu, naveo je više od pedeset termina koje u svom značenju imaju ljubav. Između ostalih, jedan od tih termina možemo prevesti kao nešto što se za nešto kači - tvoje oko se zakači za nekog koga prvi put vidiš, pa ti bude drag i čudiš se jesi li se ti svojom voljom zakačio, ili si samo aparat preko kojeg se treba nešto desiti. On dalje spominje i termin koji bi se mogao prevesti kao nešto čemu strast naginje.

Kada čovjek potpuno nekog voli, on nam izgleda potpuno izgubljen, pa i lud. U suri Jusuf Allah, dž.š., kaže da se ta ljubav uvukla Jusufu, a.s., ispod kože. Bez naše želje i namjere, nešto lijepo nam se uvuče ispod kože. Elhamdulillah, Jusufu, a.s., se to nešto uvuklo samo ispod kože – nije došlo do srca. U ljudskoj prirodi je nagon da pogriješi. I poslanici ljudi, pa su imali taj nagon. Međutim, Allah, dž.š., ih je sprečavao da pogriješe. sprijecavao. Mnogo je vrsta ljubavi i termina koji ih označavaju. Imaju iskrene i manje iskrene ljubavi.

Postoje, međutim, ljudi koji su svoju ljubav sto posto usmjerili ka Allahu, dž.š. Ta ljubav je određena velikim odabranicima Allaha, dž.š. Danas ima mnogo znanja, nauke, napisanih knjiga, ima i zakona, pa ima i para. Ipak, nešto nedostaje. Nešto najbitnije. Šta je to? To je živo srce! Zato se nemoj čuditi onima u vlasti koji, s jedne strane, klanjaju pet vakata namaza, a sa druge rade ovo i ono. Nemaju živog srca!

Allah, dž.š., kaže: Zar je onaj koji je bio mrtvac... Većina mufesira smatra da se ovo odnosi na čovjeka koji je mrtvog srca. Kad vjera padne na takvo srce, ono biva osvijetljeno posebnim nurom. Taj nur je skriven u srcu svakog vjernika, ali je pokriven, skriven u dubinama pa se ne vidi. Ma kako taj nur bio skriven, ma kako bio prigušen životom, Allah, dž.š., može dati da on iznenada zasja i to tako da se svi iznenade. Ne tiče se Gospodara ko si, čiji si sin, gdje si rođen... On na peškeš daje uputu kome hoće i niko nema pravo pitati Ga zašto je koga uputio. A mi se plaho čudimo: Ja Rabbi, zašto si baš njega uputio, kad znamo da je najveće zlo činio? Neuzubillahi!

Ako to rekneš, ili ako vidiš nekoga da klanja pored tebe klanja, a znaš da je lopov, pa pomisliš ili kažeš da nema ništa od njegovog namaza, neka znaš da se na tebe odnosi hadis koji bilježi Muslim: Allah sigurno uništava sva tvoja dobra djela i sva njegova loša djela. Ne samo da će mu ih On oprostiti, nego će mu ih čak pretvoriti u dobra djela. Znači, nemamo mi pravo biti kadije. Recept za oživljavanje srca spomenut ću na kraju dersa.

Mozgovi su usijani pošto su im srca i duše mrtve kao u zatvoru. Na račun duše, pamet im sija. Zato su im usijane glave, a duša sve crnja i crnja. Zašto im duša sve više crni? Zašto oni nemaju ljubav? Zašto nemaju osjećanja? Zato što oni imaju svoju prvu ljubav, a prva se ljubav se ne može zaboraviti nikad! A znate li koja je prva ljubav? To je jedna posebna ljubav, naročito izražena kod učenih ljudi, ali je i u globalu veoma prisutna - ljubav čovjeka prema samom sebi. Prvo što zavoliš na ovom svijetu si ti lično. Misliš ako voliš djete, da ga voliš njega radi. Ne, nego ga voliš zato što ima tebe kod njega - kad preseliš, spominjat će on svog babu i kako mu je babo imao pet stotina hiljada maraka! To će sin spominjati! Onaj koji kaže da voli djete radi djeteta, laže! Što, onda, ne voli svu djecu kao svoju? Onaj koji kaže da voli doktora radi doktora, također laže. On ga voli samo radi svog zdravlja. Kad ozdravi, zaboravi doktora skroz. Onaj koji kaže da voli pare radi para, laže. Evo, u ratu smo imali u rukama hiljadu maraka. Ali, šta smo mogli kupiti za te pare? Malo brašna, skoro ništa! Mi sigurno pare ne volimo radi para, nego zato što su one potrebne da bismo napunili stomake. Mnogi vole ženu samo radi nečega. Ne radi žene kao žene.

Mnogo je prolaznih ljubavi, kratkotrajnih ljubavi. Godinu dana, pet minuta, dvije godine, dvije minute, tri godine... Za te kratkotrajne ljubavi dajemo život, pare i stanove... Nismo svjesni kako te ljubavi nestaju i prolaze. Zbog prolaznih ljubavi gubimo vječnu ljubav, a vječna ljubav je samo ljubav prema Allahu, dž.š. Dobro, ali može li se ta ljubav malo razvodnjavati? Može? Omogućio ti je Gospodar da voliš nekoga radi Njega. Kako je jedan ashab, r.a., to lijepo rekao: Onaj koji nema ljubav u svom srcu prema Allahu, dž.š., on će potpuno navaliti na dunjaluk i bit će izgubljen.
Bit će izgubljen, iako se nama čini da on nije izgubljen. Može ti biti muž, može ti biti žena, vi spavate zajedno, ali nema ljubavi vječne između vas. Ima nekakva perda. Možete se umiljavati jedni drugima, družiti se, provoditi vrijeme zajedno, ali niste jarani. Ima perda koja vam ne dâ da se upoznate. Jedan ashab, r.a., je rekao: Samo atom ljubavi prema Allahu, dž.š., draži mi je nego sedamdeset godina ibadeta u kojem nema ljubavi.

Možeš ti klanjati - gore-dolje - koliko hoćeš! Ako nemaš te ljubavi, preselit ćeš kao nepismen, kao dvoličnjak, iznenandit ćeš se kad sutra odeš tamo i vidiš šta si pripremio. Sudnji dan ima mnogo naziva, jedan od njih je i Dan iznenađenja.
Prva ljubav nije iscijeđena iz naših srca. Sjetite se, to je ona ljubav prema samom sebi. Ona se teško zaboravlja i iskorjenjuje. Koliko samo čovjeku treba da kaže: Ma, ne valjam ja! Jok! Uvijek je on dobar, uvijek on ima pravo...

Ima puno definicija koje nastoje objasniti šta je to vječna ljubav prema Allahu, dž.š. Jedna od njih kaže da ta ljubav podrazumijeva obaranje srčanog pogleda od svega stvorenog, mimo Allaha, dž.š., Voljenog. Subhanallah! Budeš li volio košulju, jednog dana ćeš je napustiti, ishabat će se, poželjet ćeš drugu. Ako budeš volio jarana, ne zaboravi da ćete se jednog dana rastati.
Musau, a.s., je Allah, dž.š., rekao: Ja sam ti poklonio svoju ljubav i učinio da rasteš pod okom Mojim. Pazite, Gospodar poklanja tu ljubav, direktno je poklanja! Ne možeš je naručiti! Nema šanse! A mnogi bi voljeli da je mogu naručiti. Mnoge bi majke voljele da mogu naručiti ljubav svoje djece, da ih djeca vole. Džaba, ljubav se ne naručuje! Gdje ode ta ljubav? Gdje je otišla ljubav koja je postojala za vrijeme Resulullaha, s.a.v.s. Znate li gdje je otišla? Otišla je u aktovke! Eto gdje se smjestila. Nemaš više vremena da odeš i popiješ kahvu sa svojim majkom. Ogrubjeli smo: Hajde, majko, šuti. Nemaš ti pojma, zaostala si... Estagfirullah! Jedan je čak majci rekao: Šta ti je? Izgleda da nisi klanjala! Ko biva, klanjaj, pa da budeš pametna, šta li? Postoji nekoliko razloga ili povoda zbog kojih se ljubav smjesti u srca vjernika. Prvo, treba dobro obratiti pažnju na poruke Kur’ana. Bolje je zastati kod jednog ajeta, razmisliti i dobro ga shvatiti, nego mehanički učiti ne znam ti koliko. Resulullah, s.a.v.s., je tako radio, a i ashabi. Recimo, znali su zastati, tokom nafile-namaza, kad se prouči ajet koji kazuje o Džennetu i reći: Ja Rabbi, daj mi Džennet. Kad bi se proučio ajet o Džehennemu, rekli bi: Ja Rabbi, sačuvaj me Džehennema. To vam je primjer kako se “razgovara” sa Kur’anom. Na taj način se vječna ljubav rodi u srcu.
Drugi metod je spominjanje Allaha, dž.š., u svakom momentu, a ne samo kad ti zatreba. Čovjeku kad dođe frka, teška situacija, eto ga u džamiju. Zatim da izbjegavaš sve svari, brate i sestro, koje bivaju uzrok da ti zaboravljaš na Allaha dž.š. Potom da se družiš sa pravim ljudima. Kako prepoznati prave? Pa, čim ih vidiš, odmah ti naumpadnu Allah, dž.š., i Resulullah, s.a.v.s. Ako te je Gospodar nadahnuo da pozivaš u vjeru, onda se druži i sa najvećim klošarima, ali s namjerom da ih odvratiš od njihovog načina života. Postoje tri vrste ili tri stepena ljubavi vječne ljubavi prema Allahu dž.š. Svaki mu’min se tu treba naći.

Prvi stepen je ljubav koja prekida i odbacuje svaku lošu misao, jer loše misli razaraju iman i prouzrokuju svađe među vjernicima. Zapamti, kad ti loša misao o nekome dođe, a ti je odbaciš, to je znak da voliš Allaha, dž.š. Čim to ne radiš, znaj da imaš kod sebe neku munafičku osobinu. Ali, nemoj da te to uzrujava, bilo je puno značajnih velikana koji su to skontali, pa su se do kraja života protiv toga borili i strahovali. Jedan od njih je hazreti Omer, r.a. Pazi, hazreti Omer, r.a., pita ima li njega među munaficima!? Bolje ti je ovdje otkrij da si munafik i bori se protiv toga, nego da se sve otkrije na onom svijetu. U srcu mu’mina zajedno se ne mogu naći ljubav i zloba prema bratu, loša misao itd. To ide zajedno ko zapaljena cigareta i benzinska pumpa. Drugi stepen postoji kada mu’min posmatra i svjedoči Allahove, dž.š., prefinjene blagodati, unutrašnje i vanjske, a najveća blagodat je što te Allah, dž.š., odabrao da ti budeš od onih koji Ga vole. Pazi, dakle, Allah, dž.š., te je pogledao Svojom milošću pa zato Ga voliš. Od ovolikog svijeta, tebe je odabrao. Pa, zahvaljuj se Allahu, dž.š., na tome. Nemoj raditi radnje koje će uzrokovati da ti spominješ Allaha, dž.š., a da pritom nemaš zadovoljstva.

Jedan rob je rekao: Ja Rabbi, evo ja te spominjem, zikr činim, ali nikako me ne iskušavaš. Nemam kazne, a vjernik se inače iskušava. U tom momentu se spusti glas na njegovo srce: Zar ti nije kazna velika što spominjes Me, a ne osjećaš nikakvu slast. Nema veće kazne od te. Treći stepen ljubavi je ljubav koja će te podstaći da ti više daješ prednost Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s., nad svim stvorovima i da iskreno daješ prednost svakom mu’minu koji je izgovorio šehadet nad sobom. E, ovo je teško! Čuj, pa ko je preči od njega samog. Mnogi će reći: Jesi li ti normalan, pa da voliš više drugog nego sebe? Ako ti sebe ne voliš, onda nikoga ne voliš! Mnogi ljudi se čude odakle ta ljubav kod vjernika kada se mi prvi put sretnemo. Evo, sada ima ljudi s kojima se nikad nisam poselamio, a s njima se osjećam tako blisko, kao da se znamo pet stotina godina. A kad neprijatelji ove naše ljepote vide da se mi odmah zavolimo, to ih boli, uništava, ošamuti... Ma, ni jezik nije barijera. Isto k’o kad je Musau, a.s., bilo drago što Allah, dž.š., razgovara s njim. Objašnjava Gospodaru Musa, a.s., da u ruci drži štap kojim tjera ovce, te ovo, te ono... Sve samo da bi se što duže zadržao u razgovoru. Čim ti je s nekim lijepo, ti nastojiš da tu osobu što duže zadržiš u razgovoru.

Odakle ta ljubav? Allah, dž.š., kaže da On spušta ljubav među one koji vjeruju, i rade dobra djela. Eto odakle!Desi nam se da osjetimo simpatiju i posebnu dragost prema osobi koju prvi put vidimo. Ne treba se, dakle, tome čuditi. To Allah, dž.š., daje! S druge strane, prema nekima se rodi antipatija. Čim ga sretneš, ne možeš ga smisliti. Ništa ti čovjek nije uradio, a nešto ga ne možeš. To znači da duše vide, da one imaju svoje oči. A gdje su te oči? Pronađite ih. Legneš spavati i sanjaš svoju rahmetli nanu. Vidiš je, a žmiriš! Kojim je to očima vidiš? Očima duše! A znate li šta se dešava kad Allah, dž.š., zavoli svog roba? On, onda, naredi Džibrilu: O, Džibrile, ja sam zavolio tog i tog roba, pa ga i ti zavoli ga i reci svim stanovnicima nebesa da ga i oni zavole. Onda Džibril ode i kaže melecima: Zavolite tog i tog čovjeka jer ga je Allah, dž.š., zavolio i meni naredio da ga ja zavolim, pa ga i vi volite te siđite dolje na zemlju i naredite svim ljudima da ga vole. Subhanallah!

Ashabi su imali jedan lijep običaj da, kada neko ne dođe na sabah-namaz, odu kući tom čovjeku. Vjerovali su da je ili bolestan, i to teško, ili da je dvoličan. Trećeg nema! I tako su jednom Resulullah, s.a.v.s., i ashabi otišli kod ashaba koji nije bio na sabah-namazu, kad tamo, a on stvarno bolestan, sjedi i suze lije. Pita njega Resulullah šta mu je, a on odgovara: Božiji Poslaniče, ti si mi pao na um. Volim te toliko da ne znam iskazati svoju ljubav prema tebi. Ne mogu se zasititi druženja s tobom. Ipak, vrijeme ide i preseljenje nam se približava. Pomislio sam da te možda neću vidjeti i na onom svijetu, jer tebe Allah, dž.š., mnogo voli i svašta ti je tamo pripremio. Pomislio sam samo da možda ne zaslužujem da te tamo vidim. I odmah su mi se noge oduzele. Resulullah, s.a.v.s., je zaplakao. Nakon što je šutnja potrajala, kroz suze je rekao: Bit ćeš sa onim koga voliš. Čovjek će biti sa onim kojeg voli, to je sigurno. Neki kažu da je tada spušten ajet: Oni koji se Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s., pokoravaju, oni će sigurno biti sa poslanicima, sa šehidima, sa dobrim ljudima. O, kako li je to divno društvo!?

Ashabi su rekli da se nikad nisu više obradovali nego tim riječima.
Dakle, šta nas briga! Ne volimo zulumćara, bezobraznika... Nećemo biti s njim. Volimo dobrog čovjeka, svoga efendiju, finog komšiju... Bit ćemo s njim. Ipak, nije dovoljno samo voljeti, potrebno je i raditi na tom putu.

A kad čovjek nešto ili nekog voli, on to puno spominje. Svoju ljubav prema Allahu, dž.š., dokazuješ tako što ćeš Ga puno spominjati, ibadet činiti, raditi djela kojima je On zadovoljan.
Kada je Allah dž.š. htio stvoriti ljude, stvorio je prvo sve duše. Potom je dušama omogućio gledaju u lice Njegovo. Zapanjene Allahovom, dž.š., ljepotom, duše su gledale dugo, dugo vremena. Poslije je Allah, dž.š., stvorio Džennet, pa se velika većina okrenula gledajući tamo. Zatim je stvorio dunjaluk i džidže dunjalučke, pa su se tamo okrenuli. Koja je, dakle, naša prva prava ljubav. Prava, ne falsifikat? To je gledanje u lice Gospodara.

Znači, laž je da se neko rodio kao nevjernik. Nije! Svi smo mi već gledali u Njegovo lice i posvjedočili da je Jedini i da je Gospodar i Stvoritelj. Ta prva prava ljubav je smještena u svakog čovjeka, samo je treba probuditi. Svako dijete se rađa u islamu. To je istina, a ovo je dokaz!A mi kažemo: Šta ću kad sam ovakav. Allah, dž.š., je tako odredio! Nemoj tako, brate i sestro! Ko god bude ulazio u Džennet, pokazat će mu se mjesto u Džehennemu u koje je mogao ući da je htio. I obratno, ko god bude ulazio u Džehennem, pokazat će mu se mjesto u Džennetu gdje je mogao biti da je htio, dakle, da je drukčije odabrao. O tebi se radi! Ti si taj koji biraš hoćeš li istinu ili nećeš.

Eh, sad bismo mi voljeli da je ta vječna ljubav kod nas, ali ne bismo voljeli ništa žrtvovati. Zašto? A žrtvujemo se radi prolaznih ljubavi. Kad cura zavoli momka, ona ode za njega. Ako treba i pod krušku.

Jedan ashab je rekao: Ja Resulullah, ja te volim. A njemu ovako Resulullah, s.a.v.s., kaže: Ako me voliš, pripremi se na siromaštvo. Mi smo se pripremili za ovosvjetske ljubavi. Vidi samo onu curu što za svojim dragim hoće pod krušku. Nije joj teško. Još će metlu ponijeti da malo počisti, malo će ograditi... Ako ima prave ljubavi, bit će i zgrada od pet spratova. Kako mu’mini i mu’minke trebaju čuvati tu ljubav prvu koju su dobili. Evo šta je jedan vjerenik rekao svojoj vjerenici prije nego što su se vjenčali: Draga, želim da mi život bude veličanstven i lijep i da se uvijek bratimim s ljudima, a znam da i ti isto želiš. To je prava ljubav i vjerujem da ti, ženo, možeš pokrenuti snagu koju je Allah, dž.š., spustio u moje srce. Pazite, on želi da se bratimi s ljudima, a ne ono - čim se oženi – katanac, nema ga više nigdje.

Resulullah, s.a.v.s., je rekao da žena od nečovjeka može napraviti čovjeka i obratno, od čovjeka nečovjeka. Kao što sunce u polju izmamljuje mirisno cvijeće, tako i one, svojim postupcima i osjećajima, potiču najbolje u svom čovjeku. Polahko, polahko, kad odjednom ga vidiš u džamiji. Dok se nije oženio, nije ga bilo. Zato je meni drago kad se vjernik oženi ženom slabije vjere, pa utiče na nju da spozna ljepote vjere i obrnuto, kad se vjernica uda za muža slabijeg imana, pa ga ona polahko, uz Božiju pomoć, počne mijenjati nabolje. Samo ako kod sebe imaju vječnu ljubav i ovosvjetska ljubav će cvjetati. Bit će lišena svakog egoizma i supružnici neće biti okrenuti isključivo jedno drugom. Širit će tu ljubav. Ako se duše pronađu u ezelu, to je pravo – znači da su se voljele oduvijek.

Ako čovjek ima atom ljubavi prema Gospodaru, istog momenta Allah, dž.š., okrene srca svih mu’mina prema njemu. Zato, iskoristimo priliku da dobijemo taj atom vječne ljubavi, jer samo će ta ljubav gasiti džehennemsku vatru.

Upoznajmo se, ljudi, upoznajmo se, braćo i sestre, upoznajmo se i zavolimo. Volimo se kao što su se voljeli u doba Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Allah, dž.š., nam naređuje da se zavolimo zbog nura koji je spustio u nas.

Ko želi da mu srce bude živo, neka između sabahskog farza i sunneta četrdeset puta prouči jednu kratku dovu, nije ni po reda: Ja Haju Ja Kajum la ilahe illa ente.

Da, Allah, dž.š., ujedini naša srca i počasti nas vječnom ljubavlju. Amin!

(hfz. Sulejman Bugari)