Islam je još prije hiljadu i četiri stotine godina ukazao na bitnost zdravlja i higijene, i istovremeno ponudio mnoge preventivne i alternativne mjere za očuvanje zdravlja koje su u velikom broju slučajeva potvrđene savremenom medicinom. Sve je to pokazatelj savršenstva ove vjere, potvrde da su njeni principi od Onoga Koji je stvorio čovjeka i Koji najbolje zna šta je to čovjeku potrebno kako bi lijepo i harmonično na ovom svijetu živio, ali i demant svima onima koji islam, kao vjeru života, smatraju adekvatnim isključivo vremenu kada je Kur'an objavljen, ali ne i današnjem vremenu.
Vjernik zna da je zdravlje je samo jedna u dugom nizu Allahovih blagodati kojima je Uzvišeni obdario veliki broj ljudi, ali istovremeno i svojevrsno iskušenje, da se vidi kako će se čovjek odnositi naspram ove blagodati. Kazao je Uzvišeni Stvoritelj: ''Sve što je na Zemlji Mi smo kao ukras stvorili da iskušamo ljude ko će se od njih ljepše vladati.''
Međutim, ljudi su skoro uvijek kroz historiju, a naročito u današnjem vremenu, u kojem se sve gleda kroz prizmu materije i koristi, smatrali da je imetak nešto najbolje što čovjek može posjedovati, zaboravljajući da je blagodat zdravlja, pored imana, neprocjenjivo dunjalučko bogatstvo. Ali, kada se razbole i kada privremeno ili zauvijek izgube ovu Božiju blagodat, mnogi od njih spremni su da se odreknu svega što posjeduju samo da bi se izliječili. Problem je u tome što ljudi, većinom, nisu svjesni šta posjeduju sve dok to ne izgube. Arapska poslovica kaže: Zdravlje je kruna na glavama zdravih ljudi, vide je samo oni koji su bolesni.
Također, zdravlje je jedna u dugom nizu blagodati koje mogu da se iskoriste na pozitivan, ali i negativan način. Zaista je žalosno kada vidimo da veliki broj ljudi zloupotrebljava ovu Allahovu blagodat i koristi je u činjenju onoga što mu je zabranio Onaj Koji mu je tu blagodat darovao. U vezi s tim Allahov poslanik Muhammed, a.s., u jednoj od svojih mudrih izreka kaže: ''Mnogi ljudi obmanjeni su u pogledu dvije blagodati: zdravlja i slobodnog vremena.'' I doista, većina ljudi danas ne koristi blagodat zdravlja, ali i ostale blagodati, onako kako to od njih njihova vjera zahtijeva. Dovoljno je samo navesti primjer ljudi koji blagodat vida koriste gledajući ono što im je vjerom strogo zabranjeno!?
Blagodat zdravlja je jedna od pet stvari čije je iskorištavanje posebno istakao Allahov Poslanik, savjetujući sljedbenike svog ummeta da se što bolje pripreme za polaganje računa na Sudnjem danu. Kazao je Allahov Poslanik: ''Iskoristi pet stvari prije nego što te zadesi drugih pet: život prije smrti, zdravlje prije bolesti, mladost prije starosti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti.'' (Njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.)
Islam nas uči da budemo optimistični, da budemo zadovoljni blagodatima koje uživamo, makar te blagodati nama bile date u manjem obimu nego drugima. To je izuzetno bitan psihički momenat, koji će zasigurno polučiti mnoge korisne rezultate u čovjekovom životu. Kazao je Pejgamber, a.s.: ''Ne gledajte u one koji su vas pretekli, kojima je dato više nego vama, već gledajte u one koji su na nižem nivou od vašega, one kojima je dato manje nego vama.'' Čovjek treba da bude zahvalan Gospodaru i da ne zaboravi, iako ga Uzvišeni Allah iskuša uskraćivanjem neke blagodati, da je dosta onih koji su iskušani mnogo većim iskušenjima od njegovog . Čovjek, ako mu umre dijete, treba da zna da je mnogo onih koji su izgubili dvoje ili više djece, a da ne spominjemo koliko je samo onih koji ne mogu uopće imati poroda. Čovjek kojem amputiraju jednu nogu, neka se zapita koliko je onih koji uopće nemaju nogu. Takvo razmišljanje čovjeka će psihički ojačati, učinit će ga zadovoljnim, dati mu elana da nastavi živjeti i da se nosi sa svim iskušenjima koja ga zadese. Ako na sve to pridodamo činjenicu da je Allah obećao veliku nagradu svima onima koji se strpe na iskušenjima, to dodatno čovjeka motivira i čini ga ustrajnim u prakticiranju vjere. Kazao je Allahov Poslanik: ''Poželjet će oni koji su bili zdravi, na Sudnjem danu, da su njihova tijela isječena makazama i kliještima, kada vide kolike nagrade će dobiti oni koji su iskušavani na dunjaluku.'' (Hadis je zabilježio imam Tirmizi od Džabira, r.a., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.
Dakle, čovjekov odnos naspram svih blagodati, a posebno zdravlja, treba da se temelji na sljedećem:
Prvo: Ubjeđenje i priznanje da su blagodati dar Uzvišenog Allaha Njegovim robovima. Kazao je Uzvišeni Allah: ''Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.'' Ovakvo vjerovanje i ubjeđenje rezultirat će željom da se čovjek zahvali Onome Koji mu je podario sve te blagodati
Drugo: Čovjek bi iz moralnih razloga, ali i zbog toga što je to imperativ Stvoritelja, trebao da govori o svim tim Allahovim blagodatima, izražavajući na taj način zahvalnost Onome od kojeg dolazi svako dobro. To je Allahova naredba sljedbenicima ovog ummeta. Kazao je Svevišnji: ''O blagodati Gospodara svoga kazuj!'
Treće: Zahvalnost Allahu na blagodatima, koju ćemo izraziti pokornošću u onome što Uzvišeni traži od nas i ostavljanjem onoga što nam je, zbog našeg dobra, zabranio. Zaista je nemoguće shvatiti ljude koji na svakom koraku krše Allahove granice, a toliko je blagodati kojima ih je baš On, Njihov Gospodar, obdario. Nije li to, najblaže rečeno, svojevrstan bezobrazluk!? Kada bi im neko učinio samo jednu uslugu, trudili bi se čitav život da mu se oduže. Pa zar Stvoritelj nebesa i Zemlje nije najpreči da Mu se odužimo na svim tim neizmjernim blagodatima?
Sada, nakon svega spomenutog, iskreno se zapitajmo kojoj kategoriji mi pripadamo: kategoriji onih koji se savjesno odnose prema ovoj blagodati ili kategoriji onih koji je zloupotrebljavaju, kršeći njome Allahove granice?
Zahvaljivanje Uzvišenom Allahu na blagodatima višestruko je korisno, kao što i nezahvalnost na blagodatima ima kobne posljedice. Naime, Uzvišeni Allah obećao je da će povećati Svoje blagodati onima koji budu zahvalni na onome što imaju. Kazao je Uzvišeni: ''Kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.'" Zato, ukoliko želimo da naš Gospodar poveća Svoje blagodati prema nama, zahvaljujmo Mu onda na postojećim blagodatima!
S druge strane, nezahvalnost Allahu na blagodatima, koja se najviše manifestira nepokornošću Uzvišenom u onome što traži od Svojih robova, biva razlogom umanjivanja Allahovih blagodati prema Njegovim robovima, ali i kažnjavanja glađu i strahom. Rekao je Svevišnji Allah: ''Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah, zbog onoga što je radio, dao da iskusi i glad i strah.''
Naše društvo zadesilo je ovo iskušenje – glad i strah, stoga bismo morali cijeniti Allahove neizmjerne blagodati kojima nas obasipa. Ali i pored toga, neki su ljudi preko noći zaboravili na period rata i sve što im se događalo u tim vremenima i iz toga nisu gotovo nikakvu pouku uzeli, zaboravili su kako je biti gladan, zaboravili su veoma brzo šta znači živjeti u strahu, iščekivanju. A, šta može biti teže od toga da jedno društvo iskusi ove dvije patnje – glad i strah!?
Nastavit će se...
Piše: Pezić Elvedin
torek, 26. februar 2008
četrtek, 31. januar 2008
BRAK SKLOPLJEN BEZ DOZVOLE STARATELJA
Danas nije rijedak slučaj da staratelji bez ikakvog šerijatski opravdanog razloga zabranjuju svojim štićenicama da se udaju. Obično se pri tome navode razlozi koji su sa šerijatske strane neprihvatljivi zbog čega najviše trpi i ispašta žena i društvo. Zato je u preferiranju Ebu Hanifinog mišljenja po ovom pitanju spasonosna lađa od nasilja i nepravde nedobronamjernih ili neukih staratelja...
Pravni eksperti su saglasni da brak koji se sklopi između maloljetnih ili sa maloljetnima nije validan bez dozvole njihovih staratelja, jer oni ne posjeduju potpunu poslovnu sposobnost i zbog toga nisu odgovorni za svoje postupke. Validnost postupaka koje poduzmu u toj fazi zavisi od dozvole njihovih staratelja.
Oni su također saglasni da je dozvoljeno punoljetnom i pametnom mladiću da se oženi bez dozvole svog staratelja.
Međutim, oni nemaju jedinstven stav po pitanju legalnosti braka koji sklopi punoljetna, pametna i neudana žena bez dozvole i saglasnosti staratelja, tj. oni nemaju jedinstven stav da li je dozvola staratelja u bračnom ugovoru uvjet za njegovu punovažnost ili nije?
Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Š'abi i Zuhri smatraju da nije, što znači da je dozvoljeno takvoj djevojci sklopiti brak bez staratelja, jer u Kur'anu ne postoji izričit tekst koji zabranjuje ženi da se uda bez staratelja. Čak neki kur'anski tekstovi aludiraju na to da je brak validan i u slučaju kada se staratelj ne bude slagao s brakom. Svoj stav temelje na sljedećim dokazima:
- Uzvišeni je rekao: « A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe.» El-Bekare, 232. Navedeni ajet propisuje udaju ženama i zabranjuje da im se to spriječi.
- «A ako je opet pusti, ona mu se ne može vratit što se neće za drugog muža udati.» El-Bekare, 230. I ovaj ajet propisuje brak ženama, što aludira da im je dozvoljeno sklopiti brak bez saglasnosti staratelja.
- Od Ibn Abbasa se prenosi da je neka žena došla Poslaniku, a.s., i rekla: «Allahov Poslaniče, moj otac me udao za njegova bratića da bi na taj način podigao svoj ugled, a ja tog čovjeka ne želim.» Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Prihvati ono što je uradio tvoj otac.» Rekla je: « Ja ne želim prihvatiti ono što je on učinio.» Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Idi i udaj se za koga hoćeš.» Žena je rekla: «Allahov Poslaniče, ja ću prihvatiti ono što je moj otac uradio, ali sam htjela samo da obznanim ženama da očevi nemaju ništa sa udajom svojih kćeri.» - Brak je apsolutno ženino pravo. Pored toga žena ima punu poslovnu sposobnost i zbog toga joj je dozvoljeno da ga prakticira kao što joj je dozvoljeno da slobodno raspolaže svojom imovinom.
Malikijski, šafijski i hanbelijski pravnici smatraju da je brak koji se sklopi bez saglasnosti staratelja nevalidan. A da li se takav brak treba razvrgnuti ili ne, šafijski pravnici imaju dva mišljenja. Po jednom, ne treba i to se mišljenje kod njih preferira, jer uvjetovanje staratelja za validnost braka je diskutabilno kod islamskih pravnika. Dok po drugom treba, zbog toga što je takav brak kontradiktoran sa zakonodavnim tekstovima.
Međutim, nad onima koji sklope takav brak neće se izvršiti kazna za blud ako stupe u bračni odnos prije nego što se on raskine, ali će ženi i pored toga pripasti uobičajeni mehr. Svoj stav temelje na slijedećim dokazima:- U mnogim ajetima Allah, dž.š., daje pravo sklapanja braka starateljima a ne ženama. Od tih ajeta su: «…ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe.» El-Bekare, 232. «Ne udavajte vjernice za mnogobošce…» El-Bekare, 222.
- Poslanik, a.s., je rekao: «Koja god se žena uda bez dozvole svog muža njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.» «Nema braka bez staratelja.» «Žena ne može udati ženu niti može udati samu sebe.»
- Žena je po prirodi povodljiva za izazovima i brzo je nadvlada sentimentalnost. Zbog toga postoji velika mogućnost da pri izboru supruga pogriješi i odluči se za nekoga ko je nemoralan i ko je nije dostojan. Ono što je najgore u tome je što posljedice tog lošeg izbora neće ispaštati samo ona, nego i njena uža i šira rodbina. Tačno je da je ženi dozvoljeno slobodno raspolagati svojim imetkom, jer nestručno investiranje i trošenje imetka ne povlači za sobom ljagu i sramotu za razliku od lošeg izbora supruga. Loš izbor supruga ima za posljedice sramotu, nesreću, patnju i poniženje za nju, njenu porodicu i staratelje.
Muhammed b. Hasan je zauzeo jedan srednji stav i rekao da je ženi dozvoljeno sklopiti brak bez dozvole staratelja, ali se takav brak ne može realizovati bez njegova odobrenja. Pa ako ga dozvoli realizovat će se, a ako ne, neće.
Svoj stav temelji na tome što žena posjeduje punu poslovnu sposobnost i zbog toga joj je dozvoljeno da sklopi brak kao što joj je dozvoljeno da sklopi i ostale ugovore. Međutim, moguće je da žena ponekad pogriješi u izboru supruga i na taj način bude uzrok sramote koja će zadesiti njene staratelje, pa je zbog toga rečeno da je takav brak mevkuf, tj. zaustavljen i njegova realizacija zavisi od odobrenja staratelja. Na taj način je zaštićeno pravo staratelja, jer mu se dala mogućnost da odagna štetu i sramotu koja može proisteći od lošeg izbora njegove štićenice.
Odabrano mišljenje
Prije nego što prezentujemo odabrano mišljenje neophodno je istaći sljedeće:
a. Ebu Hanife i pored toga što smatra da je brak bez dozvole staratelja validan, ipak veli da je mustehab zatražiti saglasnosti od staratelja i to radi zaštite prava staratelja, i radi uvažavanja kompromisa između zakonodavnih tekstova koji uslovljavaju saglasnost staratelja i onih koji je ne uslovljavaju.
b. Po Ebu Hanifi brak bez saglasnosti staratelja je validan ako ispuni dva uvjeta: da se žena uda za čovjeka koji joj je dostojan i da dobije uobičajeni mehr. U protivnom, njen staratelj bi imao pravo tražiti poništenje tog braka, a prenosi se od njega i Ebu Jusufa da bi takav brak bio u osnovi nevalidan.
Na osnovu elaboriranih mišljenja i dokaza na koje se oslanjaju, smatramo da je mišljenje koje zastupa Ebu Hanife najpravednije i najbliže općim načelima i intencijama islama. Jer ako je islam priznao pravo čovjeku da bude slobodan, da se oženi s kim želi zbog toga što posjeduje punu poslovnu sposobnost, onda je obaveza da se to pravo prizna i ženi, zbog toga što i ona posjeduje takvu sposobnost. A ako se i desi da žena pri odabiru bračnog supružnika napravi loš izbor, u tom slučaju se daje pravo njenom staratelju da zatraži od nadležnih vlasti da takav brak ne legalizuju. U slučaju da kadija ustanovi da je staratelj u pravu, razvrgnut će brak, dok u protivnom neće. Na taj način će biti zaštićena sva prava koja involvira u sebi starateljstvo; pravo žene i pravo staratelja.
Danas nije rijedak slučaj da staratelji bez ikakvog šerijatski opravdanog razloga zabranjuju svojim štićenicama da se udaju. Obično se pri tome navode razlozi koji su sa šerijatske strane neprihvatljivi zbog čega najviše trpi i ispašta žena i društvo. Zato je preferiranje Ebu Hanifinog mišljenja po ovom pitanju, spasonosna lađa od nasilja i nepravde nedobronamjernih i neukih staratelja. Mišljenje Ebu Hanife je usvojio i Jordanski porodični zakon. U 13. i 22. bendu je dozvolio udavanoj ženi da sama sebe uda ako ima osamnaest i više godina, a drugi član tog zakona je dozvolio punoljetnoj, pametnoj i neudavanoj djevojci da sama sebe uda ako ima više od osamnaest godina.
Što se tiče dokaza na koje se oslanjaju oni koji smatraju da je saglasnost staratelja uvjet za validnost braka, većinom su spekulativni, tj. mogu se tumačiti na više načini. A poznato je da dokaz kada podržava više značenja gubi svoju argumentovanost, jer nakon toga više se ne može preferirati samo jedno njegovo značenje u smislu da se samo za njega tvrdi da je ispravno a da su sva ostala pogrešna.
Zatim, hadisi koji uslovljavaju saglasnost staratelja su i po značenju i po autentičnosti diskutabilni. Neki od njih ne ispunjavaju metodološke uvjete verifikacije hadisa kod hanefijskih pravnika i zbog toga ih oni ne prihvataju. Tako npr. hadis koji prenosi Aiše da je svaki brak kog žena sklopi bez dozvole staratelja nevalidan, hanefijski pravnici smatraju slabim hadisom, zbog toga što ga je njegov prenosilac Zuhri zanijekao kada je bio upitan o njemu. A također se prenosi da je i sama Aiša udavala neke svoje rodice.
Institucija starateljstva (vilajeta) u braku
Riječ vilajet u arapskom jeziku znači ljubav, zaštitu i pomoć što se jasno vidi iz sljedećeg ajeta: «Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Njegova Poslanika i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.» El-Maide, 56.
Pod tutorstvom ili vilajetom kao pravnim terminom misli se na realizaciju nečijeg mišljenja nad nekim kao i na vođenje i upravljanje tuđim poslovima.» Pod «nekim» se u definiciji misli na one pravne adresate koji nemaju poslovnu sposobnost, tj. na obavezno starateljstvo(vilajetul idžbar), kao i na one adresate koji posjeduju tu sposobnost, tj. na izborno starateljstvo(vilajetul ihtijar).
Islam je starateljstvo nad nekim propisao radi zaštite prava i interesa onih koji nisu sposobni, tj. koji ne posjeduju poslovnu sposobnost. Islam uči da društvena zajednica mora biti kao jedna kompaktna cjelinu. Zato, kad se u takvoj zajednici nađe neko ko je nesposoban zaštiti svoja prava i interese, Zakonodavac u takvim slučajevima naređuje da brigu o njegovim interesima i pravima preuzme neko ko je za to sposoban.
Islamski pravni teoretičari starateljstvo dijele na tri vrste:
- starateljstvo nad samim čovjekom (vilajetun 'alen-nefsi)
- starateljstvo nad nečijim imetkom (vilajetun 'alel-mali)
- starateljstvo nad čovjekom i njegovim imetkom (vilajetun 'alen-nefsi vel-mali).Pod starateljstvom nad čovjekom prvenstveno se misli na starateljstvo pri sklapanju braka o čemu ćemo kasnije govoriti malo opširnije. Tutorstvo nad imetkom pripada ocu, djedu, njihovim punomoćnicima i punomoćniku kojeg odrede nadležne institucije. Tutorstvo nad čovjekom i njegovim imetkom pripada samo ocu i djedu, jer involvira u sebi starateljstvo nad maloljetnicima, tj. njihovim imecima i braku.
Starateljstvo nad čovjekom
Ova vrsta starateljstva dijeli se na dvije vrste: veilajetul idžbar, tj. obavezno starateljstvo i vilajetul ihtijar, tj. neobavezno ili izborno starateljstvo.
Prva vrsta starateljstva prvenstveno pripada ocu, djedu i ostaloj rodbini s muške strane (agnatima) nad njihovim maloljetnim i mentalno retardiranim štićenicima o čemu je bilo riječi kada smo govorili o braku maloljetnika i maloumnika.
Druga vrsta starateljstva po mišljenju većine pravnih teoretičara pripada staratelju nad punoljetnom i pametnom štićenicom. Na osnovu ovog mišljenja, štićenici nije dozvoljeno da samu sebe uda za koga želi, nego je neophodno da to dozvoli i učini njen staratelj. Međutim, ovu vrstu starateljstva imam Ebu Hanife naziva poželjnim starateljstvom (mustehabom). Zbog toga on smatra da je dužnost (vadžib) staratelju da dobije saglasnost svoje štićenice za njenu udaju, ali je poželjno, mustehab, da u ime nje sklopi brak, kako smo to već naprijed opširnije i elaborirali.
Uzroci starateljstva
Postoje dva osnovna razloga koji daju nekome pravo da bude staratelj nad nekim. To su: rodbinska veza i generalno starateljstvo (el-vilajetul-'amme).
Ukratko ćemo se osvrnuti na svaki od njih.
Rodbinsko starateljstvo i njegova rang lista
Pravnici su saglasni da pravo na starateljstvo imaju agnati, tj. rodbina po muškoj liniji, ali nisu saglasni oko rang liste prioriteta agnatskih staratelja. Da bi smo o tome imalo što jasniju sliku i bili što precizniji, elaborirat ćemo zasebno tu rang listu za svaki od četiri mezheba.
Rang lista starateljstva po hanefijskim pravnicima
Hanefijski pravnici smatraju da pravo na starateljstvo pripada agnatima po sljedećoj ljestvici prioriteta: sin, sinovljev sin i tako redom ma koliko se ta linija spuštala. Zatim otac, očev otac ma koliko se ta linija dizala. Zatim rođeni brat, zatim brat po ocu, zatim očev brat, zatim sin očevog brata, zatim amidža, zatim amidža po ocu, zatim sin amidže, zatim sin amidže po ocu, zatim očeve rođene amidže, zatim njihovi sinovi, zatim rođeni djedov amidža, zatim njegovi sinovi, zatim djedov amidža po ocu, zatim njegovi sinovi ma koliko se ta linija spuštala.
Treba istaći da su hanefijski pravnici saglasni pri davanju prednosti starateljstva sinu nad ocem kad se tiče maloljetnih štićenika. Međutim, imam Muhammed se ne slaže po toj ljestvici prioriteta kad se tiče tutorstva nad matuhom. U tom slučaju on preferira oca nad sinom zbog toga što je otac iskusniji i sentimentalniji prema toj kategoriji štićenika.
Rang lista starateljstva po malikijskim pravnicima
Malikijski pravnici također smatraju da pravo na starateljstvo pripada agnatima. Znači, ko bude rodbinski po muškoj rodbinskoj liniji bliži štićeniku, imati će veće pravo na starateljstvo. Na osnovu tog pravila, sinovi na starateljstvo imaju veće pravo od očeva, zatim njihovi sinovi i tako dalje ma koliko ta linije silazila. Zatim pravo na starateljstvo pripada očevima, zatim rođenoj braći, zatim braći po ocu, zatim sinovim rođene braće, zatim sinovima braće po ocu, zatim očevim djedovima ma koliko se ta linija dizala, zatim amidžama, zatim njihovim sinovima ma koliko se ta linija širila. U slučaju da nema ni jednog od spomenutih staratelja, onda će pravo na starateljstvo pripasti vladaru ili njegovom zastupniku. U jednoj od predaja koja se prenosi od imama Malika stoji da se otac preferira nad sinom, i to mišljenje su odabrali neki eminentni malikijski pravnici.
Rang lista starateljstva po šafijskim pravnicima
I šafijski pravnici pravo na starateljstvo priznaju agnatima osim sinova. Sinovima priznaju to pravo samo ako su namjesnici, jer smatraju da nisu podobni da udaju svoje majke kao i dajdže, zbog toga što to sama njihova priroda ne prihvata pa zbog toga ne paze na interes onih koje udaju.
Njihova rang lista staratelja izgleda ovako: na prvom mjestu je otac, zatim očev otac ma koliko se ta veza dizala, zatim rođeni brat, zatim njegov sin, zatim brat po ocu, zatim njegov sin, zatim amidža, zatim njegov sin. U slučaju da se ne nađe niko od spomenutih pravo starateljstva se prenosi na nadležne vlasti.
Rang lista starateljstva po hanbelijskim pravnicima
I hanbelijski pravnici pravo na starateljstvo priznaju agnatima. Njihova ranga lista izgleda ovako: na prvom mjestu je otac, zatim rođeni djed ma koliko ta veza išla uzlaznom linijom, zatim sin, zatim njegov sin ma koliko ta veze išla silaznom linijom, zatim rođeni brat, zatim brat po ocu, zatim njihovi sinovi ma koliko se ta linija bočno širila, zatim amidža, zatim njegovi sinovi ma koliko to išlo bočno, zatim očeve amidže, zatim njihovi sinovi ma koliko se ta linija širila, zatim djedove amidže, zatim njihovi sinovi ma koliko se ta linija dizala, pa ako se niko od spomenutih staratelja ne nađe u tom slučaju pravo starateljstva se prenosi na nadležne vlasti.
Starateljstvo kognata
Ako štićenik nema nikog od staratelja agnata, po mišljenju većine pravnika, Ebu Jusufa i Muhammeda pravo starateljstva se prenosi na nadležne državne institucije, jer oni to pravo ne priznaju rodbini po ženskoj liniji (kognatima), tj. majci, sestrama, tetkama, itd. Svoj stav temelje na hadisu koji pravo na starateljstvo ograničava samo na agnate. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: «Sklapanje braka pripada agnatima.» Kao i na tome što pravo na starateljstvo ima za cilj da se porodica zaštiti od uljeza koji joj nisu dostojni a na to paze samo agnati. Kognati se rodbinski vežu sa majčine strane pa ih se zbog toga ta stvar toliko i ne tiče, jer se direktno ne sramoti njihova porodica u slučaju da se neka njihova rodica uda za čovjeka koji je nije dostojan. Imam Ebu Hanife smatra da se pravo na starateljstvo u slučaju kada ne bude staratelja agnata prenosi prvo na majku, zatim na kćerku ako je njena majka mentalno bolesna, zatim na sinovljevu kćerku, zatim na kćerkinu kćerku, zatim na kćerku sinovljeva sina, zatim na kćerku kćerkine kćerke (unuku), zatim na rođenu sestru, zatim na sestru po ocu, zatim na brata ili sestru po majci, zatim na njihovu djecu, a potom na ostale kognate.
Ako se ne nađe niko od spomenutih, pravo na starateljstvo se prenosi na nadležne institucije. Svoj stav temelji na tome što smatra da se pravo na starateljstvo zasniva na samilosti i opreznosti koje su u istoj mjeri prisutne i kod majke i njene rodbine kao i kod oca i njegove rodbine. Zbog toga se pri udaji pravo na starateljstvo priznaje kognatima kao i agnatima. Agnati se ovdje preferiraju samo zbog toga što su rodbina po muškoj liniji, a u slučaju kada ih ne bude to pravo se prenosi na kognate kakav je i slučaj u nasljedstvu gdje se agnati preferiraju nad kognatima. Ovu konstataciju potvrđuje i to što je žena Abdullaha b. Mesuda udala svoju kćerku bez njegova prisustva nakon čega je on to i odobrio.
Iz izloženog se vidi da je većina islamskih pravnih teoretičara saglasna da pravo starateljstva pri sklapanju braka prvenstveno pripada agnatima, dok imam Ebu Hanife to pravo priznaje i kognatima u slučaju kad nema staratelja agnata.
Uvjeti koji se moraju naći kod staratelja
Da bi neko po islamskom učenju mogao udati nekoga mora ispuniti sljedeće uvjete:
1. Da bude mentalno zdrav, što znači da staratelj ne može biti luđak i matuh, jer oni ne mogu sami sebe oženiti pa kako da žene druge.
2. Da bude punoljetan, što znači da maloljetnici ne mogu biti staratelji.
3. Da bude musliman, jer islam ne dozvoljava starateljstvo nevjernika nad muslimanom.
Uzvišeni je rekao: «Nevjernici su jedni drugima staratelji.» «El-Enfal, 73.
Međutim, ako se desi da zaručnica bude sljedbenica knjige tada se ne uslovljava da staratelj bude musliman.
4. Da bude pobožan i moralan. Imam Šafija po jednom mišljenju i imam Ahmed u jednoj predaji smatraju da staratelj mora biti moralan i pobožan. Svoj stav temelje na hadisu u kom se kaže. «Nema validna braka bez razborita staratelja i dva pobožna svjedoka.»
Međutim, većina pravnika smatra da staratelj ne mora biti pobožan, jer se starateljstvo temelji na rodbinskoj vezi čiji je glavni uslov briga i opreznost. Prema tome, i bližnji koji nije pobožan je oprezan i brižan pri odabiru muža za svoju bližnju i zato mu je dozvoljeno da sklopi brak u ime nje kao i pobožnom.
5. Neki malikijski pravnici i šafijska pravna škola uvjetuju da staratelj mora biti iskusan i da treba poznavati prilike, psihu ljudi i vrijeme u kom živi kako bi što bolje mogao spoznati i odabrati najbolje za svoju štićenicu. Ukoliko se takve osobine ne nađu kod bližnjeg staratelja to će se pravo onda prenijeti na daljnjeg.
Mnogobrojnost staratelja
Ako štićenica imadne samo jednog staratelja njemu će jedino pripasti pravo na starateljstvo ako ispunjava spomenute uvjete. A ako bude imala više preferiraće se onaj koji je po muškoj rodbinskoj liniji bliži štićenici sukladno redoslijedu u nasljedstvu. Zbog toga će se sin preferirati nad ocem ili djedom, djed nad bratom ili bratićem, braća i bratići nad amidžama, itd.
A ako staratelji budu izjednačeni po stepenu i jačini rodbinske veze, poput dva rođena brata, onda će imati identična prava na starateljstvo. Ako bi se jedan protivio odabiru drugog, dozvola drugog će biti uvažena i brak će se smatrati validnim. Međutim, poželjno je da štićenicu uda onaj staratelj koji je znaniji u vjeri, pobožniji i stariji. U slučaju da dva staratelja udaju štićenicu za dva čovjeka, brak koji sklopi prvi staratelj će se smatrati validnim.
Odsustvo staratelja
Ako se desi da bližnji staratelj ne bude prisutan, a ona nađe sebi dostojna zaručnika, u tom slučaju njegovo prisustvo se neće čekati, nego će se to pravo, po oficijelnom mišljenju šafijske škole i Zufera, prenijeti na nadležne organe radi zaštite njenih interesa. Međutim, hanefijski, malikijski i hanbelijski pravnici smatraju da se ono prenosi na daljnjeg staratelja.
Bezrazložna zabrana (el-'adl) udaje od strane staratelja
Islamski pravnici su saglasni da je staratelju zabranjeno (haram) zabraniti udaju svojoj štićenici ako joj dođe nje dostojan zaručnik i ponudi joj uobičajeni vjenčani dar i ona to dobrovoljno prihvati. Uzvišeni je rekao: «…ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive…» El-Bekare, 232.
Bilježi se da je povod objave citiranog ajeta bio Ma’kil b. Jesar. Naime, udao je svoju sestru za čovjeka koji se nakon izvjesna vremena rastavio od nje. Kada joj je istekao iddet došao je ponovo da je zaruči. Ma’kil mu je tada rekao: «Udao sam je za tebe, dao ti je za ženu i počastio te time, a ti si je pustio i sad si ponovo došao da je prosiš?! Ne, tako mi Allaha, nikada ti se neće vratiti.» Taj čovjek nije bio loš, i njegova sestra je htjela da mu se vrati, pa je objavljen spomenuti ajet. Nakon toga Ma'kil je rekao: «Sada ću to dozvoliti Allahov Poslaniče, što je i učinio.»
Međutim, učenjaci nisu saglasni da li staratelj ima pravo odbiti da uda svoju štićenicu kada odluči da se uda za čovjeka nje dostojna i sa mehrom manjim od uobičajenog?
Ebu Hanife smatra da u tom slučaju staratelj ima to pravo, jer bi odobravanje takvog braka sramotilo porodicu i štetilo ostalim ženama tog plemena.
Ostali učenjaci tvrde da staratelj ni u tom slučaju nema pravo odbiti brak, jer je mehr apsolutno pravo djevojke i zato ona raspolaže sa njime kako želi.
Oficijelno mišljenje u hanefijskom mezhebu je da staratelj ima pravo odbiti brak u dva slučaja: kada štićenica odluči da se uda za čovjeka koji je nije dostojan i kada odluči da se uda uz mehr koji je manji od uobičajenog.
Na koga se prenosi pravo starateljstva kada staratelj odbije udati svoju štićenicu?
Po mišljenju većine učenjaka ono se u tom slučaju prenosi na nadležne institucije, jer se u hadisu veli da je vladar staratelj onom ko nema staratelja. Kao i zbog toga što se bezrazložna zabrana braka smatra nasiljem, a uklanjanje nasilja je dužnost nadležnih organa.
Ahmed u jednoj predaji i neki hanefijski pravnici smatraju da se ono u tom slučaju prenosi na daljnjeg staratelja kao i u slučaju kada bližnji staratelj poludi.
Ovlaštenja nadležnih organa
Kada se pravo starateljstva udaje prenese na kadiju ili druge u tom slučaju oni imaju pravo udati štićenicu za svakog joj dostojnog sa kim se pretpostavlja da će lijepo živjeti i ostvariti svoju sreću. Međutim, oni nemaju pravo da je udaju za sljedeće kategorije ljudi:
- za sebe, jer onome ko ima generalno starateljstvo nad nekim nije dozvoljeno da se oženi sa svojom štićenicom zbog postojanja sumnje o sukobu interesa.
- za nekog od svoje uzlazne rodbinske linije, poput oca, djeda, itd. zbog istih razloga.
- za nekog od silazne rodbinske linije, poput sina, unuka, itd. zbog istih razloga.
Napisao Esad
Pravni eksperti su saglasni da brak koji se sklopi između maloljetnih ili sa maloljetnima nije validan bez dozvole njihovih staratelja, jer oni ne posjeduju potpunu poslovnu sposobnost i zbog toga nisu odgovorni za svoje postupke. Validnost postupaka koje poduzmu u toj fazi zavisi od dozvole njihovih staratelja.
Oni su također saglasni da je dozvoljeno punoljetnom i pametnom mladiću da se oženi bez dozvole svog staratelja.
Međutim, oni nemaju jedinstven stav po pitanju legalnosti braka koji sklopi punoljetna, pametna i neudana žena bez dozvole i saglasnosti staratelja, tj. oni nemaju jedinstven stav da li je dozvola staratelja u bračnom ugovoru uvjet za njegovu punovažnost ili nije?
Ebu Hanife, Ebu Jusuf, Š'abi i Zuhri smatraju da nije, što znači da je dozvoljeno takvoj djevojci sklopiti brak bez staratelja, jer u Kur'anu ne postoji izričit tekst koji zabranjuje ženi da se uda bez staratelja. Čak neki kur'anski tekstovi aludiraju na to da je brak validan i u slučaju kada se staratelj ne bude slagao s brakom. Svoj stav temelje na sljedećim dokazima:
- Uzvišeni je rekao: « A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe.» El-Bekare, 232. Navedeni ajet propisuje udaju ženama i zabranjuje da im se to spriječi.
- «A ako je opet pusti, ona mu se ne može vratit što se neće za drugog muža udati.» El-Bekare, 230. I ovaj ajet propisuje brak ženama, što aludira da im je dozvoljeno sklopiti brak bez saglasnosti staratelja.
- Od Ibn Abbasa se prenosi da je neka žena došla Poslaniku, a.s., i rekla: «Allahov Poslaniče, moj otac me udao za njegova bratića da bi na taj način podigao svoj ugled, a ja tog čovjeka ne želim.» Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Prihvati ono što je uradio tvoj otac.» Rekla je: « Ja ne želim prihvatiti ono što je on učinio.» Poslanik, s.a.v.s., je rekao: «Idi i udaj se za koga hoćeš.» Žena je rekla: «Allahov Poslaniče, ja ću prihvatiti ono što je moj otac uradio, ali sam htjela samo da obznanim ženama da očevi nemaju ništa sa udajom svojih kćeri.» - Brak je apsolutno ženino pravo. Pored toga žena ima punu poslovnu sposobnost i zbog toga joj je dozvoljeno da ga prakticira kao što joj je dozvoljeno da slobodno raspolaže svojom imovinom.
Malikijski, šafijski i hanbelijski pravnici smatraju da je brak koji se sklopi bez saglasnosti staratelja nevalidan. A da li se takav brak treba razvrgnuti ili ne, šafijski pravnici imaju dva mišljenja. Po jednom, ne treba i to se mišljenje kod njih preferira, jer uvjetovanje staratelja za validnost braka je diskutabilno kod islamskih pravnika. Dok po drugom treba, zbog toga što je takav brak kontradiktoran sa zakonodavnim tekstovima.
Međutim, nad onima koji sklope takav brak neće se izvršiti kazna za blud ako stupe u bračni odnos prije nego što se on raskine, ali će ženi i pored toga pripasti uobičajeni mehr. Svoj stav temelje na slijedećim dokazima:- U mnogim ajetima Allah, dž.š., daje pravo sklapanja braka starateljima a ne ženama. Od tih ajeta su: «…ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe.» El-Bekare, 232. «Ne udavajte vjernice za mnogobošce…» El-Bekare, 222.
- Poslanik, a.s., je rekao: «Koja god se žena uda bez dozvole svog muža njen brak je ništavan, njen brak je ništavan.» «Nema braka bez staratelja.» «Žena ne može udati ženu niti može udati samu sebe.»
- Žena je po prirodi povodljiva za izazovima i brzo je nadvlada sentimentalnost. Zbog toga postoji velika mogućnost da pri izboru supruga pogriješi i odluči se za nekoga ko je nemoralan i ko je nije dostojan. Ono što je najgore u tome je što posljedice tog lošeg izbora neće ispaštati samo ona, nego i njena uža i šira rodbina. Tačno je da je ženi dozvoljeno slobodno raspolagati svojim imetkom, jer nestručno investiranje i trošenje imetka ne povlači za sobom ljagu i sramotu za razliku od lošeg izbora supruga. Loš izbor supruga ima za posljedice sramotu, nesreću, patnju i poniženje za nju, njenu porodicu i staratelje.
Muhammed b. Hasan je zauzeo jedan srednji stav i rekao da je ženi dozvoljeno sklopiti brak bez dozvole staratelja, ali se takav brak ne može realizovati bez njegova odobrenja. Pa ako ga dozvoli realizovat će se, a ako ne, neće.
Svoj stav temelji na tome što žena posjeduje punu poslovnu sposobnost i zbog toga joj je dozvoljeno da sklopi brak kao što joj je dozvoljeno da sklopi i ostale ugovore. Međutim, moguće je da žena ponekad pogriješi u izboru supruga i na taj način bude uzrok sramote koja će zadesiti njene staratelje, pa je zbog toga rečeno da je takav brak mevkuf, tj. zaustavljen i njegova realizacija zavisi od odobrenja staratelja. Na taj način je zaštićeno pravo staratelja, jer mu se dala mogućnost da odagna štetu i sramotu koja može proisteći od lošeg izbora njegove štićenice.
Odabrano mišljenje
Prije nego što prezentujemo odabrano mišljenje neophodno je istaći sljedeće:
a. Ebu Hanife i pored toga što smatra da je brak bez dozvole staratelja validan, ipak veli da je mustehab zatražiti saglasnosti od staratelja i to radi zaštite prava staratelja, i radi uvažavanja kompromisa između zakonodavnih tekstova koji uslovljavaju saglasnost staratelja i onih koji je ne uslovljavaju.
b. Po Ebu Hanifi brak bez saglasnosti staratelja je validan ako ispuni dva uvjeta: da se žena uda za čovjeka koji joj je dostojan i da dobije uobičajeni mehr. U protivnom, njen staratelj bi imao pravo tražiti poništenje tog braka, a prenosi se od njega i Ebu Jusufa da bi takav brak bio u osnovi nevalidan.
Na osnovu elaboriranih mišljenja i dokaza na koje se oslanjaju, smatramo da je mišljenje koje zastupa Ebu Hanife najpravednije i najbliže općim načelima i intencijama islama. Jer ako je islam priznao pravo čovjeku da bude slobodan, da se oženi s kim želi zbog toga što posjeduje punu poslovnu sposobnost, onda je obaveza da se to pravo prizna i ženi, zbog toga što i ona posjeduje takvu sposobnost. A ako se i desi da žena pri odabiru bračnog supružnika napravi loš izbor, u tom slučaju se daje pravo njenom staratelju da zatraži od nadležnih vlasti da takav brak ne legalizuju. U slučaju da kadija ustanovi da je staratelj u pravu, razvrgnut će brak, dok u protivnom neće. Na taj način će biti zaštićena sva prava koja involvira u sebi starateljstvo; pravo žene i pravo staratelja.
Danas nije rijedak slučaj da staratelji bez ikakvog šerijatski opravdanog razloga zabranjuju svojim štićenicama da se udaju. Obično se pri tome navode razlozi koji su sa šerijatske strane neprihvatljivi zbog čega najviše trpi i ispašta žena i društvo. Zato je preferiranje Ebu Hanifinog mišljenja po ovom pitanju, spasonosna lađa od nasilja i nepravde nedobronamjernih i neukih staratelja. Mišljenje Ebu Hanife je usvojio i Jordanski porodični zakon. U 13. i 22. bendu je dozvolio udavanoj ženi da sama sebe uda ako ima osamnaest i više godina, a drugi član tog zakona je dozvolio punoljetnoj, pametnoj i neudavanoj djevojci da sama sebe uda ako ima više od osamnaest godina.
Što se tiče dokaza na koje se oslanjaju oni koji smatraju da je saglasnost staratelja uvjet za validnost braka, većinom su spekulativni, tj. mogu se tumačiti na više načini. A poznato je da dokaz kada podržava više značenja gubi svoju argumentovanost, jer nakon toga više se ne može preferirati samo jedno njegovo značenje u smislu da se samo za njega tvrdi da je ispravno a da su sva ostala pogrešna.
Zatim, hadisi koji uslovljavaju saglasnost staratelja su i po značenju i po autentičnosti diskutabilni. Neki od njih ne ispunjavaju metodološke uvjete verifikacije hadisa kod hanefijskih pravnika i zbog toga ih oni ne prihvataju. Tako npr. hadis koji prenosi Aiše da je svaki brak kog žena sklopi bez dozvole staratelja nevalidan, hanefijski pravnici smatraju slabim hadisom, zbog toga što ga je njegov prenosilac Zuhri zanijekao kada je bio upitan o njemu. A također se prenosi da je i sama Aiša udavala neke svoje rodice.
Institucija starateljstva (vilajeta) u braku
Riječ vilajet u arapskom jeziku znači ljubav, zaštitu i pomoć što se jasno vidi iz sljedećeg ajeta: «Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Njegova Poslanika i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti.» El-Maide, 56.
Pod tutorstvom ili vilajetom kao pravnim terminom misli se na realizaciju nečijeg mišljenja nad nekim kao i na vođenje i upravljanje tuđim poslovima.» Pod «nekim» se u definiciji misli na one pravne adresate koji nemaju poslovnu sposobnost, tj. na obavezno starateljstvo(vilajetul idžbar), kao i na one adresate koji posjeduju tu sposobnost, tj. na izborno starateljstvo(vilajetul ihtijar).
Islam je starateljstvo nad nekim propisao radi zaštite prava i interesa onih koji nisu sposobni, tj. koji ne posjeduju poslovnu sposobnost. Islam uči da društvena zajednica mora biti kao jedna kompaktna cjelinu. Zato, kad se u takvoj zajednici nađe neko ko je nesposoban zaštiti svoja prava i interese, Zakonodavac u takvim slučajevima naređuje da brigu o njegovim interesima i pravima preuzme neko ko je za to sposoban.
Islamski pravni teoretičari starateljstvo dijele na tri vrste:
- starateljstvo nad samim čovjekom (vilajetun 'alen-nefsi)
- starateljstvo nad nečijim imetkom (vilajetun 'alel-mali)
- starateljstvo nad čovjekom i njegovim imetkom (vilajetun 'alen-nefsi vel-mali).Pod starateljstvom nad čovjekom prvenstveno se misli na starateljstvo pri sklapanju braka o čemu ćemo kasnije govoriti malo opširnije. Tutorstvo nad imetkom pripada ocu, djedu, njihovim punomoćnicima i punomoćniku kojeg odrede nadležne institucije. Tutorstvo nad čovjekom i njegovim imetkom pripada samo ocu i djedu, jer involvira u sebi starateljstvo nad maloljetnicima, tj. njihovim imecima i braku.
Starateljstvo nad čovjekom
Ova vrsta starateljstva dijeli se na dvije vrste: veilajetul idžbar, tj. obavezno starateljstvo i vilajetul ihtijar, tj. neobavezno ili izborno starateljstvo.
Prva vrsta starateljstva prvenstveno pripada ocu, djedu i ostaloj rodbini s muške strane (agnatima) nad njihovim maloljetnim i mentalno retardiranim štićenicima o čemu je bilo riječi kada smo govorili o braku maloljetnika i maloumnika.
Druga vrsta starateljstva po mišljenju većine pravnih teoretičara pripada staratelju nad punoljetnom i pametnom štićenicom. Na osnovu ovog mišljenja, štićenici nije dozvoljeno da samu sebe uda za koga želi, nego je neophodno da to dozvoli i učini njen staratelj. Međutim, ovu vrstu starateljstva imam Ebu Hanife naziva poželjnim starateljstvom (mustehabom). Zbog toga on smatra da je dužnost (vadžib) staratelju da dobije saglasnost svoje štićenice za njenu udaju, ali je poželjno, mustehab, da u ime nje sklopi brak, kako smo to već naprijed opširnije i elaborirali.
Uzroci starateljstva
Postoje dva osnovna razloga koji daju nekome pravo da bude staratelj nad nekim. To su: rodbinska veza i generalno starateljstvo (el-vilajetul-'amme).
Ukratko ćemo se osvrnuti na svaki od njih.
Rodbinsko starateljstvo i njegova rang lista
Pravnici su saglasni da pravo na starateljstvo imaju agnati, tj. rodbina po muškoj liniji, ali nisu saglasni oko rang liste prioriteta agnatskih staratelja. Da bi smo o tome imalo što jasniju sliku i bili što precizniji, elaborirat ćemo zasebno tu rang listu za svaki od četiri mezheba.
Rang lista starateljstva po hanefijskim pravnicima
Hanefijski pravnici smatraju da pravo na starateljstvo pripada agnatima po sljedećoj ljestvici prioriteta: sin, sinovljev sin i tako redom ma koliko se ta linija spuštala. Zatim otac, očev otac ma koliko se ta linija dizala. Zatim rođeni brat, zatim brat po ocu, zatim očev brat, zatim sin očevog brata, zatim amidža, zatim amidža po ocu, zatim sin amidže, zatim sin amidže po ocu, zatim očeve rođene amidže, zatim njihovi sinovi, zatim rođeni djedov amidža, zatim njegovi sinovi, zatim djedov amidža po ocu, zatim njegovi sinovi ma koliko se ta linija spuštala.
Treba istaći da su hanefijski pravnici saglasni pri davanju prednosti starateljstva sinu nad ocem kad se tiče maloljetnih štićenika. Međutim, imam Muhammed se ne slaže po toj ljestvici prioriteta kad se tiče tutorstva nad matuhom. U tom slučaju on preferira oca nad sinom zbog toga što je otac iskusniji i sentimentalniji prema toj kategoriji štićenika.
Rang lista starateljstva po malikijskim pravnicima
Malikijski pravnici također smatraju da pravo na starateljstvo pripada agnatima. Znači, ko bude rodbinski po muškoj rodbinskoj liniji bliži štićeniku, imati će veće pravo na starateljstvo. Na osnovu tog pravila, sinovi na starateljstvo imaju veće pravo od očeva, zatim njihovi sinovi i tako dalje ma koliko ta linije silazila. Zatim pravo na starateljstvo pripada očevima, zatim rođenoj braći, zatim braći po ocu, zatim sinovim rođene braće, zatim sinovima braće po ocu, zatim očevim djedovima ma koliko se ta linija dizala, zatim amidžama, zatim njihovim sinovima ma koliko se ta linija širila. U slučaju da nema ni jednog od spomenutih staratelja, onda će pravo na starateljstvo pripasti vladaru ili njegovom zastupniku. U jednoj od predaja koja se prenosi od imama Malika stoji da se otac preferira nad sinom, i to mišljenje su odabrali neki eminentni malikijski pravnici.
Rang lista starateljstva po šafijskim pravnicima
I šafijski pravnici pravo na starateljstvo priznaju agnatima osim sinova. Sinovima priznaju to pravo samo ako su namjesnici, jer smatraju da nisu podobni da udaju svoje majke kao i dajdže, zbog toga što to sama njihova priroda ne prihvata pa zbog toga ne paze na interes onih koje udaju.
Njihova rang lista staratelja izgleda ovako: na prvom mjestu je otac, zatim očev otac ma koliko se ta veza dizala, zatim rođeni brat, zatim njegov sin, zatim brat po ocu, zatim njegov sin, zatim amidža, zatim njegov sin. U slučaju da se ne nađe niko od spomenutih pravo starateljstva se prenosi na nadležne vlasti.
Rang lista starateljstva po hanbelijskim pravnicima
I hanbelijski pravnici pravo na starateljstvo priznaju agnatima. Njihova ranga lista izgleda ovako: na prvom mjestu je otac, zatim rođeni djed ma koliko ta veza išla uzlaznom linijom, zatim sin, zatim njegov sin ma koliko ta veze išla silaznom linijom, zatim rođeni brat, zatim brat po ocu, zatim njihovi sinovi ma koliko se ta linija bočno širila, zatim amidža, zatim njegovi sinovi ma koliko to išlo bočno, zatim očeve amidže, zatim njihovi sinovi ma koliko se ta linija širila, zatim djedove amidže, zatim njihovi sinovi ma koliko se ta linija dizala, pa ako se niko od spomenutih staratelja ne nađe u tom slučaju pravo starateljstva se prenosi na nadležne vlasti.
Starateljstvo kognata
Ako štićenik nema nikog od staratelja agnata, po mišljenju većine pravnika, Ebu Jusufa i Muhammeda pravo starateljstva se prenosi na nadležne državne institucije, jer oni to pravo ne priznaju rodbini po ženskoj liniji (kognatima), tj. majci, sestrama, tetkama, itd. Svoj stav temelje na hadisu koji pravo na starateljstvo ograničava samo na agnate. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: «Sklapanje braka pripada agnatima.» Kao i na tome što pravo na starateljstvo ima za cilj da se porodica zaštiti od uljeza koji joj nisu dostojni a na to paze samo agnati. Kognati se rodbinski vežu sa majčine strane pa ih se zbog toga ta stvar toliko i ne tiče, jer se direktno ne sramoti njihova porodica u slučaju da se neka njihova rodica uda za čovjeka koji je nije dostojan. Imam Ebu Hanife smatra da se pravo na starateljstvo u slučaju kada ne bude staratelja agnata prenosi prvo na majku, zatim na kćerku ako je njena majka mentalno bolesna, zatim na sinovljevu kćerku, zatim na kćerkinu kćerku, zatim na kćerku sinovljeva sina, zatim na kćerku kćerkine kćerke (unuku), zatim na rođenu sestru, zatim na sestru po ocu, zatim na brata ili sestru po majci, zatim na njihovu djecu, a potom na ostale kognate.
Ako se ne nađe niko od spomenutih, pravo na starateljstvo se prenosi na nadležne institucije. Svoj stav temelji na tome što smatra da se pravo na starateljstvo zasniva na samilosti i opreznosti koje su u istoj mjeri prisutne i kod majke i njene rodbine kao i kod oca i njegove rodbine. Zbog toga se pri udaji pravo na starateljstvo priznaje kognatima kao i agnatima. Agnati se ovdje preferiraju samo zbog toga što su rodbina po muškoj liniji, a u slučaju kada ih ne bude to pravo se prenosi na kognate kakav je i slučaj u nasljedstvu gdje se agnati preferiraju nad kognatima. Ovu konstataciju potvrđuje i to što je žena Abdullaha b. Mesuda udala svoju kćerku bez njegova prisustva nakon čega je on to i odobrio.
Iz izloženog se vidi da je većina islamskih pravnih teoretičara saglasna da pravo starateljstva pri sklapanju braka prvenstveno pripada agnatima, dok imam Ebu Hanife to pravo priznaje i kognatima u slučaju kad nema staratelja agnata.
Uvjeti koji se moraju naći kod staratelja
Da bi neko po islamskom učenju mogao udati nekoga mora ispuniti sljedeće uvjete:
1. Da bude mentalno zdrav, što znači da staratelj ne može biti luđak i matuh, jer oni ne mogu sami sebe oženiti pa kako da žene druge.
2. Da bude punoljetan, što znači da maloljetnici ne mogu biti staratelji.
3. Da bude musliman, jer islam ne dozvoljava starateljstvo nevjernika nad muslimanom.
Uzvišeni je rekao: «Nevjernici su jedni drugima staratelji.» «El-Enfal, 73.
Međutim, ako se desi da zaručnica bude sljedbenica knjige tada se ne uslovljava da staratelj bude musliman.
4. Da bude pobožan i moralan. Imam Šafija po jednom mišljenju i imam Ahmed u jednoj predaji smatraju da staratelj mora biti moralan i pobožan. Svoj stav temelje na hadisu u kom se kaže. «Nema validna braka bez razborita staratelja i dva pobožna svjedoka.»
Međutim, većina pravnika smatra da staratelj ne mora biti pobožan, jer se starateljstvo temelji na rodbinskoj vezi čiji je glavni uslov briga i opreznost. Prema tome, i bližnji koji nije pobožan je oprezan i brižan pri odabiru muža za svoju bližnju i zato mu je dozvoljeno da sklopi brak u ime nje kao i pobožnom.
5. Neki malikijski pravnici i šafijska pravna škola uvjetuju da staratelj mora biti iskusan i da treba poznavati prilike, psihu ljudi i vrijeme u kom živi kako bi što bolje mogao spoznati i odabrati najbolje za svoju štićenicu. Ukoliko se takve osobine ne nađu kod bližnjeg staratelja to će se pravo onda prenijeti na daljnjeg.
Mnogobrojnost staratelja
Ako štićenica imadne samo jednog staratelja njemu će jedino pripasti pravo na starateljstvo ako ispunjava spomenute uvjete. A ako bude imala više preferiraće se onaj koji je po muškoj rodbinskoj liniji bliži štićenici sukladno redoslijedu u nasljedstvu. Zbog toga će se sin preferirati nad ocem ili djedom, djed nad bratom ili bratićem, braća i bratići nad amidžama, itd.
A ako staratelji budu izjednačeni po stepenu i jačini rodbinske veze, poput dva rođena brata, onda će imati identična prava na starateljstvo. Ako bi se jedan protivio odabiru drugog, dozvola drugog će biti uvažena i brak će se smatrati validnim. Međutim, poželjno je da štićenicu uda onaj staratelj koji je znaniji u vjeri, pobožniji i stariji. U slučaju da dva staratelja udaju štićenicu za dva čovjeka, brak koji sklopi prvi staratelj će se smatrati validnim.
Odsustvo staratelja
Ako se desi da bližnji staratelj ne bude prisutan, a ona nađe sebi dostojna zaručnika, u tom slučaju njegovo prisustvo se neće čekati, nego će se to pravo, po oficijelnom mišljenju šafijske škole i Zufera, prenijeti na nadležne organe radi zaštite njenih interesa. Međutim, hanefijski, malikijski i hanbelijski pravnici smatraju da se ono prenosi na daljnjeg staratelja.
Bezrazložna zabrana (el-'adl) udaje od strane staratelja
Islamski pravnici su saglasni da je staratelju zabranjeno (haram) zabraniti udaju svojoj štićenici ako joj dođe nje dostojan zaručnik i ponudi joj uobičajeni vjenčani dar i ona to dobrovoljno prihvati. Uzvišeni je rekao: «…ne smetajte im da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive…» El-Bekare, 232.
Bilježi se da je povod objave citiranog ajeta bio Ma’kil b. Jesar. Naime, udao je svoju sestru za čovjeka koji se nakon izvjesna vremena rastavio od nje. Kada joj je istekao iddet došao je ponovo da je zaruči. Ma’kil mu je tada rekao: «Udao sam je za tebe, dao ti je za ženu i počastio te time, a ti si je pustio i sad si ponovo došao da je prosiš?! Ne, tako mi Allaha, nikada ti se neće vratiti.» Taj čovjek nije bio loš, i njegova sestra je htjela da mu se vrati, pa je objavljen spomenuti ajet. Nakon toga Ma'kil je rekao: «Sada ću to dozvoliti Allahov Poslaniče, što je i učinio.»
Međutim, učenjaci nisu saglasni da li staratelj ima pravo odbiti da uda svoju štićenicu kada odluči da se uda za čovjeka nje dostojna i sa mehrom manjim od uobičajenog?
Ebu Hanife smatra da u tom slučaju staratelj ima to pravo, jer bi odobravanje takvog braka sramotilo porodicu i štetilo ostalim ženama tog plemena.
Ostali učenjaci tvrde da staratelj ni u tom slučaju nema pravo odbiti brak, jer je mehr apsolutno pravo djevojke i zato ona raspolaže sa njime kako želi.
Oficijelno mišljenje u hanefijskom mezhebu je da staratelj ima pravo odbiti brak u dva slučaja: kada štićenica odluči da se uda za čovjeka koji je nije dostojan i kada odluči da se uda uz mehr koji je manji od uobičajenog.
Na koga se prenosi pravo starateljstva kada staratelj odbije udati svoju štićenicu?
Po mišljenju većine učenjaka ono se u tom slučaju prenosi na nadležne institucije, jer se u hadisu veli da je vladar staratelj onom ko nema staratelja. Kao i zbog toga što se bezrazložna zabrana braka smatra nasiljem, a uklanjanje nasilja je dužnost nadležnih organa.
Ahmed u jednoj predaji i neki hanefijski pravnici smatraju da se ono u tom slučaju prenosi na daljnjeg staratelja kao i u slučaju kada bližnji staratelj poludi.
Ovlaštenja nadležnih organa
Kada se pravo starateljstva udaje prenese na kadiju ili druge u tom slučaju oni imaju pravo udati štićenicu za svakog joj dostojnog sa kim se pretpostavlja da će lijepo živjeti i ostvariti svoju sreću. Međutim, oni nemaju pravo da je udaju za sljedeće kategorije ljudi:
- za sebe, jer onome ko ima generalno starateljstvo nad nekim nije dozvoljeno da se oženi sa svojom štićenicom zbog postojanja sumnje o sukobu interesa.
- za nekog od svoje uzlazne rodbinske linije, poput oca, djeda, itd. zbog istih razloga.
- za nekog od silazne rodbinske linije, poput sina, unuka, itd. zbog istih razloga.
Napisao Esad
ponedeljek, 26. november 2007
Komarica – taj sićušni fenomen
„Allah se ne stidi navesti primjer komarice i onog sto je jos manje od nje”! (el-Bekare, 26. ajet ).
Komarica, to sićušno, slabo i čudno stvorenje. Allah ga navodi kao primjer da bi pokazao ljudima kako je po obimu malo i neznatno, a kao stvorenje pravi fenomen.
Nekoliko zanimljivih podataka o ovome stvorenju:
- Ovo je stvorenje ženskog roda. (Dokaz su Allahove riječi “beudatun” – “te” na kraju riječi označava ženski rod).
- Ovo stvorenje na glavi ima stotinu očiju.
- U ustima ima 48 zuba.
- U svakoj pregradi svoga organizma ovo stvorenje ima po tri srca.
- U svojoj žaoki ovo stvorenje ima šest noževa, a svaki nož ima svoju funkciju.
- Na svakoj strani ima po tri krila.
- Opremljena je sa termo uređajem koji funkcioniše na principu ultra violetnih zraka. Taj uređaj ima zadatak da boju ljudske kože u mraku reflektira u ultraljubičastu boju kako bi je komarica mogla primjetiti.
- Opremljena je sa aparatom za lokalnu anesteziju što joj pomaže da neprimjetno zabode svoju žaoku i siše krv, a da to čovjek ne osjeti. Svrbež pomiješan sa bolom se javlja tek po završenoj “operaciji”!
- Opremljena je sa aparatom za krvnu analizu, tako da ne usisava sve njene sastojke, već samo precizno određene i potrebne.
- Opremljena je uređajem za održavanje krvi u tečnom stanju, tako da se transport bez teškoće i zastoja vrši kroz vrlo preciznu usisnu cjevčicu.
- Opremljena je sa preciznim uređajem za raspoznavanje mirisa, tako da sa velike udaljenosti može raspoznati miris ljudskog znoja i krenuti u akciju.
- Ipak najzanimljivije od svega je to sto je savrememena nauka otkrila da na leđima komarice živi jedan vrlo mali, golim okom nevidljivi insekt, što je naznačeno u Allahovim riječima: ”Allah se ne stidi navesti primjer komarice i onog što je još manje od nje”! (el-Bekare, 26. ajet).
10 RUŽA
1. Prva za pokornost Allahu
"Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju štetu je slijep“
(Kur’an 6:104)
2. Druga za život pun zdravlja!
“Tako mi vremena, - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
(Kur’an, 104, 1 - 3)
3. Treća za porodicu
"Kad moliš, moli Allaha. Kad tražiš pomoć, traži je od Allaha."
Hadis (Tirmizi)
4. Četvrta je za uspjeh
"Izvršavajte obaveze koje ste dužni i molite Allaha za ono što vam pripada." Hadis (Muslim)
5. Peta za prijateljstvo
"Tužno je ovo naše doba u kojem je teže razbiti jednu predrasudu nego atom."
Albert Ajnštajn, dobitnik Nobelove nagrade iz oblasti fizike
6. Šesta za ljubav
Zar ne vidiš kako primjer Allah navodi:
“Lijepa Riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrst u zemlji, a grane prema nebu, i ono plod svoj daje u svako doba dozvolom njegova Gospodara! A Allah navodi primjere ljudima da bi se opomenuli. A ružna riječ nalik je ružnu drvetu - izvaljenom drvetu iz zemljina tla nema opstanka!" (Kur'an, 14:24-26)
7. Sedma za blagostanje
Zaista dobra djela brišu ružna i nevaljala”!
(Kur’an, Hud - 114.)
8. Osma je za sreću
O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.”
(Kur’an 5:87)
9. Deveta za znanje
Arapski mudrac je rekao:
“Ljudi se dijele na četiri vrste:
1. čovjek koji zna i zna da zna, to je učenjak i slijedite ga, 2. čovjek koji zna, a ne zna da zna, to je spavač i probudite ga, 3. čovjek koji ne zna i zna da ne zna, to je neznalica i poučite ga i 4. čovjek koji ne zna, a ne zna da ne zna, taj je u zabludi i klonite ga se.”
10. I poslednja za iskrenost
“Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde”.
(Kur’an 6:115)
"Od Gospodara vašeg dolaze vam dokazi, pa onaj ko ih usvaja - u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep - na svoju štetu je slijep“
(Kur’an 6:104)
2. Druga za život pun zdravlja!
“Tako mi vremena, - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”
(Kur’an, 104, 1 - 3)
3. Treća za porodicu
"Kad moliš, moli Allaha. Kad tražiš pomoć, traži je od Allaha."
Hadis (Tirmizi)
4. Četvrta je za uspjeh
"Izvršavajte obaveze koje ste dužni i molite Allaha za ono što vam pripada." Hadis (Muslim)
5. Peta za prijateljstvo
"Tužno je ovo naše doba u kojem je teže razbiti jednu predrasudu nego atom."
Albert Ajnštajn, dobitnik Nobelove nagrade iz oblasti fizike
6. Šesta za ljubav
Zar ne vidiš kako primjer Allah navodi:
“Lijepa Riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrst u zemlji, a grane prema nebu, i ono plod svoj daje u svako doba dozvolom njegova Gospodara! A Allah navodi primjere ljudima da bi se opomenuli. A ružna riječ nalik je ružnu drvetu - izvaljenom drvetu iz zemljina tla nema opstanka!" (Kur'an, 14:24-26)
7. Sedma za blagostanje
Zaista dobra djela brišu ružna i nevaljala”!
(Kur’an, Hud - 114.)
8. Osma je za sreću
O vjernici, ne uskraćujte sebi lijepe stvari koje vam je Allah dozvolio, samo ne prelazite mjeru, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.”
(Kur’an 5:87)
9. Deveta za znanje
Arapski mudrac je rekao:
“Ljudi se dijele na četiri vrste:
1. čovjek koji zna i zna da zna, to je učenjak i slijedite ga, 2. čovjek koji zna, a ne zna da zna, to je spavač i probudite ga, 3. čovjek koji ne zna i zna da ne zna, to je neznalica i poučite ga i 4. čovjek koji ne zna, a ne zna da ne zna, taj je u zabludi i klonite ga se.”
10. I poslednja za iskrenost
“Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde”.
(Kur’an 6:115)
četrtek, 22. november 2007
UMJERENOST U IBADETIMA
Allah dž.š kaže:"Taha, ne objavljujemo ti Kur'an da se mučiš." (Taha 1-2)
"Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate." (El-Bekare, 185)
Ibn Mes'ue r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Propali i stradali su cjepidlake (oni koji bez razloga sebi i drugima otežavaju poslove i ibadete)." Rekao je to 3 puta.
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: "Zaista je vjera lagahna, bez tegoba. Ko god u vjeri navaljuje sa dodacima, vjera ga savlada. Zato se držite umjerenosti (sredine), a ako neko od vas ne bude u stanju neki posao obaviti u potpunosti, neka ga bar približno obavi. Budite radosni, i pomažite se jutrom, krajem dana i jednim dijelom noći."
Enes r.a. pripovjeda da je jednog dana Allahov Poslanik s.a.v.s. ušao u džamiju i ugledao jedno uže zategnuto između dva stuba pa je upitao:"Kakvo je ovo uže?" Prisutni rekoše: Ovo je uže Zejnebe, kada klanja pa se umori pričuva se za njega. "Sklonite ga, neka svako od vas klanja dok je odmoran, a kada se umori, neka ostavi namaz i legne da se odmori", odgovori on.
petek, 2. november 2007
Danas je njen dan...
Es-selamu alejkum we Rahmetullahi we Berekatuhu
Hvala Allahu za sve sto nam poklanja! Neka je selam i salavat na poslijednjeg Allahovog Poslanika i Miljenika Muhammeda s.a.v.s. i na njegovu porodicu, ashabe,... Amin
Sreca zaista ima ogromno strana..ali ona koja najljepse opisuje nase stanje je najvjerovatnije ona..kada znamo da ucinemo nesto u Allahovo ime..da odradimo da bi zadovoljili ono..sto moje zadovoljiti Allaha..jer kad to uradimo za Njega..On zaista nama vraca u vecoj mjeri.
Sretna sam..danas se pokrila moja draga seka po vjeri...dovim Allahu Uzvisenom da je ucvrsti, da joj podari svako dobro, da je uvede u dzenet firdevs i da bude zadovoljan sa njom.
Stojimo uz nju..jer je volimo u ime Allaha Milostljivog Svemilostnog...
Seko moja (abla) volim te zaista u ime Allaha s.w.a.
tvoja sestra u vjeri,
jp
petek, 28. september 2007
DOŠLO JE VRIJEME
Doći će vrijeme za moj Ummet kada će se ulema prepoznavati samo po odjeći; za Kur'an znati samo ako je čitan melodičnim tonom; a Allahu ibadet činiti samo u mjesecu Ramazanu. Kada nastupi ovakvo vrijeme, Allah će nad njima postaviti vladara neznalicu, grubog i okrutnog.
Naročite se na:
Objave (Atom)
