"Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A sta je to Allahov Poslanice?" on rece: "Da odrzavas vezu s onim ko je prekinuo s tobom, oprostis onom ko ti je nepravdu nanio i das onome ko tebi uskracuje." (Bejheki)četrtek, 26. april 2007
HADIS 26.4.2007
"Ebu Hurejre, potrudi se da imas lijep ahlak." Ebu Hurejre upita: "A sta je to Allahov Poslanice?" on rece: "Da odrzavas vezu s onim ko je prekinuo s tobom, oprostis onom ko ti je nepravdu nanio i das onome ko tebi uskracuje." (Bejheki)
IMENA I NAZIVI KUR'ANA a.š.
Poglavlje iz knjige "TEFSIR, UDŽBENIK ZA MEDRESE" Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2000. god.
ESMAU-L-KUR´ANI VE SIFATUHU
Prema mnogim autoritetima, Kuran ima samo pet vlastitih imena, a ostali nazivi kojima se naziva posljednja Allahova knjiga su u suštini njegova svojstva / opisi. Međutim, i jedan veći broj priznatih autora smatra da Kuran ima više vlastitih imena, te da ima i izvedenih imena. Evo tih imena:
1. Kuran je prvo, najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove objave čovječanstvu. Ovo uzvišeno ime upućuje, kao što je i ranije naznačeno, na knjigu koja će biti mnogo čitana /učena/ i koja će biti sakupljena u jednu zbirku. «Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.» (El-Isra´. 9)
2. Kitab (zapisana objava i sakupljena u jednu knjigu). «Mi vam knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?» (El- Enbija, 10)
3. Furkan - Knjiga koja rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dozvoljeno od nedozvoljenog. «Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.» (El- Furkan, 1)
4. Tenzil - Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem, odnosno od Allahove uzvišenosti na ovaj svijet čovjeku. «I Ku´ran je sigurno objava Gospodara svjetova.» (Eš- Šu´ara´, 192)
5. Zikr - Knjiga koja opominje i budi svijest. «Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!» ( El- Hidžr, 9)Ostala imena i nazivi Kurana mogu biti vlastita imena kao i gore navedena (prema mnogim autorima), a mogu biti i izvedena imena - atributi (prema drugima).
6. Burhan - Knjiga koja sadrži neoborive argumente.
7. Nur - Knjiga Allahovo svjetlo i Allahova svjetla koja ljudima osvjetljava put. «O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.» (En- Nisa´, 174)
8. Bejan - Knjiga proglasa, manifest, očigledan dokaz.
9. Huda - Knjiga preporuka za organizaciju života. Uputstvo za život na Zemlji. Uputa i vodenje.
10. Mev´iza - Knjiga savjeta i preporuka. «To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.» (Alu Imran, 139)
11. Tezkiret - Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istine i vrijednosti i drži im svijest stalno budnom prema istinama koje čovjeku znače sve i prema kojima mora biti budan. «Ovo je pouka, po ko hoće držaće se puta koji Gospodaru Njegovu vodi.» (El- Insan, 29)
12. Belag - Knjiga saopćenja, obavještavanja. «Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku.» (Ibrahim, 52)
13. Aziz - moćna knjiga. «A on je zaista Knjiga zaštićena.» (Fussilet, 41)
14. Bešir - Knjiga radosnih vijesti.
15. Nezir – Knjiga opomena. «Vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.» (Fussilet, 4)
16. Bušra - Knjiga radosnih nagovještaja. «Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju» (En- Neml, 2)
17. Besair - Vrijdnosti koje stoje pred očima (viđene vrijednosti).
18. Milost - Knjiga u kojoj je nagoviještena i ukazana Allahova milost čovjeku. «Ovaj Ku´ran je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.» (El- Džasije, 20)
19. Velika Vijest. «O čemu oni jedni druge pitaju? – O vijesti velikoj.» (En-Nebe´, 1-2)
20. Blagoslovljena - mubarek knjiga. «Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdatreni pouku primili."
21. Šifa´ - Lijek za ono što je u grudima ljudi. «Mi objavljujemo u Kur+ anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.» (El- Isra´,82)
Kur'an sam o sebi najbolje govori. Ovih nekoliko ajeta pokazat će njegov uzvišeni sadržaj i svrhu slanja čovječanstvu:
- "A objavljuje mi se ovaj Kur'an da upozorim vas i svakog do koga dopre" (El- En´am, 19)
- " Osim Allaha niko nikada ne bi mogao sačiniti ovaj Kur'an" (Junus, 37)
- "Ovaj vas Kuran vodi onome najpostojanijem i najispravnijem, a vjernicima koji čine dobra djela radosno nagovještava da će imati veliku nagradu." (El-Isra´,9)
- Reci: "Ako bi se sastali pojedinci ljudske vrste i pojedinci civilizacije džina da donesu makar slično Kur'anu neće nikada donijeti ni slično, makar jedni drugima i pomagali." (El-Isra´, 88)
- "Već smo im došli s knjigom koju smo precizno izložili na znanju (ilmu)". (El-´Araf, 52)
- «Evo, to vam je bez sumnje Knjiga u koju i u kojoj nema nikakve sumnje". (El- Bekare, 1-2)
- «U ovom Kuranu smo čovječanstvu precizno naveli od svega primjer." (El- Kehf, 54)
- "Oni kojima smo dali Knjigu, istinski je iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju." (El- Bekare, 121)
- «U Knjizi nismo ništa propustili niti pretjerali." (El-En´am, 38)- «I spustili smo ti Knjigu kao obajšnjenje svih stvari." (En- Nahl, 89)
Nakon ovoga što Allah dž.š. kaže za Svoju Knjigu, pogledajmo šta Muhammed a.s. kaže o Kuranu.
Prema Sunenu Ed-Darimija, uz manje razlike u izrazima kod Tirmizija, prenosi se da je El-Haris El-Hemedani rekao: Ušao sam sam u Mesdžid i vidio neke ljude kako duhoko raspravljaju o nekim pitanjima pa sam otišao Aliji r.a. i rekao: 'Zar ne vidiš da neki ljudi raspravljaju o nekim pitanjima u Mesdžidu'?, pa mi on odvrati: 'Zar to rade'? Rekoh: Rade'. Na to Alija r.a. odgovori: 'A ja sam čuo Allahova Poslanika kada je rekao: Bit će veliki ispit i kušnja. Upitao sam: 'Koji je izlaz ? 'Allahova knjiga', odgovorio je'. U njoj su nagovještaji onog što je pred vama i vijest o onome što je prošlo, te sud o onome što se među vama zbiva. On je precizan i razvrstan i nije zbrkan pa mu se mora tako i pristupati. Ko ga od glavešina napusti, pada pod osvetu Uzvišenoga Allaha. Ko traži uputu u bilo čemu drugom osim u njemu, Allah ga uvodi u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudra opomena i pravi put. On je onaj preko koga ne skreću želje ni strasti, Kur'anom ne mogu lagati i zavoditi jezici, niti ga se mogu zasititi naučnici, niti on gubi snagu i posrće na mnoštvo prigovora, niti se kur'anska čuda i divljenje prema njemu mogu iscrpiti. On je takav da ni džinnima, kad su ga čuli, nije preostalo ništa drugo nego da kažu:"Čuli smo zadivljujući i očaravajući Kur'an." On je takav da ko govori Kur'an, istinu govori, ko po njemu sudi, pravdu dijeli, ko po njemu radi, bit će nagrađen, a ko bude pozivao njemu, upućuje na pravi put."
Osnovni sadržaj Kur'ana mogao bi se svesti na slijedeće:
1. Učenje da je Allah jedan. Nema ništa što bi Njemu bilo ravno ili slično. Gospodar je svemu i sve posjeduje, sve zna i vidi i o svemu je obaviješten. Svemu je prisutan i svemu svjedok. Njemu će se sve vratiti, jer je prolazno, a samo On ostaje vječan. On će ljudima suditi i obavijestiti ih o onome što su radili.
2. Učenje o pojavnom svijetu, tj. da je to Allahov svijet, da je od Njega stvoren i On ga posjeduje. Sve ima svoj početak i kraj u pojavnom svijetu. Učenje o čovjeku u pojavnom svijetu. Početak i kraj čovjeka kao i svrha života čovjeka na Zemlji. O stupnju zaduženosti čovjeka na svijetu. Pored ovog svijeta koji vidimo, Allah nas u Kur'anu obavještava da postoji i svijet koji ne vidimo (gajb). Tu spadaju druga stvorenja kao što su meleki i džinni, džennet, džehennem, proživljenje, sud i drugo.
3. Učenje o poslanicima i narodima kojima su poslani. O knjigama i sadržajima knjiga koje su poslanici dostavljali narodima.
4. Pravni sustav Kur'ana iskazan kao Šeri'at. To je Allahovo zakonodavstvo kojim Allah regulira odnose unutar svjetova, kao i odnose medu ljudima.
5. Socijalno-sociološki plan Kur'ana kojim se reguliraju socijalni i društveni odnosi medu ljudskom vrstom.6. Etički plan Kur'ana koji regulira moralno-etičke odnose među ljudima.
Autor: Zijad Ljevaković
ESMAU-L-KUR´ANI VE SIFATUHU
Prema mnogim autoritetima, Kuran ima samo pet vlastitih imena, a ostali nazivi kojima se naziva posljednja Allahova knjiga su u suštini njegova svojstva / opisi. Međutim, i jedan veći broj priznatih autora smatra da Kuran ima više vlastitih imena, te da ima i izvedenih imena. Evo tih imena:
1. Kuran je prvo, najpoznatije vlastito ime posljednje Allahove objave čovječanstvu. Ovo uzvišeno ime upućuje, kao što je i ranije naznačeno, na knjigu koja će biti mnogo čitana /učena/ i koja će biti sakupljena u jednu zbirku. «Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.» (El-Isra´. 9)
2. Kitab (zapisana objava i sakupljena u jednu knjigu). «Mi vam knjigu objavljujemo u kojoj je slava vaša, pa zašto se ne opametite?» (El- Enbija, 10)
3. Furkan - Knjiga koja rastavlja istinu od neistine, pravi put od zablude, svjetlo od tmine, dobro od lošeg, dozvoljeno od nedozvoljenog. «Neka je uzvišen Onaj Koji robu Svome objavljuje Furkan da bi svjetovima bio opomena.» (El- Furkan, 1)
4. Tenzil - Knjiga koja je postepeno objavljivana. Knjiga koja je spuštena od višeg ka nižem, odnosno od Allahove uzvišenosti na ovaj svijet čovjeku. «I Ku´ran je sigurno objava Gospodara svjetova.» (Eš- Šu´ara´, 192)
5. Zikr - Knjiga koja opominje i budi svijest. «Mi uistinu Opomenu objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njom bdjeti!» ( El- Hidžr, 9)Ostala imena i nazivi Kurana mogu biti vlastita imena kao i gore navedena (prema mnogim autorima), a mogu biti i izvedena imena - atributi (prema drugima).
6. Burhan - Knjiga koja sadrži neoborive argumente.
7. Nur - Knjiga Allahovo svjetlo i Allahova svjetla koja ljudima osvjetljava put. «O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i mi vam objavljujemo jasnu svjetlost.» (En- Nisa´, 174)
8. Bejan - Knjiga proglasa, manifest, očigledan dokaz.
9. Huda - Knjiga preporuka za organizaciju života. Uputstvo za život na Zemlji. Uputa i vodenje.
10. Mev´iza - Knjiga savjeta i preporuka. «To je objašnjenje svim ljudima i putokaz i pouka onima koji se Allaha boje.» (Alu Imran, 139)
11. Tezkiret - Knjiga koja stalno podsjeća čovjeka na istine i vrijednosti i drži im svijest stalno budnom prema istinama koje čovjeku znače sve i prema kojima mora biti budan. «Ovo je pouka, po ko hoće držaće se puta koji Gospodaru Njegovu vodi.» (El- Insan, 29)
12. Belag - Knjiga saopćenja, obavještavanja. «Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku.» (Ibrahim, 52)
13. Aziz - moćna knjiga. «A on je zaista Knjiga zaštićena.» (Fussilet, 41)
14. Bešir - Knjiga radosnih vijesti.
15. Nezir – Knjiga opomena. «Vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje.» (Fussilet, 4)
16. Bušra - Knjiga radosnih nagovještaja. «Upute i radosne vijesti onima koji vjeruju» (En- Neml, 2)
17. Besair - Vrijdnosti koje stoje pred očima (viđene vrijednosti).
18. Milost - Knjiga u kojoj je nagoviještena i ukazana Allahova milost čovjeku. «Ovaj Ku´ran je putokaz ljudima i uputstvo i milost onima koji čvrsto vjeruju.» (El- Džasije, 20)
19. Velika Vijest. «O čemu oni jedni druge pitaju? – O vijesti velikoj.» (En-Nebe´, 1-2)
20. Blagoslovljena - mubarek knjiga. «Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdatreni pouku primili."
21. Šifa´ - Lijek za ono što je u grudima ljudi. «Mi objavljujemo u Kur+ anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.» (El- Isra´,82)
Kur'an sam o sebi najbolje govori. Ovih nekoliko ajeta pokazat će njegov uzvišeni sadržaj i svrhu slanja čovječanstvu:
- "A objavljuje mi se ovaj Kur'an da upozorim vas i svakog do koga dopre" (El- En´am, 19)
- " Osim Allaha niko nikada ne bi mogao sačiniti ovaj Kur'an" (Junus, 37)
- "Ovaj vas Kuran vodi onome najpostojanijem i najispravnijem, a vjernicima koji čine dobra djela radosno nagovještava da će imati veliku nagradu." (El-Isra´,9)
- Reci: "Ako bi se sastali pojedinci ljudske vrste i pojedinci civilizacije džina da donesu makar slično Kur'anu neće nikada donijeti ni slično, makar jedni drugima i pomagali." (El-Isra´, 88)
- "Već smo im došli s knjigom koju smo precizno izložili na znanju (ilmu)". (El-´Araf, 52)
- «Evo, to vam je bez sumnje Knjiga u koju i u kojoj nema nikakve sumnje". (El- Bekare, 1-2)
- «U ovom Kuranu smo čovječanstvu precizno naveli od svega primjer." (El- Kehf, 54)
- "Oni kojima smo dali Knjigu, istinski je iščitavaju i uče, oni vjeruju u nju." (El- Bekare, 121)
- «U Knjizi nismo ništa propustili niti pretjerali." (El-En´am, 38)- «I spustili smo ti Knjigu kao obajšnjenje svih stvari." (En- Nahl, 89)
Nakon ovoga što Allah dž.š. kaže za Svoju Knjigu, pogledajmo šta Muhammed a.s. kaže o Kuranu.
Prema Sunenu Ed-Darimija, uz manje razlike u izrazima kod Tirmizija, prenosi se da je El-Haris El-Hemedani rekao: Ušao sam sam u Mesdžid i vidio neke ljude kako duhoko raspravljaju o nekim pitanjima pa sam otišao Aliji r.a. i rekao: 'Zar ne vidiš da neki ljudi raspravljaju o nekim pitanjima u Mesdžidu'?, pa mi on odvrati: 'Zar to rade'? Rekoh: Rade'. Na to Alija r.a. odgovori: 'A ja sam čuo Allahova Poslanika kada je rekao: Bit će veliki ispit i kušnja. Upitao sam: 'Koji je izlaz ? 'Allahova knjiga', odgovorio je'. U njoj su nagovještaji onog što je pred vama i vijest o onome što je prošlo, te sud o onome što se među vama zbiva. On je precizan i razvrstan i nije zbrkan pa mu se mora tako i pristupati. Ko ga od glavešina napusti, pada pod osvetu Uzvišenoga Allaha. Ko traži uputu u bilo čemu drugom osim u njemu, Allah ga uvodi u zabludu. On je čvrsto Allahovo uže, mudra opomena i pravi put. On je onaj preko koga ne skreću želje ni strasti, Kur'anom ne mogu lagati i zavoditi jezici, niti ga se mogu zasititi naučnici, niti on gubi snagu i posrće na mnoštvo prigovora, niti se kur'anska čuda i divljenje prema njemu mogu iscrpiti. On je takav da ni džinnima, kad su ga čuli, nije preostalo ništa drugo nego da kažu:"Čuli smo zadivljujući i očaravajući Kur'an." On je takav da ko govori Kur'an, istinu govori, ko po njemu sudi, pravdu dijeli, ko po njemu radi, bit će nagrađen, a ko bude pozivao njemu, upućuje na pravi put."
Osnovni sadržaj Kur'ana mogao bi se svesti na slijedeće:
1. Učenje da je Allah jedan. Nema ništa što bi Njemu bilo ravno ili slično. Gospodar je svemu i sve posjeduje, sve zna i vidi i o svemu je obaviješten. Svemu je prisutan i svemu svjedok. Njemu će se sve vratiti, jer je prolazno, a samo On ostaje vječan. On će ljudima suditi i obavijestiti ih o onome što su radili.
2. Učenje o pojavnom svijetu, tj. da je to Allahov svijet, da je od Njega stvoren i On ga posjeduje. Sve ima svoj početak i kraj u pojavnom svijetu. Učenje o čovjeku u pojavnom svijetu. Početak i kraj čovjeka kao i svrha života čovjeka na Zemlji. O stupnju zaduženosti čovjeka na svijetu. Pored ovog svijeta koji vidimo, Allah nas u Kur'anu obavještava da postoji i svijet koji ne vidimo (gajb). Tu spadaju druga stvorenja kao što su meleki i džinni, džennet, džehennem, proživljenje, sud i drugo.
3. Učenje o poslanicima i narodima kojima su poslani. O knjigama i sadržajima knjiga koje su poslanici dostavljali narodima.
4. Pravni sustav Kur'ana iskazan kao Šeri'at. To je Allahovo zakonodavstvo kojim Allah regulira odnose unutar svjetova, kao i odnose medu ljudima.
5. Socijalno-sociološki plan Kur'ana kojim se reguliraju socijalni i društveni odnosi medu ljudskom vrstom.6. Etički plan Kur'ana koji regulira moralno-etičke odnose među ljudima.
Autor: Zijad Ljevaković
NAMJESTNIŠTVO ČOVJEKA NA ZEMLJI
Poglavlje iz knjige "TEFSIR, UDŽBENIK ZA MEDRESE" Izdavač: El-Kalem, Sarajevo, 2000. god.
"I spomeni (Muhammede) kada reče tvoj Gospodar melekima: "Ja ću na Zemlji postaviti halifu." (Kur´an, sura El Bekare, 30. ajet)
Ko je halifa?
- Ljudsko biće koje na Zemlji biva postavljeno poslije meleka ili džina.
- Ljudsko biće koje na Zemlji zamjenjuje meleke, džine, ili neka druga bića (stvorenja) koja su prije njega bila na Zemlji, pa su udaljena sa Zemlje.
- Ljudsko biće koje biva postavljeno na Zemlju, u generacijama koje smjenjuju jedna drugu i nasljeduju Zemlju jedna od druge, bez toga da je na Zemlji bilo drugih bića prije čovjeka.
- Povjerenik, opunomoćenik na Zemlji Onoga Koji ga na Zemlji postavlja, to jest Allahov povjerenik na Zemlji, koji je povjerenik u provodenju Njegovih odredbi.
Stav i mišljenje Ibn Kesira po ovom pitanju u njegovu tefsiru (komentaru Kur'ana)"
I spomeni (Muhammede, Poslaniče) kada je nekad davno rekao tvoj Gospodar melekima: "Ja ću biti Taj Koji postavlja na Zemlji halifu" (Ja ću biti Taj Koji postavlja na Zemlji halifu), odnosno narod koji će generacijski, pokoljenje po pokoljenje, stoljeće po stoljeće, jedni druge smjenjivati (zamjenjivati, naslijeđivati), kao što je Uzvišeni rekao: "On vas je postavio vladarima na Zemlji (vas koji ste vlast preuzeli od drugih, odnosno njih zamijenili i vlast preuzeli)". I kao što je rekao: "I postavlja vas vladarima» (gospodarima Zemlje, odnosno preuzimate je od drugih i njih smjenjujete ili zamjenjujete). I kao što je rekao: "A da hoćemo, Mi bi od vas meleke sačinili i vi bi kao meleki opet jedni druge na Zemlji smjenjivali." I rekao je: "I dođe pokoljenje poslije pokoljenja." U Šaz kira'etima uči se "Halikah"(stvorenje) umjesto "halifeh", kako prenosi Zamahšeri i drugi. Prenosi El-Kurtubi od Zejd Ibn Alija: "Ovdje se pod pojmom "'halifeh" ne misli samo na Adema a.s., kako to navodi jedna druga grupa komentatora Kur'ana. U prilog ovom El-Kurtubi ovakav stav pripisuje Ibn Abbasu i Ibn Mes'udu. Svi koji drže da je te'vil moguć imaju sličan stav po ovom pitanju. Inače, različitost stavova po ovom pitanju je velika .
Stav i mišljenje El-Bejdavija u njegovom tumačenju Kur'ana
Halifa zamjenjuje drugog i zastupa ga. Moglo je stajati "halif" jer je ovdje "ha" radi pojačavanja značenja. Pod ovim izrazom misli se na Adema a.s. jer je on postavljen Allahovim povjerenikom na Njegovoj zemlji. Tako je sa svakim poslanikom. Allah ih je postavio na Zemlji da je nastanjuju i izgrađuju, kao i da predvode ljude.
Stav i mišljenje En-Nesefija po ovom pitanju u njegovom tumačenju Kur'ana
Stav En-Nesefija u njegovu tefsiru je da je ovdje čestica "iz" u akuzativu jer podrazumjeva skriveni glagol "spomeni". (Ja ću postaviti) od glagola "dže`ale" koji ima dva objekta: (Na Zemlji halifu) a on je onaj koji zamjenjuje ili smjenjuje drugog. Na oblik "fe'iil", ali po značenju kao da je na oblik "faa'il", "ha" je radi pojačavanja značenja i dodano je. A značrnjr je (halifa od vas (od meleka) jer su oni (odnosno meleki) nastanjivall Zemlju pa ih je zamijenio Adem a.s. sa svojim potomstvom. U oblicima nije navedena množina halaif ili el-hulefa´ jer se pod izrazom "halifa" misli na Adema a.s. Zadovoljava se spominjanjem samo njega, pa prestaje potreba spominjanja njegova potomstva. Ili se misli na one koji će vas nasljeđivati, ili na stvorenja koja će vas naslijediti te je radi toga upotrijebljena riječ u jednini. Ili se misli na "Mog povjerenika», (namjesnika) jer je Adem hio Allahov namjesnik na Allahovoj zemlji, kao, uostalom, i svaki vjerovjesnik. Allah dž.š. kaže: "Davude, Mi smo te učinili namjesnikom na Zemlji, zato sudi ljudima po pravdi". (Sad, 26.)
Stav i mišljenje Fahr Er-Razija
Halifa je onaj ko zamjenjuje drugog i bude umjesto njega. Allah dž.š. kaže: "Zatim smo vas povjerenicima na Zemlji postaviti." (Junus,14.)"Sjetite se kada vas je povjerenicima učinio." (EI-A`raf, 69.) Šta se misli pod terminom halifa? O tome postoje dva stava: - Misli se na Adema a.s.- Misli se na potomstvo Adema a.s.Oni koji misle da se pod izrazom halifa misli na Adema a.s. razilaze se kada se postavi pitanje zašto ga Allah dž.š. naziva halifom? Tu također imamo dva stava:- Kada je Allah dž.š. sa Zemlje protjerao džinne, postavio je Adema a.s. na Zemlju kao onoga koji će ih zamijeniti. Ovaj stav se prenosi od lbn Abbasa.- Allah ga naziva halifom jer on zastupa Allaha u suđenju onima koji imaju obaveze izmedu Allahovih stvorenja. Ovaj stav se prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda, a ovaj ajet pojačava ovo mišljenje: "Mi smo te postavili namjesnikom na zemlji, pa sudi ljudima pravedno."A oni koji smatraju da se misli na potomstvo Adema a.s., drže da ih je Allah dž.š. nazvao halifom jer oni smjenjuju i nasljeđuju jedan drugoga. Ovo mišljenje se pripisuje Hasanu El-Basriju. Ovaj stav podupire značenje ajeta: "On je onaj koji vas je namjestio namjesnicima na Zemlji." Riječ halifa odgovara i jednini i množini, kao i muškom i ženskom rodu istovremeno.
Stav i mišljenje Et-Taberija
U skraćenoj i prečišćenoj verziji svog tefsira Et-Taberi kaže: "Halifa na oblik (fe`ile) kao kad se kaže naslijedio je neko nekog u nečemu (kao što je vršenje vlasti naprimjer) kada je vrši umjesto njega nakon njega a halifa u ovom slučaju je Adem a.s. i oni koji dolaze poslije njega a u pokornosti su Allahu dž.š.
Stav i mišljenje El- Kurtubija
Halifa ponekad dolazi od značenja participa aktivnog ('ismu'l-fa'il), odnosno on je postavljen da nasljeđuje one koji su bili prije njega između meleka na Zemlji ili nekog drugog osim meleka, kako se prenosi u predajama. Pojam halif u ovom slučaju, prema mišljenju Ibn Mes´uda, Ibn Abbasa i svih sljedbenika te'vila u tumačenju Kurana odnosi se isključivo na Adema a.s. jer je on Allahov povjerenik koji na Zemlji zastupa Allaha dž.š. u pogledu izvršavanja Njegovih odredbi i zapovjedi, jer je on i prvi poslanik na zemlji prema hadisu koji se prenosi od Ebu Zerra.
Stav i mišljenje Es-Subunia
"Ja ću na Zemlji postaviti halifu", odnosno, Ja sarn Tvorac onoga što je na Zemlji pa ću na njoj uzeti Sebi namjesnika koji će se starati za izvršenje Mojih propisa, a to će biti Adem a.s ili narod koji će nasljeđivati i smjenjivati jedni druge generacijama, pokoljenje po pokoljenje.
Stav i mišljenje Sejjida Kutba
U svom tefsiru U hladovima Kur'ana (Fi Zilali'l-Kur an) Sejjid Kutb kaže: "preko Allahova povjerenika na Zemlji..."Iz svega gore iznesenog može se zaključiti da termin halif / halifa sadrži više značenja, pa, prema tradicionalnom i racionalnom pristupu tumačenju Ku´rana, u obzir dolaze obje gore iznesene mogućnosti te nema potrebe svoditi značenje ove riječi na samo jednu mogućnost.Prema opisima čovjeka datim u Kur'anu, čovjek ima poseban položaj u ovom pojavnom svijetu. Prema tome, može se reći da zavrjeđuje naziv halifa, odnosno povjerenik u odnosu na Allaha, a zastupnik, zamjenik, namjesnik, namještenik u odnosu na Njegova stvorenja.
Evo nekih opisa čovjeka iz kojih se vidi ukazana počast i vrijednost koju mu dariva njegov Stvoritelj Allah dž.š.:
1. Izravno stvoren od Gospodara svjetova (Njegovim rukama):"Ja sam Tvorac čovjeka od zemlje (Sad, 71.) "Što sam ga svojim rukama stvorio." (Sad, 75.)
2. Za čovjeka i izravno njemu je stvorio sve i sve mu potčinio i podvrgao da mu služi sve što je na nebesima i Zemlji i između toga:"On je stvorio vama sve skupa što je na Zemlji." (El-Bekare, 29) "Potčinio vam je i dao da uživate u svemu što je na nebesima i na Zemlji sve to skupa od Njega."
3. Stvara čovjeka u najljepšoj pojavi:«Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem» (Et-Tin, 4)
4. Postavlja ga namještenikom (povjerenikom) na Zemlji:«Ja ću na zemlji namjesnika postaviti» (El Bekare, 30)
5. Udahnuo u njeg Ruha:«I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu,» (El Hidžr, 29)
6. Po udahnuću duha naredio je melekima i drugim stvorenjima poklonjenje (sedždu) čovjeku:« I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite! Svi meleki su se zajedno poklonili.» (El Hidžr, 29-30).
Autor: Zijad Ljevaković
"I spomeni (Muhammede) kada reče tvoj Gospodar melekima: "Ja ću na Zemlji postaviti halifu." (Kur´an, sura El Bekare, 30. ajet)
Ko je halifa?
- Ljudsko biće koje na Zemlji biva postavljeno poslije meleka ili džina.
- Ljudsko biće koje na Zemlji zamjenjuje meleke, džine, ili neka druga bića (stvorenja) koja su prije njega bila na Zemlji, pa su udaljena sa Zemlje.
- Ljudsko biće koje biva postavljeno na Zemlju, u generacijama koje smjenjuju jedna drugu i nasljeduju Zemlju jedna od druge, bez toga da je na Zemlji bilo drugih bića prije čovjeka.
- Povjerenik, opunomoćenik na Zemlji Onoga Koji ga na Zemlji postavlja, to jest Allahov povjerenik na Zemlji, koji je povjerenik u provodenju Njegovih odredbi.
Stav i mišljenje Ibn Kesira po ovom pitanju u njegovu tefsiru (komentaru Kur'ana)"
I spomeni (Muhammede, Poslaniče) kada je nekad davno rekao tvoj Gospodar melekima: "Ja ću biti Taj Koji postavlja na Zemlji halifu" (Ja ću biti Taj Koji postavlja na Zemlji halifu), odnosno narod koji će generacijski, pokoljenje po pokoljenje, stoljeće po stoljeće, jedni druge smjenjivati (zamjenjivati, naslijeđivati), kao što je Uzvišeni rekao: "On vas je postavio vladarima na Zemlji (vas koji ste vlast preuzeli od drugih, odnosno njih zamijenili i vlast preuzeli)". I kao što je rekao: "I postavlja vas vladarima» (gospodarima Zemlje, odnosno preuzimate je od drugih i njih smjenjujete ili zamjenjujete). I kao što je rekao: "A da hoćemo, Mi bi od vas meleke sačinili i vi bi kao meleki opet jedni druge na Zemlji smjenjivali." I rekao je: "I dođe pokoljenje poslije pokoljenja." U Šaz kira'etima uči se "Halikah"(stvorenje) umjesto "halifeh", kako prenosi Zamahšeri i drugi. Prenosi El-Kurtubi od Zejd Ibn Alija: "Ovdje se pod pojmom "'halifeh" ne misli samo na Adema a.s., kako to navodi jedna druga grupa komentatora Kur'ana. U prilog ovom El-Kurtubi ovakav stav pripisuje Ibn Abbasu i Ibn Mes'udu. Svi koji drže da je te'vil moguć imaju sličan stav po ovom pitanju. Inače, različitost stavova po ovom pitanju je velika .
Stav i mišljenje El-Bejdavija u njegovom tumačenju Kur'ana
Halifa zamjenjuje drugog i zastupa ga. Moglo je stajati "halif" jer je ovdje "ha" radi pojačavanja značenja. Pod ovim izrazom misli se na Adema a.s. jer je on postavljen Allahovim povjerenikom na Njegovoj zemlji. Tako je sa svakim poslanikom. Allah ih je postavio na Zemlji da je nastanjuju i izgrađuju, kao i da predvode ljude.
Stav i mišljenje En-Nesefija po ovom pitanju u njegovom tumačenju Kur'ana
Stav En-Nesefija u njegovu tefsiru je da je ovdje čestica "iz" u akuzativu jer podrazumjeva skriveni glagol "spomeni". (Ja ću postaviti) od glagola "dže`ale" koji ima dva objekta: (Na Zemlji halifu) a on je onaj koji zamjenjuje ili smjenjuje drugog. Na oblik "fe'iil", ali po značenju kao da je na oblik "faa'il", "ha" je radi pojačavanja značenja i dodano je. A značrnjr je (halifa od vas (od meleka) jer su oni (odnosno meleki) nastanjivall Zemlju pa ih je zamijenio Adem a.s. sa svojim potomstvom. U oblicima nije navedena množina halaif ili el-hulefa´ jer se pod izrazom "halifa" misli na Adema a.s. Zadovoljava se spominjanjem samo njega, pa prestaje potreba spominjanja njegova potomstva. Ili se misli na one koji će vas nasljeđivati, ili na stvorenja koja će vas naslijediti te je radi toga upotrijebljena riječ u jednini. Ili se misli na "Mog povjerenika», (namjesnika) jer je Adem hio Allahov namjesnik na Allahovoj zemlji, kao, uostalom, i svaki vjerovjesnik. Allah dž.š. kaže: "Davude, Mi smo te učinili namjesnikom na Zemlji, zato sudi ljudima po pravdi". (Sad, 26.)
Stav i mišljenje Fahr Er-Razija
Halifa je onaj ko zamjenjuje drugog i bude umjesto njega. Allah dž.š. kaže: "Zatim smo vas povjerenicima na Zemlji postaviti." (Junus,14.)"Sjetite se kada vas je povjerenicima učinio." (EI-A`raf, 69.) Šta se misli pod terminom halifa? O tome postoje dva stava: - Misli se na Adema a.s.- Misli se na potomstvo Adema a.s.Oni koji misle da se pod izrazom halifa misli na Adema a.s. razilaze se kada se postavi pitanje zašto ga Allah dž.š. naziva halifom? Tu također imamo dva stava:- Kada je Allah dž.š. sa Zemlje protjerao džinne, postavio je Adema a.s. na Zemlju kao onoga koji će ih zamijeniti. Ovaj stav se prenosi od lbn Abbasa.- Allah ga naziva halifom jer on zastupa Allaha u suđenju onima koji imaju obaveze izmedu Allahovih stvorenja. Ovaj stav se prenosi od Ibn Abbasa, Ibn Mes'uda, a ovaj ajet pojačava ovo mišljenje: "Mi smo te postavili namjesnikom na zemlji, pa sudi ljudima pravedno."A oni koji smatraju da se misli na potomstvo Adema a.s., drže da ih je Allah dž.š. nazvao halifom jer oni smjenjuju i nasljeđuju jedan drugoga. Ovo mišljenje se pripisuje Hasanu El-Basriju. Ovaj stav podupire značenje ajeta: "On je onaj koji vas je namjestio namjesnicima na Zemlji." Riječ halifa odgovara i jednini i množini, kao i muškom i ženskom rodu istovremeno.
Stav i mišljenje Et-Taberija
U skraćenoj i prečišćenoj verziji svog tefsira Et-Taberi kaže: "Halifa na oblik (fe`ile) kao kad se kaže naslijedio je neko nekog u nečemu (kao što je vršenje vlasti naprimjer) kada je vrši umjesto njega nakon njega a halifa u ovom slučaju je Adem a.s. i oni koji dolaze poslije njega a u pokornosti su Allahu dž.š.
Stav i mišljenje El- Kurtubija
Halifa ponekad dolazi od značenja participa aktivnog ('ismu'l-fa'il), odnosno on je postavljen da nasljeđuje one koji su bili prije njega između meleka na Zemlji ili nekog drugog osim meleka, kako se prenosi u predajama. Pojam halif u ovom slučaju, prema mišljenju Ibn Mes´uda, Ibn Abbasa i svih sljedbenika te'vila u tumačenju Kurana odnosi se isključivo na Adema a.s. jer je on Allahov povjerenik koji na Zemlji zastupa Allaha dž.š. u pogledu izvršavanja Njegovih odredbi i zapovjedi, jer je on i prvi poslanik na zemlji prema hadisu koji se prenosi od Ebu Zerra.
Stav i mišljenje Es-Subunia
"Ja ću na Zemlji postaviti halifu", odnosno, Ja sarn Tvorac onoga što je na Zemlji pa ću na njoj uzeti Sebi namjesnika koji će se starati za izvršenje Mojih propisa, a to će biti Adem a.s ili narod koji će nasljeđivati i smjenjivati jedni druge generacijama, pokoljenje po pokoljenje.
Stav i mišljenje Sejjida Kutba
U svom tefsiru U hladovima Kur'ana (Fi Zilali'l-Kur an) Sejjid Kutb kaže: "preko Allahova povjerenika na Zemlji..."Iz svega gore iznesenog može se zaključiti da termin halif / halifa sadrži više značenja, pa, prema tradicionalnom i racionalnom pristupu tumačenju Ku´rana, u obzir dolaze obje gore iznesene mogućnosti te nema potrebe svoditi značenje ove riječi na samo jednu mogućnost.Prema opisima čovjeka datim u Kur'anu, čovjek ima poseban položaj u ovom pojavnom svijetu. Prema tome, može se reći da zavrjeđuje naziv halifa, odnosno povjerenik u odnosu na Allaha, a zastupnik, zamjenik, namjesnik, namještenik u odnosu na Njegova stvorenja.
Evo nekih opisa čovjeka iz kojih se vidi ukazana počast i vrijednost koju mu dariva njegov Stvoritelj Allah dž.š.:
1. Izravno stvoren od Gospodara svjetova (Njegovim rukama):"Ja sam Tvorac čovjeka od zemlje (Sad, 71.) "Što sam ga svojim rukama stvorio." (Sad, 75.)
2. Za čovjeka i izravno njemu je stvorio sve i sve mu potčinio i podvrgao da mu služi sve što je na nebesima i Zemlji i između toga:"On je stvorio vama sve skupa što je na Zemlji." (El-Bekare, 29) "Potčinio vam je i dao da uživate u svemu što je na nebesima i na Zemlji sve to skupa od Njega."
3. Stvara čovjeka u najljepšoj pojavi:«Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem» (Et-Tin, 4)
4. Postavlja ga namještenikom (povjerenikom) na Zemlji:«Ja ću na zemlji namjesnika postaviti» (El Bekare, 30)
5. Udahnuo u njeg Ruha:«I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu,» (El Hidžr, 29)
6. Po udahnuću duha naredio je melekima i drugim stvorenjima poklonjenje (sedždu) čovjeku:« I kad mu dam lik i u nj udahnem dušu, vi mu se poklonite! Svi meleki su se zajedno poklonili.» (El Hidžr, 29-30).
Autor: Zijad Ljevaković
sreda, 25. april 2007
ODGOJ (DJECE I ODRASLIH)
Gospodar i Stvoritelj svega dao je čovjeku nepromjenljiv zakon, norme i principe. Ako ih se čovjek bude držao, doći će do sreće već pri prvom koraku. Ali je važno da taj korak bude potpuno iskren, oslobođen bilo kakvog interesa.
U školi Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., ashabi, njegovi prijatelji, i sahabijke učili su zajedno s njim kako da se međusobno upoznaju. Prvo kako da se upoznaju sa sobom, pa onda i sa drugim. Učili su kako da vole i poštuju, kako da pomažu i kako da olakšavaju drugima. Učili su da budu širokogrudni, da pokrivaju ljudske mahane, učili su da razumijevaju slabosti jedni drugih, a pogotovo da praštaju, da prelaze preko grešaka i slabosti ljudi. A najviše su vodili računa o tome da ne donose sud o ljudima na osnovu onoga što vide. Pazili su da u srce ne smjeste zlobu prema bilo kome. Na tom putu oni su stavljali na raspolaganje sve svoje što su imali. Oni su zaista radili za dobrobit zajednice.
Zbog toga se, braćo i sestre, njihov ugled, njihova imena, njihovi životi i rodbina i dan-danas spominju. I dan-danas crpimo pravila iz njihovih života. Znamo dobro da islam mnogo vodi računa o znanju i nauci i da bez nauke čovjek ne može napredovati. Nauka je farz, stroga dužnost svakom čovjeku, svakom muslimanu i muslimanki. Slijedeći tu poruku, slijedeći, dakle, imperative o nauci navedene u Kur'anu i hadisima, krenuli smo, evo, tim putem.
I zaista, mi učimo i studiramo, ne bismo li shvatili svoju ulogu. Ali šta nam se, zapravo, dešava? Dakle, mi učimo da čitamo, da pišemo, da crtamo, da pjevamo, da računamo, učimo da glumimo, a učimo i da govorimo, da budemo dobri oratori, učimo i da štogod proučimo u životu, ako nam šta zatreba, a učimo isto tako da projektiramo, da slikamo, da dizajne pravimo i da ne nabrajam šta sve učimo, kakve sve oblasti nauke danas imaju. Sve je to lijepo i krasno sve to skupa se zove - obrazovanje. Tako i treba, ljudi se moraju obrazovati! S druge strane, moramo priznati da smo u velikoj potrebi za odgojem.
U jednoj zemlji postojalo je ministarstvo koje se zvalo ministarstvo kulture, odgoja i obrazovanja – to mu je bio službeni naziv. Na jednoj sjednici došao je prijedlog da se iz naziva izbaci riječ odgoj, dakle da se zove ministarstvo kulture i obrazovanja, bez ono odgoja. Debate za i protiv tog prijedloga su podugo potrajale. Nakono povuci-potegni, mudri među njima reče: «Ma neka, nek' promijene, pusti, neka izbace tu riječ. Šta će nam odgoj na papiru kada ga u kolektivu nemamo». I stvarno, na kraju su tu riječ i izbacili, tako da nema odgoja u školama i institucijama. Možda na papiru ponegdje i postoji, ali u stvarnosti rezultate odgajanja nekako slabo vidimo. Učenjak Sufjan ef-Fevri rekao je slijedeće: «Naučio sam svo znanje ondašnje za šest godina, a za odgoj mi je trebalo trideset godina». Pazite, trideset godina mu je trebalo za odgoj!
A velikan Abdullah ibn Mubarek, koji je i dan-danas uzor onima koji istinski teže lijepom odgoju, izrekao je ove važne riječi: «Onaj ko je nemaran prema odgoju, prema pročišćenju duše, unutrašnjosti svoje, bit će kažnjen da ne radi, da nema snage da radi ono što je Božiji Poslanik radio; a onaj ko bude nemaran prema praksi Božijeg Poslanika, on će biti kažnjen da uopće neće osjećati potrebu da obavlja namaz, stub vjere sa kojeg duša se konektuje na izvor; a onaj ko bude nemaran prema tome, on će biti kažnjen na taj način što će mu biti zabranjeno da osjeti slast, srž istine».
U korijenu riječi šerijat jeste riječ izvor - izvor sa kojeg se duše napajaju. Dakle, šerijat je put do izvora gdje se duše napajaju i on, kao takav, obavezno zahtijeva odgoj. Jer onaj ko nema odgoja, nema puta da dođe do izvora gdje se duša poji i hrani.
A mnogi se slomiše učeći. I ja sam jedan od njih. Noći besane nad knjigom, a u glavi se svašta vrti: jal' desetka, jal' fotelja u koju ćemo nakon učenja zasjesti, jal' pare kako se broje... Sve ovo se meni dešavalo – ne znam je li se i vama to dešavalo?
Koji je dokaz, braćo i sestre, da nema odgoja, da je slabo odgoja među ljudima? Dovoljan dokaz je ova naša svakodnevnica! Ljude sve više iznenađuje ponašanje drugih, pogotovo onih «koji su nešto završili», «koji imaju na papiru da su nešto završili», koji imaju crno na bijelo da bi trebali biti pametni i odgojeni. Pričao mi je moj učitelj, da mu je jedan učenjak ovo ispričao, kaže: “Kada smo završili školu jedan je šaljivdžija, koji je studirao sa nama, uokvirio diplomu u dobar, skupi okvir. Imajući u vidu da sada ima zadaću da predvodi ljude, da ih vodi ka izvoru, da im govori o izvoru iako se možda ni on još nije napojio kakao treba, uradio je slijedeće: uzeo onu uokvirenu diplomu i stavio je na ćurs, to je mjesto odakle imam govori ljudima, i rekao: Hej, diplomo, da te Allah nagradi, de nam malo pričaj, kaži nam šta ima!»
Diplomi se obratio! Ko biva, vazi nam malo, de nam održi jedno predavanje.
Da me se pogrešno ne shvati, ja sam apsolutno za dobijanje diploma. Neka diploma! Ali izgleda da je samo diploma postala prioritet mnogima. Danas je takvo stanje da, ako ne pokažeš diplomu - gotovo, već si izbačen makar bio super u nečemu. Dakle, neka diplome, to jeste važna potvrda, ali, zapamti, ako tvoje ponašanje ne valja, ako ti na sebi diplomirao nisi, džaba je diploma.
Vratimo se na dokaz da malo među nama ima odgoja. Koji je to dokaz? Kada, na ulici, u radnji, u instituciji ili bilo gdje, sretnemo veselu osobu, nasmijanu i raspoloženu nekako se začudimo kako je prijatna, kako je jednostavna, kako je lahka i pored toga što je na položaju, što ima «fotelju». Nekako ti drago da malo duže pričaš sa tom osobom, pogotovo ako je, recimo, doktorica. Drago ti kad ti blago priđe, pa te fino upita ima li kakvih problema, šta nije uredu, a ne ono grubo i osorno. Onda kažeš – ma, vala, nemoj me uopće liječiti! U toku rata vodio sam jednog teškog ranjenika doktoru. I stignemo mi u najbližu ambulantu, a tamo nas dočeka jedna «diplomirana» osoba. Tako nas je ta osoba dočekala, da je ovaj ranjenik samo zavikao: «Vodi me odavde! Odmah me vodi!». A teško ranjen?! I odvedem ja njega čak u Zenicu. Hej, valjalo je stići do Zenice, a život mu u pitanju! I odvedem ja njega jednom svom prijatelju doktoru. On nas lijepo primi, dočeka, upita o svemu... Kaže ovaj ranjenik: «Doktore, ja sam već izliječen. Ništa mi više ne treba». Pazite razliku između ova dva ponašanja!
Maloprije sam spomenuo učenjaka Abdullaha ibn Mubareka. On bi jednu godinu posvetio nauci, a drugu širenju ljepotu među ljudima, pa opet godinu nauke, pa godinu upoznavanja i širenja ljepote među ljudima.
Čovjeku ostane upečatljiv izraz lica, kako te je neko primio, kako ti je pružio uslugu. Kad nešto od nekoga zatražiš i on ti to učini, ali vidiš da je to preko volje i mrsko, dođe ti odmah da podereš i baciš ono što ti je učinio.
Dakle, prezentacija je najvažnija, a prezentacija je u vezi sa odgojem. Tu se vidi koliko je čovjek odgojen. I to je ono o čemu ljudi najviše vode računa, ono po čemu se cijeni osoba – ponašanje, pogled, osmijeh, pristup...Nedostatak ovoga je veliki problem u zajednici i uopće u svijetu, pogotovo te osobine nemaju oni koji su dobili zadaću od Gospodara da prezentiraju Njegovu ljepotu i milost. E zbog te nakaradne, loše i polovične prezentacije imamo problema. Pitala me jedna osoba zbog čega nam je ovakvo stanje pored toliko knjiga, toliko učenih, zbog čega ljudi nikako ne mogu jedni s drugima, odakle ovakve negativnosti, zbog čega mržnja među ljudima? Ja Kažem joj da je to, između ostalog, i zbog toga što mnogi ljudi žive u perfektu. Pričaju o prošlim vremenima i hvale se svojim precima – te moj ovaj bio hafiz, moj onaj bio mula, moj onaj ovo, moj onaj ovo.
Dakle, mnogo njih živi u perfektu – u prošlosti, a još više njih u futuru – u budućnosti. Pa kažu: «Kad ja budem diplomirala, kako ću ja ponuditi rješenje! Kad ja budem završio pokazat ću vam kako se prave organizacije! Kad mi plaća bude veća, vidjet ćete kako ću onda ja raditi!» Pazite, sve u futuru. Ma kakvi, ako ti sad ne radiš, nećeš raditi ni kad ti se plaća poveća, samo ćeš imati malo veće troškove. A najmanje ljudi živi u prezentu - u sadašnjosti.
Onaj koji je u perfektu, on nema šta prezentirati. Takav, ako ti šta dadne ili učini, pomogne ili izađe u susret, zapamti dobro da on podrazumijeva da ćeš ti to njemu morati vratiti.
Ako ti šta u životu učini onaj koji živi u futuru, on ide logikom recimo - dat ću mu ovo jer znam da će on biti postavljen sad iza izbora, pa će mi valjati.
Samo onaj koji je u prezentu, u sadašnjosti, samo on itekako ima šta prezentirati. Zapamtite - i ima šta da pokloni! Pa on sam je poklon ljudima, njegova pojava je poklon, njegov osmijeh, riječ... I ženi je nekad najveći poklon, ne kad joj u kuću uneseš pet kesa, nego kad joj kažeš: «Ljubavi, bez tebe nikako nisam mogao. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tebi.». Gotovo, eto ti poklona za ženu! A ne druga priča čim se oženiš!
Zbog čega nema prave prezentacije u međuljudskim odnosima? Zašto nema pravih poklona među ljudima? Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Dijelite poklone jedni drugima da biste se zavoljeli!». A mi, vala, dijelimo svakako! Tako da više ne možemo otići na sijelo nekome, a da kesu ne ponesemo. Pravo dijelimo, ali sve opet nekako sa rezervom, imamo neku duhovnu distancu, ne možemo se. Što? Kad dajemo poklon, ili smo u perfektu, ili u futuru. A onaj koji je u prezentu, on ti, vala, ništa ne mora donijeti! Ništa! A ako on nešto i donese, taj poklon će učiniti da se zaista poveća ljubav. Kad mu ti nešto pokloniš, on dušom zna da ga nisi želio zarobiti tim poklonom. Da ne govorimo sad o talu, mitu itd. Ti su zarobljeni «poklonima» do daske.
Odgoj, fali nam odgoj.
Pitamo onu što smo je sreli na čaršiji, veselu, raspoloženu, jednostavnu, baš nekako dragu srcu: «Kako ste tako raspoloženi, kako uspijevate da budete tako jednostavni, lahki?» A ona se uozbilji i kaže: «Boga mi, kućni odgoj!» Vidite ovo, od kuće je to ponijela. Što? Zar nije iz škole? Ne, iz kuće!Onaj koji to iz kuće ne ponese, može biti dobar biznismen i na dobrom položaju, ali je on nikakav čovjek. Upravo ovako danas zaključujemo. On je mr., dr., fr. i ne znam šta već nije, ali nije čovjek. Doktorirao, sve završio, ama džaba - on nije čovjek. Pazite - nije čovjek.
Neki ljudi imaju veoma dobar odnos sa roditeljima, poštivanje, ljubav - vole roditelje svoje pravo. A ima i onih koji suprotno se ponašaju. Mrze ih, ne podnose ih, ne obilaze ih, nemaju poštovanja kad majka želi nešta da kaže, on je prekida, viče: «Šuti mama! Nemoj me vrijeđati! Sad ja pričam!» A doktorirao, profesor doktor.
Mama zausti da kaže nešto, a on: «Da se više nisi javila, jesi li čula». «Sine možeš li mi dati sto maraka da sebi kupim...» «Pa, jesam li ti dao prošli put». A biznismen, privrednik, ministar.
Među kaznama koje se prve realiziraju, još na ovom svijetu, jesu kazne zbog drskosti djece prema svojim roditeljima. Od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: «Kako misliš uspjeti u životu kad ti je materijalizam draži od onoga ko je najnježniji prema tebi». A ko je najnježniji prema tebi od svih stvorenja? Mama! Ona je najnježnija, ne može niko biti nježniji od mame, zapamtite to. A Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Pitaš li se što ne uspijevaš u životu?» Odgovor ti je tu u hadisu. «Zato što ti je preči materijalizam od stvorenja najnježnijeg prema tebi!» A pitate se što vam to nešto ne ide u životu? Vrati se mami! Promijeni ponašanje! Budi odgojen! Ne vaspitan, nego odgojen. Vaspitanje ima veze sa dresurom, to nek znate! Nije odgojen pa ga se mora vaspitati, ali u vaspitno-popravnom domu!
E, sad se postavlja pitanje zbog čega neki vole i paze svoje roditelje, a neki ne? Djeca obično ne vole roditelje zbog toga što roditelji nisu bili dovoljno vezani za njih. Komunikacija roditelja sa djecom nije bila na prvom mjestu. Sve je drugo bilo prioritetnije. Nije bilo razgovora među njima, nije bilo ljubavi, nije bilo intimnosti u govoru... Nego sve nešto službeno i nabrzinu. Sad postavimo sami sebi pitanje zašto je to tako. I ja sam sebi postavljao pitanje zbog čega sam, ja lično, bio drzak prema svojoj mami? Zašto?Često smo bivali neposlušni, drski, napadali ih, svašta im govorili... A kako su nam oni uzvraćali? Blagošću! Nikad nisu odustajali da nas vole, nikad! Ne znam šta da uradiš, mama te opet uzme, pa te miluje, tješi... Kad bi čitav svijet znao da je neko lopov i kad bi to rekli njegovoj mami, ona bi odmah rekla: «Nije moj sin lopov!» Možda ona to i zna, ali ipak govori – nije moj sin lopov. Znači to je on negdje naučio, Ali ona zna da ga ona to nije naučila, ona se sjeća, ona ga je rodila, ona se sjeća kakav je bio!Tako roditelji, a prvenstveno mame, odgovaraju na našu drskost, na naše neinteresovanje i neljupkost, neblagost prema njima. Oni uzvraćaju dobrim, čak i dovama: « Allahu Milosni, popravi moje dijete, popravi ga, popravi ... Allahu, zaštiti ga od nedaća, od svega što mu može nauditi...» A dijete ode tamo negdje vani i ne znajući da ga dova roditelja štiti.
Roditelji nam na sve naše negativnosti uzvraćaju praštanjem. Tek kasnije, kad nam roditelji presele, skontamo kakvu su oni ulogu igrali u našim životima. Ali, gotovo, rahmetli, otišli.A mi u životu očekujemo da naši radnici, kolege, šefovi, budu dobri i blagi prema nama, da imaju razumijevanja, da praštaju kad pogriješimo... Ali, uprkos takvim našim željama, mi živimo u društvu gdje jedva čekaju da pogriješiš da bi te izbacili s posla. Ako baš ne može da ti nađe grešku, on ti naštima kao da si pogriješio, kao da si potpiso nešto i slično. U kakvom to društvu živimo? Ako istinski želimo od drugih lijep odnos, ljubav, prijateljstvo bez interesa, razumijevanje, praštanje, neka naš odnos prema njima bude isto kao roditeljski odnos prema nama. Sad će mnogi povikati: Pa, kako ću to tako? To je nemoguće? Znate šta je rekao Božiji poslanik, s.a.v.s.? Rekao je: «Ja sam prema vama na stepenu roditelja koji vas podučava». On je roditelj koji se brine da te zaštiti od vječne vatre. Ovaj naš roditelj od krvi i mesa brine da te zaštiti od ljudi, da ti nešta ne naude, da se ne opržiš o rernu. A Božiji poslanik, naš roditelj, naš duhovni otac, on se brine da vječno ne patiš.
Ako mnogi ljudi imaju loše mišljenje o tebi, onda nije do njih, nego do tvog ponašanja. Zapitaj se zašto ima čovjek s kojim ne razgovaraš? Zašto, kad te pozovu na feštu, na promociju, na ovo i ono, ti pitaš ko će tamo biti? Kad ti kažu taj i taj, ti ne odeš zato što će tamo biti neko ko ti smeta, pazi, neko ko tebi smeta. A ne zapitaš se da možda ti njemu u živozu nisi zasmetao! I zato živimo, znate kako - napeto. Moramo da glumimo. Kod kuće smo ovakvi, a na poslu smo onakvi. Zamislite kad bi bila kakva skrivena kamera koja non-stop snima čovjeka. Recimo, čovjek i žena rade na poslu, ona tamo u nekoj firmi, a on tamo u nekoj firmi. I sad skrivena kamera snima kako se ona ponaša kad je na poslu i kako se on ponaša kad je na poslu? I ona kaže svojoj kolegici na poslu: Jesi li se naspavala? Baš lijepo izgledaš! A kako si ti, šefe?» Ono ljupkost milijardu posto. Ma kad bi čovjek vidio svoju ženu u tom izdanju, odmah bi se ponovo zaljubio u nju. I obrnuto - kad bi ona vidjela svog muža kako se lijepo ponaša prema drugima, rekla bi da je to čovjek njenog života. Tu treba skrivene kamere koristiti. Skrivena kamera bi pokazala kako se ljudi ponašaju prema drugima iz kurtoazije. Ma ljepota jedna! A žena nikad tu pažnju nije dobila od svog muža. Dešava se i obrnuto, aman.
Valjda će ovi koji se time bave jednom upotrijebiti skrivene kamere u prave svrhe. Pa da onda anketu napravimo, da vidimo različita ponašanja ljudi!
Često ponavljam da su tri su ličnosti u jednoj osobi. Jedna si ličnost kakvog te okolina zna i na poslu, ma nema, legenda. Ali si kod kuće druga ličnost. Jedna lična karta za vani, a druga lična karta za kuću. Zato mnoge žene znaju kazati: Kad bi ljudi znali kakav si ti u kući, promijenili mišljenje odmah. I treća lična karta - to original koji je kod Gospodara.
Žena ima zadatak da osvoji muža svojom blagošću, svojom smirenošću, svojom ljepotom koju joj je Gospodar dao, kako bi se on uz nju smirio. Smirenost je Allah, dž.š., smjestio kod žene. Tako će oni međusobno otkriti svoje originale i doći do prave bračne sreće.
Srce voli onog ko mu izađe u susret. Jel' tako? Ti nekom izađeš u susret i taj te odmah zavoli, kupiš mu nešto i odmah te zavoli, djetetu dadneš i odmah te voli... Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je da su srca po prirodi sklona da vole onoga ko im dobro čini. A mi još nećemo da odgajamo dušu u skladu s tim, da mijenjamo svoju narav iznutra. Samo onako površno. Dresiramo se u životu. Usvojili smo nekakav bonton i po njemu se dobro izdresirali. Odemo kod nekoga i sve gledamo kako će nas dočekati, je li napravio večeru, kakvu večeru, ovo, ono... Čekaj, malo! Pa, najbolje je kad on tebe dušom dočeka. Poželio te, jedva čeka da te vidi. Onda zaboraviš na to jel' ti šta iznio i druge sporedne stvari. A danas, nažalost, ako ne doneseš kesu, ne možeš ići na sijelo. Dođite nam! Što vas nema? Doći ćemo prvog, kad budemo platu dobili, onda ćemo vam svratiti. Kupit ćemo nešto skuplje nego prije četiri godine kada smo vam donijeli to i to, sjećamo se, bio je četvrtak iza jacije. Pamtimo kad je kome šta ko donio. A ako doneseš jeftiniji poklon nego što je on ili ona tebi, neće ti ništa reći pred tobom, ali će pomisliti – vala, neka mi više ne dolazi. Ja sam budala kad ima kupujem tako skupe stvari, a oni ništa.
Ma, ako neko prema tebi loše, ti dobrotom svojom njegovu ljubav zatrpanu probudi. Odgojem je probudi. U svakom je ta ljubav. Zaista nije fer da voliš samo onoga ko ti daje. Hajde malo pokušaj voljeti onoga ko ti ne da. Pa kako ću voljeti onog ko mi ne da? Pa kako ćeš onda razumjeti Allahovo ime El- Maniu – Onaj koji ne da? Znači li to da ne voliš Allaha, dž.š., kad ti nešto ne da?! A On ti ne da zato što si ti navro. Ti si navro da dobiješ, a da si to dobio, da ti je to Allah, dž.š., dao, to bi bilo sebep da pomahnitaš. On ti to nije dao, a tek kasnije skontaš da ti je na taj način, zapravo, dao. Kad god šta zacrtaš u životu - stan, kola, ovo, ono – pa to ne dobiješ, reci: Hvala Allahu, jer Ti znaš šta bi me čekalo da sam to dobio. Ti znaš, a ja ne znam. A ne ono - ako se ne udam za njega, gotovo je. Sa Jekovca se bacam. Samo on i niko više.
Pravo dobročinstvo je onda kada zaista želiš pomoći i onom ko tebi pokušava odmoći, jer si svjestan da ćeš, makar kroz nekakvu tamo rupicu, dobiti ono što ti Gospodar daje, pa makar se čitav svijet digao da to spriječi. Bit lijepog odgoja jeste u razumijevanju ljudskih slabosti. Da gledaš čovjeka koji se ogriješi prema tebi kao nesvjesnog profesora, on te nesvjesno podučava kakav bi ti trebao biti, kako ne bi smio biti sebičan itd. Pa, hajde, onda, pomozi mu da i on shvati, prepozna i ispravi grešku kod sebe. E zato je rečeno u ajetu da dobro i zlo nisu isto. Na zlo uzvrati onim što je bolje, pa će Gospodar neprijateljstvo između tebe i njega preobratiti u prisno prijateljstvo. Ja sam zaista doživio da me pravo voli čovjek koji me je ranije mrzio do daske. Zašto? Kako? Postupao sam s njim kao sa nesvjesnim profesorom. A svakom profesoru trebaš biti zahvalan. Ne zaboravi, neodgojen Allahov, dž.š., rob, ima razna oružja u životu kojima gađa i ranjava svoju okolinu: potvora mu je prvo oružje, ismijavanje, potcjenjivanje, bezobrazluk u govoru, laž, raznoliki teror i bilo koja vrsta nepravde... A oružja odgojenog su: svjesnost, poniznost, čistoća, iskren govor, blagost, ljubaznost i konstantna ljubav. Neki je loplov susreo je jednog velikana, napao ga i opljačkao, ne znajući koga je opljačkao. Grupa ljudi koja je odnekud naišla i to vidjela kažu lopovu: Šta, bolan, uradi? Znaš li koga si to napao? Napao si velikana Ibrahima ibn Edhema. Lopov zažali što to nije znao i, brže-bolje, odne Ibrahimu ibn Edhemu. Sjede kod njega, poljubi mu ruku, poče plakati i tražiti oproštaj. A njemu Ibrahim ibn Edhem kaže: Tako mi Allaha, tako mi Gospodara Uzvišenog, kada si digao ruku na mene, ja sam odmah zamolio Gospodara, da ti oprosti, da ti dadne svijest i razum i Gospodar mi je uslišao dovu - evo došao si.
Međutim lopov se ne smiruje: Ma ja sam pokvaren, ja sam svakakav...
Na to velikan njemu kaže, pazite sad: Ne, ti si dobar, samo mnogi ne vide tvoju dobrotu. Evo, pokazat ću ti dokaz tvoje dobrote. Ti si lopov i valjda znaš zbog čega si to što jesi. Ali dobro koje u tebi leži upravo je ta suza koju si pustio kad su ti rekli da si mene napao. Tvoja duša, dakle, poštuje velikane. Vidiš da si dobar.
Lopov je međutim nastavio plakati. Vele da je poslije postao jedan od najnaprednijih učenika ovog velikana.
Sjetite se istinitog događaka kada je novinarka obavila intervju sa jednim svjetskim lopovom, mislim da je bio Al Kapone. I pita ona njega kakav je kao čovjek. A on odgovara da je dobar čovjek. Ona se čudi: Kako dobar kad čitav svijet zna za šta si radio? On ovako odgovara: Kad god vidim tešku situaciju kod nekog čovjeka, ja odmah izvadim iz džepa pare i dam mu. Onom fali dvije hiljade za stan, odmah mu dadnem, onom nešto, odmah dadnem, onom dijete bolesno, opet dadnem... A novinarka će opet: Dobro, ali to su ukradene pare. Zarađene na nepošten način. Ovaj se malo naljuti i reče: Izvinite, molim Vas, pitate li me kakav sam kao čovjek ili čime se bavim. Ja sam takav kakvim sam se opisao, a ovo što kradem, nek se država pita zašto kradem!
Jedan od načina da čovjek dobije pravi odgoj i da tako stekne ljubav Gospodara jeste da blagim uzvrati onom ko priča i radi protiv njega. Kada to uspijete, neka znate da vam je ljubav Gospodara zagarantirana, da te Gospodar voli. Ovo je hadis. Božiji poslanik, s.a.v.s., je rekao: Allahova ljubav je zagarantirana onom koji blagim uzvrati nakon što ga neko isfurstrira, iznervira, napadne. A mi rijetko tako postupam, mi njega još žešće napadnem. Nimalo se te trudimo da budemo učitelji onom ko je od nas slabiji, neodgojeniji... A Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: - Mene je moj Gospodar odgojio najljepšim odgojem. Ono najvažnije, čime se postižu smiraj, zadovoljstvo, sreća i konstantnu radost je, zapamtite, samo odgoj, tj. ponašanje koje podrazumijeva razumijevanje, praštanje, širokogrudnost... To je definicija odgoja. Zato Resullulah, s.a.v.s., kaže u hadisu da čovjek sa lijepim ponašanjem, dakle odgojen čovjek, postiže stepen onoga koji po čitavu noć ibadeti i po čitav dan posti. Aha! Vidi ovo! Šta ti je draže? Ili da čitav dan postiš i čitavu noć ibadetiš, ili da se lijepo upitaš s nekim, ali iskreno, ne ono onako reda radi. Blago postupi prema onom ko je prema tebi grub. Odmah skontaj da je malo prehlađen. Pomozi mu! Izađi mu u susret! Ma ne mogu ja da slušam priče njegove! Ama, bolan, čovjek prehlađen, kašlje, nemoj mu reći što kašlješ. Pusti ga nek kašlje, on je prehlađen. Fino mu neki sirup nabavi. Najteže je kad kašlje duša čovjekova. A puno kašljemo, ne možemo čuti jedan drugog koliko kašljemo. Molim Gospodara da nam dadne antibiotik kako ne bismo kašljali, kako bi bili odgojeni, amin.
hfz. Sulejman Bugari
U školi Božijeg Poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., ashabi, njegovi prijatelji, i sahabijke učili su zajedno s njim kako da se međusobno upoznaju. Prvo kako da se upoznaju sa sobom, pa onda i sa drugim. Učili su kako da vole i poštuju, kako da pomažu i kako da olakšavaju drugima. Učili su da budu širokogrudni, da pokrivaju ljudske mahane, učili su da razumijevaju slabosti jedni drugih, a pogotovo da praštaju, da prelaze preko grešaka i slabosti ljudi. A najviše su vodili računa o tome da ne donose sud o ljudima na osnovu onoga što vide. Pazili su da u srce ne smjeste zlobu prema bilo kome. Na tom putu oni su stavljali na raspolaganje sve svoje što su imali. Oni su zaista radili za dobrobit zajednice.
Zbog toga se, braćo i sestre, njihov ugled, njihova imena, njihovi životi i rodbina i dan-danas spominju. I dan-danas crpimo pravila iz njihovih života. Znamo dobro da islam mnogo vodi računa o znanju i nauci i da bez nauke čovjek ne može napredovati. Nauka je farz, stroga dužnost svakom čovjeku, svakom muslimanu i muslimanki. Slijedeći tu poruku, slijedeći, dakle, imperative o nauci navedene u Kur'anu i hadisima, krenuli smo, evo, tim putem.
I zaista, mi učimo i studiramo, ne bismo li shvatili svoju ulogu. Ali šta nam se, zapravo, dešava? Dakle, mi učimo da čitamo, da pišemo, da crtamo, da pjevamo, da računamo, učimo da glumimo, a učimo i da govorimo, da budemo dobri oratori, učimo i da štogod proučimo u životu, ako nam šta zatreba, a učimo isto tako da projektiramo, da slikamo, da dizajne pravimo i da ne nabrajam šta sve učimo, kakve sve oblasti nauke danas imaju. Sve je to lijepo i krasno sve to skupa se zove - obrazovanje. Tako i treba, ljudi se moraju obrazovati! S druge strane, moramo priznati da smo u velikoj potrebi za odgojem.
U jednoj zemlji postojalo je ministarstvo koje se zvalo ministarstvo kulture, odgoja i obrazovanja – to mu je bio službeni naziv. Na jednoj sjednici došao je prijedlog da se iz naziva izbaci riječ odgoj, dakle da se zove ministarstvo kulture i obrazovanja, bez ono odgoja. Debate za i protiv tog prijedloga su podugo potrajale. Nakono povuci-potegni, mudri među njima reče: «Ma neka, nek' promijene, pusti, neka izbace tu riječ. Šta će nam odgoj na papiru kada ga u kolektivu nemamo». I stvarno, na kraju su tu riječ i izbacili, tako da nema odgoja u školama i institucijama. Možda na papiru ponegdje i postoji, ali u stvarnosti rezultate odgajanja nekako slabo vidimo. Učenjak Sufjan ef-Fevri rekao je slijedeće: «Naučio sam svo znanje ondašnje za šest godina, a za odgoj mi je trebalo trideset godina». Pazite, trideset godina mu je trebalo za odgoj!
A velikan Abdullah ibn Mubarek, koji je i dan-danas uzor onima koji istinski teže lijepom odgoju, izrekao je ove važne riječi: «Onaj ko je nemaran prema odgoju, prema pročišćenju duše, unutrašnjosti svoje, bit će kažnjen da ne radi, da nema snage da radi ono što je Božiji Poslanik radio; a onaj ko bude nemaran prema praksi Božijeg Poslanika, on će biti kažnjen da uopće neće osjećati potrebu da obavlja namaz, stub vjere sa kojeg duša se konektuje na izvor; a onaj ko bude nemaran prema tome, on će biti kažnjen na taj način što će mu biti zabranjeno da osjeti slast, srž istine».
U korijenu riječi šerijat jeste riječ izvor - izvor sa kojeg se duše napajaju. Dakle, šerijat je put do izvora gdje se duše napajaju i on, kao takav, obavezno zahtijeva odgoj. Jer onaj ko nema odgoja, nema puta da dođe do izvora gdje se duša poji i hrani.
A mnogi se slomiše učeći. I ja sam jedan od njih. Noći besane nad knjigom, a u glavi se svašta vrti: jal' desetka, jal' fotelja u koju ćemo nakon učenja zasjesti, jal' pare kako se broje... Sve ovo se meni dešavalo – ne znam je li se i vama to dešavalo?
Koji je dokaz, braćo i sestre, da nema odgoja, da je slabo odgoja među ljudima? Dovoljan dokaz je ova naša svakodnevnica! Ljude sve više iznenađuje ponašanje drugih, pogotovo onih «koji su nešto završili», «koji imaju na papiru da su nešto završili», koji imaju crno na bijelo da bi trebali biti pametni i odgojeni. Pričao mi je moj učitelj, da mu je jedan učenjak ovo ispričao, kaže: “Kada smo završili školu jedan je šaljivdžija, koji je studirao sa nama, uokvirio diplomu u dobar, skupi okvir. Imajući u vidu da sada ima zadaću da predvodi ljude, da ih vodi ka izvoru, da im govori o izvoru iako se možda ni on još nije napojio kakao treba, uradio je slijedeće: uzeo onu uokvirenu diplomu i stavio je na ćurs, to je mjesto odakle imam govori ljudima, i rekao: Hej, diplomo, da te Allah nagradi, de nam malo pričaj, kaži nam šta ima!»
Diplomi se obratio! Ko biva, vazi nam malo, de nam održi jedno predavanje.
Da me se pogrešno ne shvati, ja sam apsolutno za dobijanje diploma. Neka diploma! Ali izgleda da je samo diploma postala prioritet mnogima. Danas je takvo stanje da, ako ne pokažeš diplomu - gotovo, već si izbačen makar bio super u nečemu. Dakle, neka diplome, to jeste važna potvrda, ali, zapamti, ako tvoje ponašanje ne valja, ako ti na sebi diplomirao nisi, džaba je diploma.
Vratimo se na dokaz da malo među nama ima odgoja. Koji je to dokaz? Kada, na ulici, u radnji, u instituciji ili bilo gdje, sretnemo veselu osobu, nasmijanu i raspoloženu nekako se začudimo kako je prijatna, kako je jednostavna, kako je lahka i pored toga što je na položaju, što ima «fotelju». Nekako ti drago da malo duže pričaš sa tom osobom, pogotovo ako je, recimo, doktorica. Drago ti kad ti blago priđe, pa te fino upita ima li kakvih problema, šta nije uredu, a ne ono grubo i osorno. Onda kažeš – ma, vala, nemoj me uopće liječiti! U toku rata vodio sam jednog teškog ranjenika doktoru. I stignemo mi u najbližu ambulantu, a tamo nas dočeka jedna «diplomirana» osoba. Tako nas je ta osoba dočekala, da je ovaj ranjenik samo zavikao: «Vodi me odavde! Odmah me vodi!». A teško ranjen?! I odvedem ja njega čak u Zenicu. Hej, valjalo je stići do Zenice, a život mu u pitanju! I odvedem ja njega jednom svom prijatelju doktoru. On nas lijepo primi, dočeka, upita o svemu... Kaže ovaj ranjenik: «Doktore, ja sam već izliječen. Ništa mi više ne treba». Pazite razliku između ova dva ponašanja!
Maloprije sam spomenuo učenjaka Abdullaha ibn Mubareka. On bi jednu godinu posvetio nauci, a drugu širenju ljepotu među ljudima, pa opet godinu nauke, pa godinu upoznavanja i širenja ljepote među ljudima.
Čovjeku ostane upečatljiv izraz lica, kako te je neko primio, kako ti je pružio uslugu. Kad nešto od nekoga zatražiš i on ti to učini, ali vidiš da je to preko volje i mrsko, dođe ti odmah da podereš i baciš ono što ti je učinio.
Dakle, prezentacija je najvažnija, a prezentacija je u vezi sa odgojem. Tu se vidi koliko je čovjek odgojen. I to je ono o čemu ljudi najviše vode računa, ono po čemu se cijeni osoba – ponašanje, pogled, osmijeh, pristup...Nedostatak ovoga je veliki problem u zajednici i uopće u svijetu, pogotovo te osobine nemaju oni koji su dobili zadaću od Gospodara da prezentiraju Njegovu ljepotu i milost. E zbog te nakaradne, loše i polovične prezentacije imamo problema. Pitala me jedna osoba zbog čega nam je ovakvo stanje pored toliko knjiga, toliko učenih, zbog čega ljudi nikako ne mogu jedni s drugima, odakle ovakve negativnosti, zbog čega mržnja među ljudima? Ja Kažem joj da je to, između ostalog, i zbog toga što mnogi ljudi žive u perfektu. Pričaju o prošlim vremenima i hvale se svojim precima – te moj ovaj bio hafiz, moj onaj bio mula, moj onaj ovo, moj onaj ovo.
Dakle, mnogo njih živi u perfektu – u prošlosti, a još više njih u futuru – u budućnosti. Pa kažu: «Kad ja budem diplomirala, kako ću ja ponuditi rješenje! Kad ja budem završio pokazat ću vam kako se prave organizacije! Kad mi plaća bude veća, vidjet ćete kako ću onda ja raditi!» Pazite, sve u futuru. Ma kakvi, ako ti sad ne radiš, nećeš raditi ni kad ti se plaća poveća, samo ćeš imati malo veće troškove. A najmanje ljudi živi u prezentu - u sadašnjosti.
Onaj koji je u perfektu, on nema šta prezentirati. Takav, ako ti šta dadne ili učini, pomogne ili izađe u susret, zapamti dobro da on podrazumijeva da ćeš ti to njemu morati vratiti.
Ako ti šta u životu učini onaj koji živi u futuru, on ide logikom recimo - dat ću mu ovo jer znam da će on biti postavljen sad iza izbora, pa će mi valjati.
Samo onaj koji je u prezentu, u sadašnjosti, samo on itekako ima šta prezentirati. Zapamtite - i ima šta da pokloni! Pa on sam je poklon ljudima, njegova pojava je poklon, njegov osmijeh, riječ... I ženi je nekad najveći poklon, ne kad joj u kuću uneseš pet kesa, nego kad joj kažeš: «Ljubavi, bez tebe nikako nisam mogao. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tebi.». Gotovo, eto ti poklona za ženu! A ne druga priča čim se oženiš!
Zbog čega nema prave prezentacije u međuljudskim odnosima? Zašto nema pravih poklona među ljudima? Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Dijelite poklone jedni drugima da biste se zavoljeli!». A mi, vala, dijelimo svakako! Tako da više ne možemo otići na sijelo nekome, a da kesu ne ponesemo. Pravo dijelimo, ali sve opet nekako sa rezervom, imamo neku duhovnu distancu, ne možemo se. Što? Kad dajemo poklon, ili smo u perfektu, ili u futuru. A onaj koji je u prezentu, on ti, vala, ništa ne mora donijeti! Ništa! A ako on nešto i donese, taj poklon će učiniti da se zaista poveća ljubav. Kad mu ti nešto pokloniš, on dušom zna da ga nisi želio zarobiti tim poklonom. Da ne govorimo sad o talu, mitu itd. Ti su zarobljeni «poklonima» do daske.
Odgoj, fali nam odgoj.
Pitamo onu što smo je sreli na čaršiji, veselu, raspoloženu, jednostavnu, baš nekako dragu srcu: «Kako ste tako raspoloženi, kako uspijevate da budete tako jednostavni, lahki?» A ona se uozbilji i kaže: «Boga mi, kućni odgoj!» Vidite ovo, od kuće je to ponijela. Što? Zar nije iz škole? Ne, iz kuće!Onaj koji to iz kuće ne ponese, može biti dobar biznismen i na dobrom položaju, ali je on nikakav čovjek. Upravo ovako danas zaključujemo. On je mr., dr., fr. i ne znam šta već nije, ali nije čovjek. Doktorirao, sve završio, ama džaba - on nije čovjek. Pazite - nije čovjek.
Neki ljudi imaju veoma dobar odnos sa roditeljima, poštivanje, ljubav - vole roditelje svoje pravo. A ima i onih koji suprotno se ponašaju. Mrze ih, ne podnose ih, ne obilaze ih, nemaju poštovanja kad majka želi nešta da kaže, on je prekida, viče: «Šuti mama! Nemoj me vrijeđati! Sad ja pričam!» A doktorirao, profesor doktor.
Mama zausti da kaže nešto, a on: «Da se više nisi javila, jesi li čula». «Sine možeš li mi dati sto maraka da sebi kupim...» «Pa, jesam li ti dao prošli put». A biznismen, privrednik, ministar.
Među kaznama koje se prve realiziraju, još na ovom svijetu, jesu kazne zbog drskosti djece prema svojim roditeljima. Od Božijeg Poslanika, s.a.v.s., prenosi se da je rekao: «Kako misliš uspjeti u životu kad ti je materijalizam draži od onoga ko je najnježniji prema tebi». A ko je najnježniji prema tebi od svih stvorenja? Mama! Ona je najnježnija, ne može niko biti nježniji od mame, zapamtite to. A Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Pitaš li se što ne uspijevaš u životu?» Odgovor ti je tu u hadisu. «Zato što ti je preči materijalizam od stvorenja najnježnijeg prema tebi!» A pitate se što vam to nešto ne ide u životu? Vrati se mami! Promijeni ponašanje! Budi odgojen! Ne vaspitan, nego odgojen. Vaspitanje ima veze sa dresurom, to nek znate! Nije odgojen pa ga se mora vaspitati, ali u vaspitno-popravnom domu!
E, sad se postavlja pitanje zbog čega neki vole i paze svoje roditelje, a neki ne? Djeca obično ne vole roditelje zbog toga što roditelji nisu bili dovoljno vezani za njih. Komunikacija roditelja sa djecom nije bila na prvom mjestu. Sve je drugo bilo prioritetnije. Nije bilo razgovora među njima, nije bilo ljubavi, nije bilo intimnosti u govoru... Nego sve nešto službeno i nabrzinu. Sad postavimo sami sebi pitanje zašto je to tako. I ja sam sebi postavljao pitanje zbog čega sam, ja lično, bio drzak prema svojoj mami? Zašto?Često smo bivali neposlušni, drski, napadali ih, svašta im govorili... A kako su nam oni uzvraćali? Blagošću! Nikad nisu odustajali da nas vole, nikad! Ne znam šta da uradiš, mama te opet uzme, pa te miluje, tješi... Kad bi čitav svijet znao da je neko lopov i kad bi to rekli njegovoj mami, ona bi odmah rekla: «Nije moj sin lopov!» Možda ona to i zna, ali ipak govori – nije moj sin lopov. Znači to je on negdje naučio, Ali ona zna da ga ona to nije naučila, ona se sjeća, ona ga je rodila, ona se sjeća kakav je bio!Tako roditelji, a prvenstveno mame, odgovaraju na našu drskost, na naše neinteresovanje i neljupkost, neblagost prema njima. Oni uzvraćaju dobrim, čak i dovama: « Allahu Milosni, popravi moje dijete, popravi ga, popravi ... Allahu, zaštiti ga od nedaća, od svega što mu može nauditi...» A dijete ode tamo negdje vani i ne znajući da ga dova roditelja štiti.
Roditelji nam na sve naše negativnosti uzvraćaju praštanjem. Tek kasnije, kad nam roditelji presele, skontamo kakvu su oni ulogu igrali u našim životima. Ali, gotovo, rahmetli, otišli.A mi u životu očekujemo da naši radnici, kolege, šefovi, budu dobri i blagi prema nama, da imaju razumijevanja, da praštaju kad pogriješimo... Ali, uprkos takvim našim željama, mi živimo u društvu gdje jedva čekaju da pogriješiš da bi te izbacili s posla. Ako baš ne može da ti nađe grešku, on ti naštima kao da si pogriješio, kao da si potpiso nešto i slično. U kakvom to društvu živimo? Ako istinski želimo od drugih lijep odnos, ljubav, prijateljstvo bez interesa, razumijevanje, praštanje, neka naš odnos prema njima bude isto kao roditeljski odnos prema nama. Sad će mnogi povikati: Pa, kako ću to tako? To je nemoguće? Znate šta je rekao Božiji poslanik, s.a.v.s.? Rekao je: «Ja sam prema vama na stepenu roditelja koji vas podučava». On je roditelj koji se brine da te zaštiti od vječne vatre. Ovaj naš roditelj od krvi i mesa brine da te zaštiti od ljudi, da ti nešta ne naude, da se ne opržiš o rernu. A Božiji poslanik, naš roditelj, naš duhovni otac, on se brine da vječno ne patiš.
Ako mnogi ljudi imaju loše mišljenje o tebi, onda nije do njih, nego do tvog ponašanja. Zapitaj se zašto ima čovjek s kojim ne razgovaraš? Zašto, kad te pozovu na feštu, na promociju, na ovo i ono, ti pitaš ko će tamo biti? Kad ti kažu taj i taj, ti ne odeš zato što će tamo biti neko ko ti smeta, pazi, neko ko tebi smeta. A ne zapitaš se da možda ti njemu u živozu nisi zasmetao! I zato živimo, znate kako - napeto. Moramo da glumimo. Kod kuće smo ovakvi, a na poslu smo onakvi. Zamislite kad bi bila kakva skrivena kamera koja non-stop snima čovjeka. Recimo, čovjek i žena rade na poslu, ona tamo u nekoj firmi, a on tamo u nekoj firmi. I sad skrivena kamera snima kako se ona ponaša kad je na poslu i kako se on ponaša kad je na poslu? I ona kaže svojoj kolegici na poslu: Jesi li se naspavala? Baš lijepo izgledaš! A kako si ti, šefe?» Ono ljupkost milijardu posto. Ma kad bi čovjek vidio svoju ženu u tom izdanju, odmah bi se ponovo zaljubio u nju. I obrnuto - kad bi ona vidjela svog muža kako se lijepo ponaša prema drugima, rekla bi da je to čovjek njenog života. Tu treba skrivene kamere koristiti. Skrivena kamera bi pokazala kako se ljudi ponašaju prema drugima iz kurtoazije. Ma ljepota jedna! A žena nikad tu pažnju nije dobila od svog muža. Dešava se i obrnuto, aman.
Valjda će ovi koji se time bave jednom upotrijebiti skrivene kamere u prave svrhe. Pa da onda anketu napravimo, da vidimo različita ponašanja ljudi!
Često ponavljam da su tri su ličnosti u jednoj osobi. Jedna si ličnost kakvog te okolina zna i na poslu, ma nema, legenda. Ali si kod kuće druga ličnost. Jedna lična karta za vani, a druga lična karta za kuću. Zato mnoge žene znaju kazati: Kad bi ljudi znali kakav si ti u kući, promijenili mišljenje odmah. I treća lična karta - to original koji je kod Gospodara.
Žena ima zadatak da osvoji muža svojom blagošću, svojom smirenošću, svojom ljepotom koju joj je Gospodar dao, kako bi se on uz nju smirio. Smirenost je Allah, dž.š., smjestio kod žene. Tako će oni međusobno otkriti svoje originale i doći do prave bračne sreće.
Srce voli onog ko mu izađe u susret. Jel' tako? Ti nekom izađeš u susret i taj te odmah zavoli, kupiš mu nešto i odmah te zavoli, djetetu dadneš i odmah te voli... Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao je da su srca po prirodi sklona da vole onoga ko im dobro čini. A mi još nećemo da odgajamo dušu u skladu s tim, da mijenjamo svoju narav iznutra. Samo onako površno. Dresiramo se u životu. Usvojili smo nekakav bonton i po njemu se dobro izdresirali. Odemo kod nekoga i sve gledamo kako će nas dočekati, je li napravio večeru, kakvu večeru, ovo, ono... Čekaj, malo! Pa, najbolje je kad on tebe dušom dočeka. Poželio te, jedva čeka da te vidi. Onda zaboraviš na to jel' ti šta iznio i druge sporedne stvari. A danas, nažalost, ako ne doneseš kesu, ne možeš ići na sijelo. Dođite nam! Što vas nema? Doći ćemo prvog, kad budemo platu dobili, onda ćemo vam svratiti. Kupit ćemo nešto skuplje nego prije četiri godine kada smo vam donijeli to i to, sjećamo se, bio je četvrtak iza jacije. Pamtimo kad je kome šta ko donio. A ako doneseš jeftiniji poklon nego što je on ili ona tebi, neće ti ništa reći pred tobom, ali će pomisliti – vala, neka mi više ne dolazi. Ja sam budala kad ima kupujem tako skupe stvari, a oni ništa.
Ma, ako neko prema tebi loše, ti dobrotom svojom njegovu ljubav zatrpanu probudi. Odgojem je probudi. U svakom je ta ljubav. Zaista nije fer da voliš samo onoga ko ti daje. Hajde malo pokušaj voljeti onoga ko ti ne da. Pa kako ću voljeti onog ko mi ne da? Pa kako ćeš onda razumjeti Allahovo ime El- Maniu – Onaj koji ne da? Znači li to da ne voliš Allaha, dž.š., kad ti nešto ne da?! A On ti ne da zato što si ti navro. Ti si navro da dobiješ, a da si to dobio, da ti je to Allah, dž.š., dao, to bi bilo sebep da pomahnitaš. On ti to nije dao, a tek kasnije skontaš da ti je na taj način, zapravo, dao. Kad god šta zacrtaš u životu - stan, kola, ovo, ono – pa to ne dobiješ, reci: Hvala Allahu, jer Ti znaš šta bi me čekalo da sam to dobio. Ti znaš, a ja ne znam. A ne ono - ako se ne udam za njega, gotovo je. Sa Jekovca se bacam. Samo on i niko više.
Pravo dobročinstvo je onda kada zaista želiš pomoći i onom ko tebi pokušava odmoći, jer si svjestan da ćeš, makar kroz nekakvu tamo rupicu, dobiti ono što ti Gospodar daje, pa makar se čitav svijet digao da to spriječi. Bit lijepog odgoja jeste u razumijevanju ljudskih slabosti. Da gledaš čovjeka koji se ogriješi prema tebi kao nesvjesnog profesora, on te nesvjesno podučava kakav bi ti trebao biti, kako ne bi smio biti sebičan itd. Pa, hajde, onda, pomozi mu da i on shvati, prepozna i ispravi grešku kod sebe. E zato je rečeno u ajetu da dobro i zlo nisu isto. Na zlo uzvrati onim što je bolje, pa će Gospodar neprijateljstvo između tebe i njega preobratiti u prisno prijateljstvo. Ja sam zaista doživio da me pravo voli čovjek koji me je ranije mrzio do daske. Zašto? Kako? Postupao sam s njim kao sa nesvjesnim profesorom. A svakom profesoru trebaš biti zahvalan. Ne zaboravi, neodgojen Allahov, dž.š., rob, ima razna oružja u životu kojima gađa i ranjava svoju okolinu: potvora mu je prvo oružje, ismijavanje, potcjenjivanje, bezobrazluk u govoru, laž, raznoliki teror i bilo koja vrsta nepravde... A oružja odgojenog su: svjesnost, poniznost, čistoća, iskren govor, blagost, ljubaznost i konstantna ljubav. Neki je loplov susreo je jednog velikana, napao ga i opljačkao, ne znajući koga je opljačkao. Grupa ljudi koja je odnekud naišla i to vidjela kažu lopovu: Šta, bolan, uradi? Znaš li koga si to napao? Napao si velikana Ibrahima ibn Edhema. Lopov zažali što to nije znao i, brže-bolje, odne Ibrahimu ibn Edhemu. Sjede kod njega, poljubi mu ruku, poče plakati i tražiti oproštaj. A njemu Ibrahim ibn Edhem kaže: Tako mi Allaha, tako mi Gospodara Uzvišenog, kada si digao ruku na mene, ja sam odmah zamolio Gospodara, da ti oprosti, da ti dadne svijest i razum i Gospodar mi je uslišao dovu - evo došao si.
Međutim lopov se ne smiruje: Ma ja sam pokvaren, ja sam svakakav...
Na to velikan njemu kaže, pazite sad: Ne, ti si dobar, samo mnogi ne vide tvoju dobrotu. Evo, pokazat ću ti dokaz tvoje dobrote. Ti si lopov i valjda znaš zbog čega si to što jesi. Ali dobro koje u tebi leži upravo je ta suza koju si pustio kad su ti rekli da si mene napao. Tvoja duša, dakle, poštuje velikane. Vidiš da si dobar.
Lopov je međutim nastavio plakati. Vele da je poslije postao jedan od najnaprednijih učenika ovog velikana.
Sjetite se istinitog događaka kada je novinarka obavila intervju sa jednim svjetskim lopovom, mislim da je bio Al Kapone. I pita ona njega kakav je kao čovjek. A on odgovara da je dobar čovjek. Ona se čudi: Kako dobar kad čitav svijet zna za šta si radio? On ovako odgovara: Kad god vidim tešku situaciju kod nekog čovjeka, ja odmah izvadim iz džepa pare i dam mu. Onom fali dvije hiljade za stan, odmah mu dadnem, onom nešto, odmah dadnem, onom dijete bolesno, opet dadnem... A novinarka će opet: Dobro, ali to su ukradene pare. Zarađene na nepošten način. Ovaj se malo naljuti i reče: Izvinite, molim Vas, pitate li me kakav sam kao čovjek ili čime se bavim. Ja sam takav kakvim sam se opisao, a ovo što kradem, nek se država pita zašto kradem!
Jedan od načina da čovjek dobije pravi odgoj i da tako stekne ljubav Gospodara jeste da blagim uzvrati onom ko priča i radi protiv njega. Kada to uspijete, neka znate da vam je ljubav Gospodara zagarantirana, da te Gospodar voli. Ovo je hadis. Božiji poslanik, s.a.v.s., je rekao: Allahova ljubav je zagarantirana onom koji blagim uzvrati nakon što ga neko isfurstrira, iznervira, napadne. A mi rijetko tako postupam, mi njega još žešće napadnem. Nimalo se te trudimo da budemo učitelji onom ko je od nas slabiji, neodgojeniji... A Božiji Poslanik, s.a.v.s., je rekao: - Mene je moj Gospodar odgojio najljepšim odgojem. Ono najvažnije, čime se postižu smiraj, zadovoljstvo, sreća i konstantnu radost je, zapamtite, samo odgoj, tj. ponašanje koje podrazumijeva razumijevanje, praštanje, širokogrudnost... To je definicija odgoja. Zato Resullulah, s.a.v.s., kaže u hadisu da čovjek sa lijepim ponašanjem, dakle odgojen čovjek, postiže stepen onoga koji po čitavu noć ibadeti i po čitav dan posti. Aha! Vidi ovo! Šta ti je draže? Ili da čitav dan postiš i čitavu noć ibadetiš, ili da se lijepo upitaš s nekim, ali iskreno, ne ono onako reda radi. Blago postupi prema onom ko je prema tebi grub. Odmah skontaj da je malo prehlađen. Pomozi mu! Izađi mu u susret! Ma ne mogu ja da slušam priče njegove! Ama, bolan, čovjek prehlađen, kašlje, nemoj mu reći što kašlješ. Pusti ga nek kašlje, on je prehlađen. Fino mu neki sirup nabavi. Najteže je kad kašlje duša čovjekova. A puno kašljemo, ne možemo čuti jedan drugog koliko kašljemo. Molim Gospodara da nam dadne antibiotik kako ne bismo kašljali, kako bi bili odgojeni, amin.
hfz. Sulejman Bugari
BUDI ISKREN
Prve generacije muslimana bile su upućene u metode koje dovode ispravnosti srca. Oni su ukrotili svoja srca i obožavali samo Jednog. Liječili su svoja srca od svake bolesti i mahana, pa su im bila čista kao i njihova djela, čista poput njihovih namjera. Stoga im je Allah, dž.š., dao da uspiju kod meleka i kod ljudi. Zato nam je naređeno da radimo po njihovim uputama.
Ljudsko srce posjeduje mnoge odlike i vrline. Izdvojit ćemo neke od njih. Veza između Allaha, dž.š., i roba je srce. A za srce se vežu obaveze. Upućeno srce stiče veliku nagradu. Srčani porivi čovjeku mogu donijeti uspjeh, ali i propast. Zdravo srce je faktor uspjeha za pojedinca i zajednicu. Kada je riječ o duhovnoj ispravnosti srca, iz njegove ispravnosti dolazi iskrena pokornost u svim propisima. Za izgradnju uspješnog društva i civilizacije potrebno je zdravo srce, jer ako je srce zdravo, zdravo je i čitavo tijelo. To su riječi učitelja svijeta Muhammeda, s.a.v.s. Mi trebamo srčanih ibadeta. Oni su mnogo teži od tjelesnih. Sva lijepa ponašanja su rezultat srčanog ibadeta. Okićeni srčanim vrlinama najdraži su prijatelji Muhammeda, s.a.v.s. On je to kazao u svom govoru: - Najdraži meni i najbliži do mene na Sudnjem danu će biti oni s najljepšim moralom. Vjernik uvijek mora paziti svoje srce kako se ne bi zaprljalo nekim vesvesama i razvratima, a posebno tajnim širkom, jer to poništava svako čovjekovo djelo. Dakle, nije dovoljno činiti samo dobro djelo, a ne razmišljati o tome je li to djelo čisto i u ime koga je učinjeno? Mi ne želimo biti od onih za koje Allah, dž.š., kaže: - Reci: Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti. Čiji će trud na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što oni rade. To su oni koji u dokaze Gospodara ne budu vjerovali i koji ne žele susret s njim. Njihov trud će zbog toga uzaludan biti i mi im nećemo pridavati nikakvog značaja. (Kehf, 103–104.)
Da bi jedno djelo bilo dobro i primljeno, ono mora biti lišeno egoizma i bilo kakvog ovosvjetskog udjela. Havarijuni su pitali Isaa, a.s., koje je to djelo iskreno? Isa, a.s., odgovara: - Ono koje uradiš samo radi Allaha i ne želiš ni od koga zahvalu na to djelo. Bilo je ashaba koji su padali u nesvjest kada bi čuli ajet : - Allah prima samo od onih koji su Ga svjesni. A svjesnost, braćo i sestre, nije u glavi, u govoru, u parama, na papiru već u srcu. To je rekao učitelj svijeta tri puta pokazavši rukom na srce. Neki islamski mudraci su rekli: - Ko bude radio sedam stvari bez drugih sedam od njegovog djela niko koristi neće imati.
1. Kad bi radio sa strahom bez opreza. Naprimjer, nije dovoljno kazati bojim se kazne Allahove, a nije oprezan na griješenje.
2. Kad bi radio sa nadom bez traženja. Naprimjer, ja želim nagradu, a ne tražim je dobrim djelima.
3. Kad bi radio s nijetom bez kasde (ostvarenja nijeta). Naprimjer, srcem je zanijetio da učini dobro, a volio bi da to neko drugi učini.
4. Kad bi učio dove bez truda. Naprimjer, probleme zajednice hoćemo da riješimo dovama, a da ne napuštamo toplu sobu i krevet.
5. Kad bi tražio oprost istigfarom bez popravka i promjene. Naprimjer, na iste greške se stalno vraćati.
6. Kad bi radio dobra djela u javnosti, ali ne i u tajnosti. Jedna od definicija iskrenosti glasi: Istovjetnost čovjekovog djela u tajnosti i javnosti.
7. Kad bi neumorno radio bez iskrenosti. Mnogi zaista danonoćno rade, i redovno i honorarno, ali radi svojih interesa, ne radi Allaha, dž.š.Neke osobine koje kvare srce i uništavaju djela:- Vezivanjem srca za nekog drugog mimo Allaha;- Pretjerano jelo i spavanje;- Zavidnost, oholost i umošljenost;- Licemjerje, tužakanje i lijenost;- Pretjerano smijanje- Naročito loše misli o drugom. A iskrenost će nam ojačati: dova, znanje, trud, druženje sa iskrenima, poniznost i iščitavanje biografija dobrih predhodnika.Kad je u pitanju iskrenost, vjernik će se uvijek sjećati ajeta u kojima Allah, dž.š., veli: - Ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju čvrsto u Allaha ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.- Ko želi da od Gospodara svoga lijepo bude primljen, neka čini dobra djela i neka u vjerovanju Njemu ne smatra nikoga ravnim.
Molim Allaha, dž.š., da nas učini od iskrenim robovima. Amin!
(hfz. Sulejman Bugari)
Ljudsko srce posjeduje mnoge odlike i vrline. Izdvojit ćemo neke od njih. Veza između Allaha, dž.š., i roba je srce. A za srce se vežu obaveze. Upućeno srce stiče veliku nagradu. Srčani porivi čovjeku mogu donijeti uspjeh, ali i propast. Zdravo srce je faktor uspjeha za pojedinca i zajednicu. Kada je riječ o duhovnoj ispravnosti srca, iz njegove ispravnosti dolazi iskrena pokornost u svim propisima. Za izgradnju uspješnog društva i civilizacije potrebno je zdravo srce, jer ako je srce zdravo, zdravo je i čitavo tijelo. To su riječi učitelja svijeta Muhammeda, s.a.v.s. Mi trebamo srčanih ibadeta. Oni su mnogo teži od tjelesnih. Sva lijepa ponašanja su rezultat srčanog ibadeta. Okićeni srčanim vrlinama najdraži su prijatelji Muhammeda, s.a.v.s. On je to kazao u svom govoru: - Najdraži meni i najbliži do mene na Sudnjem danu će biti oni s najljepšim moralom. Vjernik uvijek mora paziti svoje srce kako se ne bi zaprljalo nekim vesvesama i razvratima, a posebno tajnim širkom, jer to poništava svako čovjekovo djelo. Dakle, nije dovoljno činiti samo dobro djelo, a ne razmišljati o tome je li to djelo čisto i u ime koga je učinjeno? Mi ne želimo biti od onih za koje Allah, dž.š., kaže: - Reci: Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti. Čiji će trud na ovom svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što oni rade. To su oni koji u dokaze Gospodara ne budu vjerovali i koji ne žele susret s njim. Njihov trud će zbog toga uzaludan biti i mi im nećemo pridavati nikakvog značaja. (Kehf, 103–104.)
Da bi jedno djelo bilo dobro i primljeno, ono mora biti lišeno egoizma i bilo kakvog ovosvjetskog udjela. Havarijuni su pitali Isaa, a.s., koje je to djelo iskreno? Isa, a.s., odgovara: - Ono koje uradiš samo radi Allaha i ne želiš ni od koga zahvalu na to djelo. Bilo je ashaba koji su padali u nesvjest kada bi čuli ajet : - Allah prima samo od onih koji su Ga svjesni. A svjesnost, braćo i sestre, nije u glavi, u govoru, u parama, na papiru već u srcu. To je rekao učitelj svijeta tri puta pokazavši rukom na srce. Neki islamski mudraci su rekli: - Ko bude radio sedam stvari bez drugih sedam od njegovog djela niko koristi neće imati.
1. Kad bi radio sa strahom bez opreza. Naprimjer, nije dovoljno kazati bojim se kazne Allahove, a nije oprezan na griješenje.
2. Kad bi radio sa nadom bez traženja. Naprimjer, ja želim nagradu, a ne tražim je dobrim djelima.
3. Kad bi radio s nijetom bez kasde (ostvarenja nijeta). Naprimjer, srcem je zanijetio da učini dobro, a volio bi da to neko drugi učini.
4. Kad bi učio dove bez truda. Naprimjer, probleme zajednice hoćemo da riješimo dovama, a da ne napuštamo toplu sobu i krevet.
5. Kad bi tražio oprost istigfarom bez popravka i promjene. Naprimjer, na iste greške se stalno vraćati.
6. Kad bi radio dobra djela u javnosti, ali ne i u tajnosti. Jedna od definicija iskrenosti glasi: Istovjetnost čovjekovog djela u tajnosti i javnosti.
7. Kad bi neumorno radio bez iskrenosti. Mnogi zaista danonoćno rade, i redovno i honorarno, ali radi svojih interesa, ne radi Allaha, dž.š.Neke osobine koje kvare srce i uništavaju djela:- Vezivanjem srca za nekog drugog mimo Allaha;- Pretjerano jelo i spavanje;- Zavidnost, oholost i umošljenost;- Licemjerje, tužakanje i lijenost;- Pretjerano smijanje- Naročito loše misli o drugom. A iskrenost će nam ojačati: dova, znanje, trud, druženje sa iskrenima, poniznost i iščitavanje biografija dobrih predhodnika.Kad je u pitanju iskrenost, vjernik će se uvijek sjećati ajeta u kojima Allah, dž.š., veli: - Ali oni koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru svoju čvrsto u Allaha ispolje, bit će s vjernicima, a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.- Ko želi da od Gospodara svoga lijepo bude primljen, neka čini dobra djela i neka u vjerovanju Njemu ne smatra nikoga ravnim.
Molim Allaha, dž.š., da nas učini od iskrenim robovima. Amin!
(hfz. Sulejman Bugari)
VJEČNA LJUBAV
Hvala Allahu, dž.š., Koji nam je, iz Svoje prevelike milosti, omogućio da izgovaramo i slušamo Njegove riječi i pored toga što ga mi malo spominjemo. On nas sigurno više spominje i više voli nego mi Njega. Takav je Allahov zakon! Gospodar je svakom više preči nego što majka može biti preča svome djetetu. Allah, dž.š., spušta ljubav u srca mu'mina, ali je ta ljubav, nažalost, mnogima skrivena. Upravo zbog toga što je skrivena, mu'mini nemaju pravo napadati onoga koji griješi i radi ono čime Allah, dž.š., nije zadovoljan. Zašto? Zato što ta ljubav može biti smještena i u srce čovjeka za kojeg mislimo da je najgori. Ljubav u njegovom srcu postoji, ali je ona zatrpana blatom života ili blatom društva, u kojem se on nalazi.
Ova tema je opširna. O njoj se može govoriti i govoriti; o njoj su knjige i knjige napisane. Jedna od tih knjiga nosi naslov Vječna ljubav. Alim koji ju je napisao, živ je i dan-danas, čudi se u kakvom mi to vremenu živimo. Kako veli, današnja mu situacija još teže padne nakon iščitavanja knjiga koje kazuju o događajima koji su se desili u doba Muhammeda, s.a.v.s., o ljubavi koja je tada povezivala srca mu’mina... On se, zaista, s razlogom pita u kakvom mi to vremenu živimo. Kaže on: To je vrijeme u kojem ljudima nedostaje živosti, duhovnog života, vrijeme u kojem su osjećaji razbijeni, duše ohlađene... Htio sam da zaplačem, ali time se ne bih utješio. Tješi me jedino dova koju svaki svaki mu'min upućuje Allahu, dž.š., moleći Ga da mu ulije ljubav.
A kada Gospodar ulijeva ljubav, ne pita koliko imaš djela, i koliko ti imaš sedždi. Sjetite se samo one žena, prostitutke, kojoj je oprošteno nakon što je napojila cuku žednog! Koliko li je ta ljubav u njoj bila skrivena?
Alim, koji je napisao spomenutu knjigu, naveo je više od pedeset termina koje u svom značenju imaju ljubav. Između ostalih, jedan od tih termina možemo prevesti kao nešto što se za nešto kači - tvoje oko se zakači za nekog koga prvi put vidiš, pa ti bude drag i čudiš se jesi li se ti svojom voljom zakačio, ili si samo aparat preko kojeg se treba nešto desiti. On dalje spominje i termin koji bi se mogao prevesti kao nešto čemu strast naginje.
Kada čovjek potpuno nekog voli, on nam izgleda potpuno izgubljen, pa i lud. U suri Jusuf Allah, dž.š., kaže da se ta ljubav uvukla Jusufu, a.s., ispod kože. Bez naše želje i namjere, nešto lijepo nam se uvuče ispod kože. Elhamdulillah, Jusufu, a.s., se to nešto uvuklo samo ispod kože – nije došlo do srca. U ljudskoj prirodi je nagon da pogriješi. I poslanici ljudi, pa su imali taj nagon. Međutim, Allah, dž.š., ih je sprečavao da pogriješe. sprijecavao. Mnogo je vrsta ljubavi i termina koji ih označavaju. Imaju iskrene i manje iskrene ljubavi.
Postoje, međutim, ljudi koji su svoju ljubav sto posto usmjerili ka Allahu, dž.š. Ta ljubav je određena velikim odabranicima Allaha, dž.š. Danas ima mnogo znanja, nauke, napisanih knjiga, ima i zakona, pa ima i para. Ipak, nešto nedostaje. Nešto najbitnije. Šta je to? To je živo srce! Zato se nemoj čuditi onima u vlasti koji, s jedne strane, klanjaju pet vakata namaza, a sa druge rade ovo i ono. Nemaju živog srca!
Allah, dž.š., kaže: Zar je onaj koji je bio mrtvac... Većina mufesira smatra da se ovo odnosi na čovjeka koji je mrtvog srca. Kad vjera padne na takvo srce, ono biva osvijetljeno posebnim nurom. Taj nur je skriven u srcu svakog vjernika, ali je pokriven, skriven u dubinama pa se ne vidi. Ma kako taj nur bio skriven, ma kako bio prigušen životom, Allah, dž.š., može dati da on iznenada zasja i to tako da se svi iznenade. Ne tiče se Gospodara ko si, čiji si sin, gdje si rođen... On na peškeš daje uputu kome hoće i niko nema pravo pitati Ga zašto je koga uputio. A mi se plaho čudimo: Ja Rabbi, zašto si baš njega uputio, kad znamo da je najveće zlo činio? Neuzubillahi!
Ako to rekneš, ili ako vidiš nekoga da klanja pored tebe klanja, a znaš da je lopov, pa pomisliš ili kažeš da nema ništa od njegovog namaza, neka znaš da se na tebe odnosi hadis koji bilježi Muslim: Allah sigurno uništava sva tvoja dobra djela i sva njegova loša djela. Ne samo da će mu ih On oprostiti, nego će mu ih čak pretvoriti u dobra djela. Znači, nemamo mi pravo biti kadije. Recept za oživljavanje srca spomenut ću na kraju dersa.
Mozgovi su usijani pošto su im srca i duše mrtve kao u zatvoru. Na račun duše, pamet im sija. Zato su im usijane glave, a duša sve crnja i crnja. Zašto im duša sve više crni? Zašto oni nemaju ljubav? Zašto nemaju osjećanja? Zato što oni imaju svoju prvu ljubav, a prva se ljubav se ne može zaboraviti nikad! A znate li koja je prva ljubav? To je jedna posebna ljubav, naročito izražena kod učenih ljudi, ali je i u globalu veoma prisutna - ljubav čovjeka prema samom sebi. Prvo što zavoliš na ovom svijetu si ti lično. Misliš ako voliš djete, da ga voliš njega radi. Ne, nego ga voliš zato što ima tebe kod njega - kad preseliš, spominjat će on svog babu i kako mu je babo imao pet stotina hiljada maraka! To će sin spominjati! Onaj koji kaže da voli djete radi djeteta, laže! Što, onda, ne voli svu djecu kao svoju? Onaj koji kaže da voli doktora radi doktora, također laže. On ga voli samo radi svog zdravlja. Kad ozdravi, zaboravi doktora skroz. Onaj koji kaže da voli pare radi para, laže. Evo, u ratu smo imali u rukama hiljadu maraka. Ali, šta smo mogli kupiti za te pare? Malo brašna, skoro ništa! Mi sigurno pare ne volimo radi para, nego zato što su one potrebne da bismo napunili stomake. Mnogi vole ženu samo radi nečega. Ne radi žene kao žene.
Mnogo je prolaznih ljubavi, kratkotrajnih ljubavi. Godinu dana, pet minuta, dvije godine, dvije minute, tri godine... Za te kratkotrajne ljubavi dajemo život, pare i stanove... Nismo svjesni kako te ljubavi nestaju i prolaze. Zbog prolaznih ljubavi gubimo vječnu ljubav, a vječna ljubav je samo ljubav prema Allahu, dž.š. Dobro, ali može li se ta ljubav malo razvodnjavati? Može? Omogućio ti je Gospodar da voliš nekoga radi Njega. Kako je jedan ashab, r.a., to lijepo rekao: Onaj koji nema ljubav u svom srcu prema Allahu, dž.š., on će potpuno navaliti na dunjaluk i bit će izgubljen.
Bit će izgubljen, iako se nama čini da on nije izgubljen. Može ti biti muž, može ti biti žena, vi spavate zajedno, ali nema ljubavi vječne između vas. Ima nekakva perda. Možete se umiljavati jedni drugima, družiti se, provoditi vrijeme zajedno, ali niste jarani. Ima perda koja vam ne dâ da se upoznate. Jedan ashab, r.a., je rekao: Samo atom ljubavi prema Allahu, dž.š., draži mi je nego sedamdeset godina ibadeta u kojem nema ljubavi.
Možeš ti klanjati - gore-dolje - koliko hoćeš! Ako nemaš te ljubavi, preselit ćeš kao nepismen, kao dvoličnjak, iznenandit ćeš se kad sutra odeš tamo i vidiš šta si pripremio. Sudnji dan ima mnogo naziva, jedan od njih je i Dan iznenađenja.
Prva ljubav nije iscijeđena iz naših srca. Sjetite se, to je ona ljubav prema samom sebi. Ona se teško zaboravlja i iskorjenjuje. Koliko samo čovjeku treba da kaže: Ma, ne valjam ja! Jok! Uvijek je on dobar, uvijek on ima pravo...
Ima puno definicija koje nastoje objasniti šta je to vječna ljubav prema Allahu, dž.š. Jedna od njih kaže da ta ljubav podrazumijeva obaranje srčanog pogleda od svega stvorenog, mimo Allaha, dž.š., Voljenog. Subhanallah! Budeš li volio košulju, jednog dana ćeš je napustiti, ishabat će se, poželjet ćeš drugu. Ako budeš volio jarana, ne zaboravi da ćete se jednog dana rastati.
Musau, a.s., je Allah, dž.š., rekao: Ja sam ti poklonio svoju ljubav i učinio da rasteš pod okom Mojim. Pazite, Gospodar poklanja tu ljubav, direktno je poklanja! Ne možeš je naručiti! Nema šanse! A mnogi bi voljeli da je mogu naručiti. Mnoge bi majke voljele da mogu naručiti ljubav svoje djece, da ih djeca vole. Džaba, ljubav se ne naručuje! Gdje ode ta ljubav? Gdje je otišla ljubav koja je postojala za vrijeme Resulullaha, s.a.v.s. Znate li gdje je otišla? Otišla je u aktovke! Eto gdje se smjestila. Nemaš više vremena da odeš i popiješ kahvu sa svojim majkom. Ogrubjeli smo: Hajde, majko, šuti. Nemaš ti pojma, zaostala si... Estagfirullah! Jedan je čak majci rekao: Šta ti je? Izgleda da nisi klanjala! Ko biva, klanjaj, pa da budeš pametna, šta li? Postoji nekoliko razloga ili povoda zbog kojih se ljubav smjesti u srca vjernika. Prvo, treba dobro obratiti pažnju na poruke Kur’ana. Bolje je zastati kod jednog ajeta, razmisliti i dobro ga shvatiti, nego mehanički učiti ne znam ti koliko. Resulullah, s.a.v.s., je tako radio, a i ashabi. Recimo, znali su zastati, tokom nafile-namaza, kad se prouči ajet koji kazuje o Džennetu i reći: Ja Rabbi, daj mi Džennet. Kad bi se proučio ajet o Džehennemu, rekli bi: Ja Rabbi, sačuvaj me Džehennema. To vam je primjer kako se “razgovara” sa Kur’anom. Na taj način se vječna ljubav rodi u srcu.
Drugi metod je spominjanje Allaha, dž.š., u svakom momentu, a ne samo kad ti zatreba. Čovjeku kad dođe frka, teška situacija, eto ga u džamiju. Zatim da izbjegavaš sve svari, brate i sestro, koje bivaju uzrok da ti zaboravljaš na Allaha dž.š. Potom da se družiš sa pravim ljudima. Kako prepoznati prave? Pa, čim ih vidiš, odmah ti naumpadnu Allah, dž.š., i Resulullah, s.a.v.s. Ako te je Gospodar nadahnuo da pozivaš u vjeru, onda se druži i sa najvećim klošarima, ali s namjerom da ih odvratiš od njihovog načina života. Postoje tri vrste ili tri stepena ljubavi vječne ljubavi prema Allahu dž.š. Svaki mu’min se tu treba naći.
Prvi stepen je ljubav koja prekida i odbacuje svaku lošu misao, jer loše misli razaraju iman i prouzrokuju svađe među vjernicima. Zapamti, kad ti loša misao o nekome dođe, a ti je odbaciš, to je znak da voliš Allaha, dž.š. Čim to ne radiš, znaj da imaš kod sebe neku munafičku osobinu. Ali, nemoj da te to uzrujava, bilo je puno značajnih velikana koji su to skontali, pa su se do kraja života protiv toga borili i strahovali. Jedan od njih je hazreti Omer, r.a. Pazi, hazreti Omer, r.a., pita ima li njega među munaficima!? Bolje ti je ovdje otkrij da si munafik i bori se protiv toga, nego da se sve otkrije na onom svijetu. U srcu mu’mina zajedno se ne mogu naći ljubav i zloba prema bratu, loša misao itd. To ide zajedno ko zapaljena cigareta i benzinska pumpa. Drugi stepen postoji kada mu’min posmatra i svjedoči Allahove, dž.š., prefinjene blagodati, unutrašnje i vanjske, a najveća blagodat je što te Allah, dž.š., odabrao da ti budeš od onih koji Ga vole. Pazi, dakle, Allah, dž.š., te je pogledao Svojom milošću pa zato Ga voliš. Od ovolikog svijeta, tebe je odabrao. Pa, zahvaljuj se Allahu, dž.š., na tome. Nemoj raditi radnje koje će uzrokovati da ti spominješ Allaha, dž.š., a da pritom nemaš zadovoljstva.
Jedan rob je rekao: Ja Rabbi, evo ja te spominjem, zikr činim, ali nikako me ne iskušavaš. Nemam kazne, a vjernik se inače iskušava. U tom momentu se spusti glas na njegovo srce: Zar ti nije kazna velika što spominjes Me, a ne osjećaš nikakvu slast. Nema veće kazne od te. Treći stepen ljubavi je ljubav koja će te podstaći da ti više daješ prednost Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s., nad svim stvorovima i da iskreno daješ prednost svakom mu’minu koji je izgovorio šehadet nad sobom. E, ovo je teško! Čuj, pa ko je preči od njega samog. Mnogi će reći: Jesi li ti normalan, pa da voliš više drugog nego sebe? Ako ti sebe ne voliš, onda nikoga ne voliš! Mnogi ljudi se čude odakle ta ljubav kod vjernika kada se mi prvi put sretnemo. Evo, sada ima ljudi s kojima se nikad nisam poselamio, a s njima se osjećam tako blisko, kao da se znamo pet stotina godina. A kad neprijatelji ove naše ljepote vide da se mi odmah zavolimo, to ih boli, uništava, ošamuti... Ma, ni jezik nije barijera. Isto k’o kad je Musau, a.s., bilo drago što Allah, dž.š., razgovara s njim. Objašnjava Gospodaru Musa, a.s., da u ruci drži štap kojim tjera ovce, te ovo, te ono... Sve samo da bi se što duže zadržao u razgovoru. Čim ti je s nekim lijepo, ti nastojiš da tu osobu što duže zadržiš u razgovoru.
Odakle ta ljubav? Allah, dž.š., kaže da On spušta ljubav među one koji vjeruju, i rade dobra djela. Eto odakle!Desi nam se da osjetimo simpatiju i posebnu dragost prema osobi koju prvi put vidimo. Ne treba se, dakle, tome čuditi. To Allah, dž.š., daje! S druge strane, prema nekima se rodi antipatija. Čim ga sretneš, ne možeš ga smisliti. Ništa ti čovjek nije uradio, a nešto ga ne možeš. To znači da duše vide, da one imaju svoje oči. A gdje su te oči? Pronađite ih. Legneš spavati i sanjaš svoju rahmetli nanu. Vidiš je, a žmiriš! Kojim je to očima vidiš? Očima duše! A znate li šta se dešava kad Allah, dž.š., zavoli svog roba? On, onda, naredi Džibrilu: O, Džibrile, ja sam zavolio tog i tog roba, pa ga i ti zavoli ga i reci svim stanovnicima nebesa da ga i oni zavole. Onda Džibril ode i kaže melecima: Zavolite tog i tog čovjeka jer ga je Allah, dž.š., zavolio i meni naredio da ga ja zavolim, pa ga i vi volite te siđite dolje na zemlju i naredite svim ljudima da ga vole. Subhanallah!
Ashabi su imali jedan lijep običaj da, kada neko ne dođe na sabah-namaz, odu kući tom čovjeku. Vjerovali su da je ili bolestan, i to teško, ili da je dvoličan. Trećeg nema! I tako su jednom Resulullah, s.a.v.s., i ashabi otišli kod ashaba koji nije bio na sabah-namazu, kad tamo, a on stvarno bolestan, sjedi i suze lije. Pita njega Resulullah šta mu je, a on odgovara: Božiji Poslaniče, ti si mi pao na um. Volim te toliko da ne znam iskazati svoju ljubav prema tebi. Ne mogu se zasititi druženja s tobom. Ipak, vrijeme ide i preseljenje nam se približava. Pomislio sam da te možda neću vidjeti i na onom svijetu, jer tebe Allah, dž.š., mnogo voli i svašta ti je tamo pripremio. Pomislio sam samo da možda ne zaslužujem da te tamo vidim. I odmah su mi se noge oduzele. Resulullah, s.a.v.s., je zaplakao. Nakon što je šutnja potrajala, kroz suze je rekao: Bit ćeš sa onim koga voliš. Čovjek će biti sa onim kojeg voli, to je sigurno. Neki kažu da je tada spušten ajet: Oni koji se Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s., pokoravaju, oni će sigurno biti sa poslanicima, sa šehidima, sa dobrim ljudima. O, kako li je to divno društvo!?
Ashabi su rekli da se nikad nisu više obradovali nego tim riječima.
Dakle, šta nas briga! Ne volimo zulumćara, bezobraznika... Nećemo biti s njim. Volimo dobrog čovjeka, svoga efendiju, finog komšiju... Bit ćemo s njim. Ipak, nije dovoljno samo voljeti, potrebno je i raditi na tom putu.
A kad čovjek nešto ili nekog voli, on to puno spominje. Svoju ljubav prema Allahu, dž.š., dokazuješ tako što ćeš Ga puno spominjati, ibadet činiti, raditi djela kojima je On zadovoljan.
Kada je Allah dž.š. htio stvoriti ljude, stvorio je prvo sve duše. Potom je dušama omogućio gledaju u lice Njegovo. Zapanjene Allahovom, dž.š., ljepotom, duše su gledale dugo, dugo vremena. Poslije je Allah, dž.š., stvorio Džennet, pa se velika većina okrenula gledajući tamo. Zatim je stvorio dunjaluk i džidže dunjalučke, pa su se tamo okrenuli. Koja je, dakle, naša prva prava ljubav. Prava, ne falsifikat? To je gledanje u lice Gospodara.
Znači, laž je da se neko rodio kao nevjernik. Nije! Svi smo mi već gledali u Njegovo lice i posvjedočili da je Jedini i da je Gospodar i Stvoritelj. Ta prva prava ljubav je smještena u svakog čovjeka, samo je treba probuditi. Svako dijete se rađa u islamu. To je istina, a ovo je dokaz!A mi kažemo: Šta ću kad sam ovakav. Allah, dž.š., je tako odredio! Nemoj tako, brate i sestro! Ko god bude ulazio u Džennet, pokazat će mu se mjesto u Džehennemu u koje je mogao ući da je htio. I obratno, ko god bude ulazio u Džehennem, pokazat će mu se mjesto u Džennetu gdje je mogao biti da je htio, dakle, da je drukčije odabrao. O tebi se radi! Ti si taj koji biraš hoćeš li istinu ili nećeš.
Eh, sad bismo mi voljeli da je ta vječna ljubav kod nas, ali ne bismo voljeli ništa žrtvovati. Zašto? A žrtvujemo se radi prolaznih ljubavi. Kad cura zavoli momka, ona ode za njega. Ako treba i pod krušku.
Jedan ashab je rekao: Ja Resulullah, ja te volim. A njemu ovako Resulullah, s.a.v.s., kaže: Ako me voliš, pripremi se na siromaštvo. Mi smo se pripremili za ovosvjetske ljubavi. Vidi samo onu curu što za svojim dragim hoće pod krušku. Nije joj teško. Još će metlu ponijeti da malo počisti, malo će ograditi... Ako ima prave ljubavi, bit će i zgrada od pet spratova. Kako mu’mini i mu’minke trebaju čuvati tu ljubav prvu koju su dobili. Evo šta je jedan vjerenik rekao svojoj vjerenici prije nego što su se vjenčali: Draga, želim da mi život bude veličanstven i lijep i da se uvijek bratimim s ljudima, a znam da i ti isto želiš. To je prava ljubav i vjerujem da ti, ženo, možeš pokrenuti snagu koju je Allah, dž.š., spustio u moje srce. Pazite, on želi da se bratimi s ljudima, a ne ono - čim se oženi – katanac, nema ga više nigdje.
Resulullah, s.a.v.s., je rekao da žena od nečovjeka može napraviti čovjeka i obratno, od čovjeka nečovjeka. Kao što sunce u polju izmamljuje mirisno cvijeće, tako i one, svojim postupcima i osjećajima, potiču najbolje u svom čovjeku. Polahko, polahko, kad odjednom ga vidiš u džamiji. Dok se nije oženio, nije ga bilo. Zato je meni drago kad se vjernik oženi ženom slabije vjere, pa utiče na nju da spozna ljepote vjere i obrnuto, kad se vjernica uda za muža slabijeg imana, pa ga ona polahko, uz Božiju pomoć, počne mijenjati nabolje. Samo ako kod sebe imaju vječnu ljubav i ovosvjetska ljubav će cvjetati. Bit će lišena svakog egoizma i supružnici neće biti okrenuti isključivo jedno drugom. Širit će tu ljubav. Ako se duše pronađu u ezelu, to je pravo – znači da su se voljele oduvijek.
Ako čovjek ima atom ljubavi prema Gospodaru, istog momenta Allah, dž.š., okrene srca svih mu’mina prema njemu. Zato, iskoristimo priliku da dobijemo taj atom vječne ljubavi, jer samo će ta ljubav gasiti džehennemsku vatru.
Upoznajmo se, ljudi, upoznajmo se, braćo i sestre, upoznajmo se i zavolimo. Volimo se kao što su se voljeli u doba Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Allah, dž.š., nam naređuje da se zavolimo zbog nura koji je spustio u nas.
Ko želi da mu srce bude živo, neka između sabahskog farza i sunneta četrdeset puta prouči jednu kratku dovu, nije ni po reda: Ja Haju Ja Kajum la ilahe illa ente.
Da, Allah, dž.š., ujedini naša srca i počasti nas vječnom ljubavlju. Amin!
(hfz. Sulejman Bugari)
Ova tema je opširna. O njoj se može govoriti i govoriti; o njoj su knjige i knjige napisane. Jedna od tih knjiga nosi naslov Vječna ljubav. Alim koji ju je napisao, živ je i dan-danas, čudi se u kakvom mi to vremenu živimo. Kako veli, današnja mu situacija još teže padne nakon iščitavanja knjiga koje kazuju o događajima koji su se desili u doba Muhammeda, s.a.v.s., o ljubavi koja je tada povezivala srca mu’mina... On se, zaista, s razlogom pita u kakvom mi to vremenu živimo. Kaže on: To je vrijeme u kojem ljudima nedostaje živosti, duhovnog života, vrijeme u kojem su osjećaji razbijeni, duše ohlađene... Htio sam da zaplačem, ali time se ne bih utješio. Tješi me jedino dova koju svaki svaki mu'min upućuje Allahu, dž.š., moleći Ga da mu ulije ljubav.
A kada Gospodar ulijeva ljubav, ne pita koliko imaš djela, i koliko ti imaš sedždi. Sjetite se samo one žena, prostitutke, kojoj je oprošteno nakon što je napojila cuku žednog! Koliko li je ta ljubav u njoj bila skrivena?
Alim, koji je napisao spomenutu knjigu, naveo je više od pedeset termina koje u svom značenju imaju ljubav. Između ostalih, jedan od tih termina možemo prevesti kao nešto što se za nešto kači - tvoje oko se zakači za nekog koga prvi put vidiš, pa ti bude drag i čudiš se jesi li se ti svojom voljom zakačio, ili si samo aparat preko kojeg se treba nešto desiti. On dalje spominje i termin koji bi se mogao prevesti kao nešto čemu strast naginje.
Kada čovjek potpuno nekog voli, on nam izgleda potpuno izgubljen, pa i lud. U suri Jusuf Allah, dž.š., kaže da se ta ljubav uvukla Jusufu, a.s., ispod kože. Bez naše želje i namjere, nešto lijepo nam se uvuče ispod kože. Elhamdulillah, Jusufu, a.s., se to nešto uvuklo samo ispod kože – nije došlo do srca. U ljudskoj prirodi je nagon da pogriješi. I poslanici ljudi, pa su imali taj nagon. Međutim, Allah, dž.š., ih je sprečavao da pogriješe. sprijecavao. Mnogo je vrsta ljubavi i termina koji ih označavaju. Imaju iskrene i manje iskrene ljubavi.
Postoje, međutim, ljudi koji su svoju ljubav sto posto usmjerili ka Allahu, dž.š. Ta ljubav je određena velikim odabranicima Allaha, dž.š. Danas ima mnogo znanja, nauke, napisanih knjiga, ima i zakona, pa ima i para. Ipak, nešto nedostaje. Nešto najbitnije. Šta je to? To je živo srce! Zato se nemoj čuditi onima u vlasti koji, s jedne strane, klanjaju pet vakata namaza, a sa druge rade ovo i ono. Nemaju živog srca!
Allah, dž.š., kaže: Zar je onaj koji je bio mrtvac... Većina mufesira smatra da se ovo odnosi na čovjeka koji je mrtvog srca. Kad vjera padne na takvo srce, ono biva osvijetljeno posebnim nurom. Taj nur je skriven u srcu svakog vjernika, ali je pokriven, skriven u dubinama pa se ne vidi. Ma kako taj nur bio skriven, ma kako bio prigušen životom, Allah, dž.š., može dati da on iznenada zasja i to tako da se svi iznenade. Ne tiče se Gospodara ko si, čiji si sin, gdje si rođen... On na peškeš daje uputu kome hoće i niko nema pravo pitati Ga zašto je koga uputio. A mi se plaho čudimo: Ja Rabbi, zašto si baš njega uputio, kad znamo da je najveće zlo činio? Neuzubillahi!
Ako to rekneš, ili ako vidiš nekoga da klanja pored tebe klanja, a znaš da je lopov, pa pomisliš ili kažeš da nema ništa od njegovog namaza, neka znaš da se na tebe odnosi hadis koji bilježi Muslim: Allah sigurno uništava sva tvoja dobra djela i sva njegova loša djela. Ne samo da će mu ih On oprostiti, nego će mu ih čak pretvoriti u dobra djela. Znači, nemamo mi pravo biti kadije. Recept za oživljavanje srca spomenut ću na kraju dersa.
Mozgovi su usijani pošto su im srca i duše mrtve kao u zatvoru. Na račun duše, pamet im sija. Zato su im usijane glave, a duša sve crnja i crnja. Zašto im duša sve više crni? Zašto oni nemaju ljubav? Zašto nemaju osjećanja? Zato što oni imaju svoju prvu ljubav, a prva se ljubav se ne može zaboraviti nikad! A znate li koja je prva ljubav? To je jedna posebna ljubav, naročito izražena kod učenih ljudi, ali je i u globalu veoma prisutna - ljubav čovjeka prema samom sebi. Prvo što zavoliš na ovom svijetu si ti lično. Misliš ako voliš djete, da ga voliš njega radi. Ne, nego ga voliš zato što ima tebe kod njega - kad preseliš, spominjat će on svog babu i kako mu je babo imao pet stotina hiljada maraka! To će sin spominjati! Onaj koji kaže da voli djete radi djeteta, laže! Što, onda, ne voli svu djecu kao svoju? Onaj koji kaže da voli doktora radi doktora, također laže. On ga voli samo radi svog zdravlja. Kad ozdravi, zaboravi doktora skroz. Onaj koji kaže da voli pare radi para, laže. Evo, u ratu smo imali u rukama hiljadu maraka. Ali, šta smo mogli kupiti za te pare? Malo brašna, skoro ništa! Mi sigurno pare ne volimo radi para, nego zato što su one potrebne da bismo napunili stomake. Mnogi vole ženu samo radi nečega. Ne radi žene kao žene.
Mnogo je prolaznih ljubavi, kratkotrajnih ljubavi. Godinu dana, pet minuta, dvije godine, dvije minute, tri godine... Za te kratkotrajne ljubavi dajemo život, pare i stanove... Nismo svjesni kako te ljubavi nestaju i prolaze. Zbog prolaznih ljubavi gubimo vječnu ljubav, a vječna ljubav je samo ljubav prema Allahu, dž.š. Dobro, ali može li se ta ljubav malo razvodnjavati? Može? Omogućio ti je Gospodar da voliš nekoga radi Njega. Kako je jedan ashab, r.a., to lijepo rekao: Onaj koji nema ljubav u svom srcu prema Allahu, dž.š., on će potpuno navaliti na dunjaluk i bit će izgubljen.
Bit će izgubljen, iako se nama čini da on nije izgubljen. Može ti biti muž, može ti biti žena, vi spavate zajedno, ali nema ljubavi vječne između vas. Ima nekakva perda. Možete se umiljavati jedni drugima, družiti se, provoditi vrijeme zajedno, ali niste jarani. Ima perda koja vam ne dâ da se upoznate. Jedan ashab, r.a., je rekao: Samo atom ljubavi prema Allahu, dž.š., draži mi je nego sedamdeset godina ibadeta u kojem nema ljubavi.
Možeš ti klanjati - gore-dolje - koliko hoćeš! Ako nemaš te ljubavi, preselit ćeš kao nepismen, kao dvoličnjak, iznenandit ćeš se kad sutra odeš tamo i vidiš šta si pripremio. Sudnji dan ima mnogo naziva, jedan od njih je i Dan iznenađenja.
Prva ljubav nije iscijeđena iz naših srca. Sjetite se, to je ona ljubav prema samom sebi. Ona se teško zaboravlja i iskorjenjuje. Koliko samo čovjeku treba da kaže: Ma, ne valjam ja! Jok! Uvijek je on dobar, uvijek on ima pravo...
Ima puno definicija koje nastoje objasniti šta je to vječna ljubav prema Allahu, dž.š. Jedna od njih kaže da ta ljubav podrazumijeva obaranje srčanog pogleda od svega stvorenog, mimo Allaha, dž.š., Voljenog. Subhanallah! Budeš li volio košulju, jednog dana ćeš je napustiti, ishabat će se, poželjet ćeš drugu. Ako budeš volio jarana, ne zaboravi da ćete se jednog dana rastati.
Musau, a.s., je Allah, dž.š., rekao: Ja sam ti poklonio svoju ljubav i učinio da rasteš pod okom Mojim. Pazite, Gospodar poklanja tu ljubav, direktno je poklanja! Ne možeš je naručiti! Nema šanse! A mnogi bi voljeli da je mogu naručiti. Mnoge bi majke voljele da mogu naručiti ljubav svoje djece, da ih djeca vole. Džaba, ljubav se ne naručuje! Gdje ode ta ljubav? Gdje je otišla ljubav koja je postojala za vrijeme Resulullaha, s.a.v.s. Znate li gdje je otišla? Otišla je u aktovke! Eto gdje se smjestila. Nemaš više vremena da odeš i popiješ kahvu sa svojim majkom. Ogrubjeli smo: Hajde, majko, šuti. Nemaš ti pojma, zaostala si... Estagfirullah! Jedan je čak majci rekao: Šta ti je? Izgleda da nisi klanjala! Ko biva, klanjaj, pa da budeš pametna, šta li? Postoji nekoliko razloga ili povoda zbog kojih se ljubav smjesti u srca vjernika. Prvo, treba dobro obratiti pažnju na poruke Kur’ana. Bolje je zastati kod jednog ajeta, razmisliti i dobro ga shvatiti, nego mehanički učiti ne znam ti koliko. Resulullah, s.a.v.s., je tako radio, a i ashabi. Recimo, znali su zastati, tokom nafile-namaza, kad se prouči ajet koji kazuje o Džennetu i reći: Ja Rabbi, daj mi Džennet. Kad bi se proučio ajet o Džehennemu, rekli bi: Ja Rabbi, sačuvaj me Džehennema. To vam je primjer kako se “razgovara” sa Kur’anom. Na taj način se vječna ljubav rodi u srcu.
Drugi metod je spominjanje Allaha, dž.š., u svakom momentu, a ne samo kad ti zatreba. Čovjeku kad dođe frka, teška situacija, eto ga u džamiju. Zatim da izbjegavaš sve svari, brate i sestro, koje bivaju uzrok da ti zaboravljaš na Allaha dž.š. Potom da se družiš sa pravim ljudima. Kako prepoznati prave? Pa, čim ih vidiš, odmah ti naumpadnu Allah, dž.š., i Resulullah, s.a.v.s. Ako te je Gospodar nadahnuo da pozivaš u vjeru, onda se druži i sa najvećim klošarima, ali s namjerom da ih odvratiš od njihovog načina života. Postoje tri vrste ili tri stepena ljubavi vječne ljubavi prema Allahu dž.š. Svaki mu’min se tu treba naći.
Prvi stepen je ljubav koja prekida i odbacuje svaku lošu misao, jer loše misli razaraju iman i prouzrokuju svađe među vjernicima. Zapamti, kad ti loša misao o nekome dođe, a ti je odbaciš, to je znak da voliš Allaha, dž.š. Čim to ne radiš, znaj da imaš kod sebe neku munafičku osobinu. Ali, nemoj da te to uzrujava, bilo je puno značajnih velikana koji su to skontali, pa su se do kraja života protiv toga borili i strahovali. Jedan od njih je hazreti Omer, r.a. Pazi, hazreti Omer, r.a., pita ima li njega među munaficima!? Bolje ti je ovdje otkrij da si munafik i bori se protiv toga, nego da se sve otkrije na onom svijetu. U srcu mu’mina zajedno se ne mogu naći ljubav i zloba prema bratu, loša misao itd. To ide zajedno ko zapaljena cigareta i benzinska pumpa. Drugi stepen postoji kada mu’min posmatra i svjedoči Allahove, dž.š., prefinjene blagodati, unutrašnje i vanjske, a najveća blagodat je što te Allah, dž.š., odabrao da ti budeš od onih koji Ga vole. Pazi, dakle, Allah, dž.š., te je pogledao Svojom milošću pa zato Ga voliš. Od ovolikog svijeta, tebe je odabrao. Pa, zahvaljuj se Allahu, dž.š., na tome. Nemoj raditi radnje koje će uzrokovati da ti spominješ Allaha, dž.š., a da pritom nemaš zadovoljstva.
Jedan rob je rekao: Ja Rabbi, evo ja te spominjem, zikr činim, ali nikako me ne iskušavaš. Nemam kazne, a vjernik se inače iskušava. U tom momentu se spusti glas na njegovo srce: Zar ti nije kazna velika što spominjes Me, a ne osjećaš nikakvu slast. Nema veće kazne od te. Treći stepen ljubavi je ljubav koja će te podstaći da ti više daješ prednost Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s., nad svim stvorovima i da iskreno daješ prednost svakom mu’minu koji je izgovorio šehadet nad sobom. E, ovo je teško! Čuj, pa ko je preči od njega samog. Mnogi će reći: Jesi li ti normalan, pa da voliš više drugog nego sebe? Ako ti sebe ne voliš, onda nikoga ne voliš! Mnogi ljudi se čude odakle ta ljubav kod vjernika kada se mi prvi put sretnemo. Evo, sada ima ljudi s kojima se nikad nisam poselamio, a s njima se osjećam tako blisko, kao da se znamo pet stotina godina. A kad neprijatelji ove naše ljepote vide da se mi odmah zavolimo, to ih boli, uništava, ošamuti... Ma, ni jezik nije barijera. Isto k’o kad je Musau, a.s., bilo drago što Allah, dž.š., razgovara s njim. Objašnjava Gospodaru Musa, a.s., da u ruci drži štap kojim tjera ovce, te ovo, te ono... Sve samo da bi se što duže zadržao u razgovoru. Čim ti je s nekim lijepo, ti nastojiš da tu osobu što duže zadržiš u razgovoru.
Odakle ta ljubav? Allah, dž.š., kaže da On spušta ljubav među one koji vjeruju, i rade dobra djela. Eto odakle!Desi nam se da osjetimo simpatiju i posebnu dragost prema osobi koju prvi put vidimo. Ne treba se, dakle, tome čuditi. To Allah, dž.š., daje! S druge strane, prema nekima se rodi antipatija. Čim ga sretneš, ne možeš ga smisliti. Ništa ti čovjek nije uradio, a nešto ga ne možeš. To znači da duše vide, da one imaju svoje oči. A gdje su te oči? Pronađite ih. Legneš spavati i sanjaš svoju rahmetli nanu. Vidiš je, a žmiriš! Kojim je to očima vidiš? Očima duše! A znate li šta se dešava kad Allah, dž.š., zavoli svog roba? On, onda, naredi Džibrilu: O, Džibrile, ja sam zavolio tog i tog roba, pa ga i ti zavoli ga i reci svim stanovnicima nebesa da ga i oni zavole. Onda Džibril ode i kaže melecima: Zavolite tog i tog čovjeka jer ga je Allah, dž.š., zavolio i meni naredio da ga ja zavolim, pa ga i vi volite te siđite dolje na zemlju i naredite svim ljudima da ga vole. Subhanallah!
Ashabi su imali jedan lijep običaj da, kada neko ne dođe na sabah-namaz, odu kući tom čovjeku. Vjerovali su da je ili bolestan, i to teško, ili da je dvoličan. Trećeg nema! I tako su jednom Resulullah, s.a.v.s., i ashabi otišli kod ashaba koji nije bio na sabah-namazu, kad tamo, a on stvarno bolestan, sjedi i suze lije. Pita njega Resulullah šta mu je, a on odgovara: Božiji Poslaniče, ti si mi pao na um. Volim te toliko da ne znam iskazati svoju ljubav prema tebi. Ne mogu se zasititi druženja s tobom. Ipak, vrijeme ide i preseljenje nam se približava. Pomislio sam da te možda neću vidjeti i na onom svijetu, jer tebe Allah, dž.š., mnogo voli i svašta ti je tamo pripremio. Pomislio sam samo da možda ne zaslužujem da te tamo vidim. I odmah su mi se noge oduzele. Resulullah, s.a.v.s., je zaplakao. Nakon što je šutnja potrajala, kroz suze je rekao: Bit ćeš sa onim koga voliš. Čovjek će biti sa onim kojeg voli, to je sigurno. Neki kažu da je tada spušten ajet: Oni koji se Allahu, dž.š., i Resulullahu, s.a.v.s., pokoravaju, oni će sigurno biti sa poslanicima, sa šehidima, sa dobrim ljudima. O, kako li je to divno društvo!?
Ashabi su rekli da se nikad nisu više obradovali nego tim riječima.
Dakle, šta nas briga! Ne volimo zulumćara, bezobraznika... Nećemo biti s njim. Volimo dobrog čovjeka, svoga efendiju, finog komšiju... Bit ćemo s njim. Ipak, nije dovoljno samo voljeti, potrebno je i raditi na tom putu.
A kad čovjek nešto ili nekog voli, on to puno spominje. Svoju ljubav prema Allahu, dž.š., dokazuješ tako što ćeš Ga puno spominjati, ibadet činiti, raditi djela kojima je On zadovoljan.
Kada je Allah dž.š. htio stvoriti ljude, stvorio je prvo sve duše. Potom je dušama omogućio gledaju u lice Njegovo. Zapanjene Allahovom, dž.š., ljepotom, duše su gledale dugo, dugo vremena. Poslije je Allah, dž.š., stvorio Džennet, pa se velika većina okrenula gledajući tamo. Zatim je stvorio dunjaluk i džidže dunjalučke, pa su se tamo okrenuli. Koja je, dakle, naša prva prava ljubav. Prava, ne falsifikat? To je gledanje u lice Gospodara.
Znači, laž je da se neko rodio kao nevjernik. Nije! Svi smo mi već gledali u Njegovo lice i posvjedočili da je Jedini i da je Gospodar i Stvoritelj. Ta prva prava ljubav je smještena u svakog čovjeka, samo je treba probuditi. Svako dijete se rađa u islamu. To je istina, a ovo je dokaz!A mi kažemo: Šta ću kad sam ovakav. Allah, dž.š., je tako odredio! Nemoj tako, brate i sestro! Ko god bude ulazio u Džennet, pokazat će mu se mjesto u Džehennemu u koje je mogao ući da je htio. I obratno, ko god bude ulazio u Džehennem, pokazat će mu se mjesto u Džennetu gdje je mogao biti da je htio, dakle, da je drukčije odabrao. O tebi se radi! Ti si taj koji biraš hoćeš li istinu ili nećeš.
Eh, sad bismo mi voljeli da je ta vječna ljubav kod nas, ali ne bismo voljeli ništa žrtvovati. Zašto? A žrtvujemo se radi prolaznih ljubavi. Kad cura zavoli momka, ona ode za njega. Ako treba i pod krušku.
Jedan ashab je rekao: Ja Resulullah, ja te volim. A njemu ovako Resulullah, s.a.v.s., kaže: Ako me voliš, pripremi se na siromaštvo. Mi smo se pripremili za ovosvjetske ljubavi. Vidi samo onu curu što za svojim dragim hoće pod krušku. Nije joj teško. Još će metlu ponijeti da malo počisti, malo će ograditi... Ako ima prave ljubavi, bit će i zgrada od pet spratova. Kako mu’mini i mu’minke trebaju čuvati tu ljubav prvu koju su dobili. Evo šta je jedan vjerenik rekao svojoj vjerenici prije nego što su se vjenčali: Draga, želim da mi život bude veličanstven i lijep i da se uvijek bratimim s ljudima, a znam da i ti isto želiš. To je prava ljubav i vjerujem da ti, ženo, možeš pokrenuti snagu koju je Allah, dž.š., spustio u moje srce. Pazite, on želi da se bratimi s ljudima, a ne ono - čim se oženi – katanac, nema ga više nigdje.
Resulullah, s.a.v.s., je rekao da žena od nečovjeka može napraviti čovjeka i obratno, od čovjeka nečovjeka. Kao što sunce u polju izmamljuje mirisno cvijeće, tako i one, svojim postupcima i osjećajima, potiču najbolje u svom čovjeku. Polahko, polahko, kad odjednom ga vidiš u džamiji. Dok se nije oženio, nije ga bilo. Zato je meni drago kad se vjernik oženi ženom slabije vjere, pa utiče na nju da spozna ljepote vjere i obrnuto, kad se vjernica uda za muža slabijeg imana, pa ga ona polahko, uz Božiju pomoć, počne mijenjati nabolje. Samo ako kod sebe imaju vječnu ljubav i ovosvjetska ljubav će cvjetati. Bit će lišena svakog egoizma i supružnici neće biti okrenuti isključivo jedno drugom. Širit će tu ljubav. Ako se duše pronađu u ezelu, to je pravo – znači da su se voljele oduvijek.
Ako čovjek ima atom ljubavi prema Gospodaru, istog momenta Allah, dž.š., okrene srca svih mu’mina prema njemu. Zato, iskoristimo priliku da dobijemo taj atom vječne ljubavi, jer samo će ta ljubav gasiti džehennemsku vatru.
Upoznajmo se, ljudi, upoznajmo se, braćo i sestre, upoznajmo se i zavolimo. Volimo se kao što su se voljeli u doba Božijeg Poslanika, s.a.v.s. Allah, dž.š., nam naređuje da se zavolimo zbog nura koji je spustio u nas.
Ko želi da mu srce bude živo, neka između sabahskog farza i sunneta četrdeset puta prouči jednu kratku dovu, nije ni po reda: Ja Haju Ja Kajum la ilahe illa ente.
Da, Allah, dž.š., ujedini naša srca i počasti nas vječnom ljubavlju. Amin!
(hfz. Sulejman Bugari)
MI'RADŽ
Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s. Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku. Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob...
Hvala Allahu, dž.š., Koji iz vlastite milosti nagrađuje svoje robove raznim nagradama, ovisno od imana. Što je vjerovanje jače, Allahova nagrada je veća. Sultan svih Allahovih robova je naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojeg je Allah počastio poslanstvom i raznim mu’džizama, koje su nepobitni dokaz istinitosti Kur’ana i islama. Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s.,.
Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku.
Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob, a kamoli da je to postigao obični smrtnik.
O Israu i Mi’radžu je mnogo napisano I, hvala Allahu, dostupno je svakome, na raznim jezicima. Taj događaj nam je, manje-više, poznat. Ja ću spomenuti samo neke vječne pouke.
Allah, dž.š., kaže:
“Neka je hvaljen Onaj Koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz Harema časnog u Harem daleki, čiju smo okolinu učinili blagoslovljenom kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. On uistinu sve čuje i sve vidi” (Isra : 1).
Sam početak ove sure
(“Neka je hvaljen... ”) u arapskom jeziku se upotrebljava onda kad se čovjek nečemu čudi, kao što bih ja, naprimjer, rekao: “Subhanallah, kako smo nemarni prema našem stanju!” Značenje ovakvog početka ajeta bi bilo: Nemojte se čuditi onome što će vam Allah ovim događajem saopćiti, jer je to izvan ljudskih mogućnosti i dometa. Nego recite: “Neka je hvaljen Onaj Koji sve može!”
U ovaj događaj povjerovat će oni koji razmišljaju poput Ebu Bekra es-Siddika, hazreti Omera i sličnih, koji se ne zaustavljaju na granicama vlastite pameti i koji ne misle da je istina samo tamo dokle doseže njihova pamet. A oni koji imaju ludu pamet i pokvarenu prirodu, kao Nemrud, Faraon, Ebu Džehl, Ebu Leheb i njima slični, oni niušta ne vjeruju.
Kad bismo takvima iznosili milion dokaza o istinotosti Kur’ana i vjere, oni ne bi povjerovali, pa makar im te dokaze iznosila njihova vlastita djeca.
Nije to čudo, jer je Kur’an za one koji razum imaju, a nije za primitivne ljude.
U ajetu dalje stoji: “Allah je preveo svoga roba noću...”
Riječju esra (preveo ga je Allah) poništava se svaka rasprava o tome je li Poslanik bio tamo ili nije. A znamo da mušrici nisu u to povjerovali. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Preveden sam noću”.Dakle, Poslanik je poveden drugom snagom, snagom koja nije njegova, snagom koja nema granica. Isto kao kad bih ja rekao: “Popeo sam se sa djetetom na Himalaje”. Hoće li me upitati onaj ko pameti ima: “Kako će se malo dijete popeti na vrh takve planine?” Neće, jer zna da ga je neko poveo sa sobom.
Tako se i Mi’radž odnosi na Allaha, dž.š., jer je to Njegovo djelo, a ne djelo Muhammeda, s.a.v.s.
Idolopoklonici su, ipak, osjećali da je nekog putovanja bilo, jer su tražili dokaz za to riječima: “Opiši nam Kuds”, a znali su da Poslanik, s.a.v.s., nikad nije bio u njemu. Kad im je opisao Kuds, uvidjeli su da je to istina, ali je šejtan bio jači od njih i zato nisu povjerovali.
Dalje u ajetu stoji: Prenio je svoga roba”.Ovo je odgovor onima koji kažu da je Poslanik, s.a.v.s., bio samo dušom, a ne tijelom.
Abdom na arapskom jeziku imenujemo čovjeka s dušom i tijelom, a ne može se reći abd samo za dušu ili samo tijelo. Ova riječ ukazuje na još jedno značenje. Nije, naprimjer, rečeno: Bi Muhammedin(prenio je Muhammeda), da bi bila ostavljena mogućnost da svaki Allahov pravi rob doživi dio toga putovanja, ali samo dušom, ne i tijelom. To će vjernici doživljavati dok su u namazu. Zato se prenose riječi velikana: “Namaz je mi’radž vjernika”.
Nakon ovoga, nećemo se čuditi što se mu’min nakon namaza osjeća posebno lahkim i resterećenim od tegoba i problema.
Završetak ovog ajeta glasi:
“Allah zbilja sve čuje i sve vidi”.
Ovaj ajet nam pokazuje istinski razlog zašto je došlo do Mi’radža. Kad Allah kaže: “Sve čuje i sve vidi”,to nam govori da je Allah čuo i vidio sva uznemiravanja, spletkarenja, ismijavanja, ponižavanja prema Poslaniku, ali je Poslanik sve to saburio i radio ono što mu Allah naredi.
Zato ga je Allah htio prenijeti da mu pokaže ljepotu koja ga čeka, kao i kaznu koja očekuje one što su ga uznemiravali i maltretirali.
Zato, ti koji padaš na sedždu, kad ti dođe teška situacija, problemi, tjeskoba u prsima, vrati se izvoru – namazu, kojim ćeš se oprati od tih tegoba i biti oslobođen svih okova.
Mi, muslimani u Bosni, i sami smo svjedoci u kakvoj teškoj situaciji se nalazimo. Nama je najpreče da se vratimo tom izvoru, istinski čistog srca i duše. I “okupajmo” se od prljavih ideja, zlobe, zavidnosti, pretvaranja, prevare i nejedinstva, kako bismo obukli odjeću iskrenosti, sloge, ljubavi i međusobnog pomaganja. To je najvrednija odjeća kojom se trebamo zaogrnuti.
Molim Allaha, dž.š., da ujedini naša srca i da nam pomogne protiv naših dušmana. Amin!
Alipašina džamija, 21. 10. 2000. (Sulejman Bugari)
Hvala Allahu, dž.š., Koji iz vlastite milosti nagrađuje svoje robove raznim nagradama, ovisno od imana. Što je vjerovanje jače, Allahova nagrada je veća. Sultan svih Allahovih robova je naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., kojeg je Allah počastio poslanstvom i raznim mu’džizama, koje su nepobitni dokaz istinitosti Kur’ana i islama. Isra i Mi’radž predstavljaju posebnu Allahovu počast Muhammedu, s.a.v.s.,.
Isra označava Muhammedovo, s.a.v.s., putovanje za jednu noć iz Mesdžidu-l-harama u Mekki do u Mesdžidu-l-akse u Kudusu (Jeruzalemu) i njegov povratak te iste noći u Mekku.
Mi’radž označava Alejhisselamovo putovanje te iste noći iz Mesdžidu-l-akse u viši svijet, u široko i prostrano Allahovo carstvo, sve dotle dokle nije kročio ni najuzvišeniji melek, niti najugledniji Božiji rob, a kamoli da je to postigao obični smrtnik.
O Israu i Mi’radžu je mnogo napisano I, hvala Allahu, dostupno je svakome, na raznim jezicima. Taj događaj nam je, manje-više, poznat. Ja ću spomenuti samo neke vječne pouke.
Allah, dž.š., kaže:
“Neka je hvaljen Onaj Koji je u jednom času noći preveo svoga roba iz Harema časnog u Harem daleki, čiju smo okolinu učinili blagoslovljenom kako bismo mu neka znamenja naša pokazali. On uistinu sve čuje i sve vidi” (Isra : 1).
Sam početak ove sure
(“Neka je hvaljen... ”) u arapskom jeziku se upotrebljava onda kad se čovjek nečemu čudi, kao što bih ja, naprimjer, rekao: “Subhanallah, kako smo nemarni prema našem stanju!” Značenje ovakvog početka ajeta bi bilo: Nemojte se čuditi onome što će vam Allah ovim događajem saopćiti, jer je to izvan ljudskih mogućnosti i dometa. Nego recite: “Neka je hvaljen Onaj Koji sve može!”
U ovaj događaj povjerovat će oni koji razmišljaju poput Ebu Bekra es-Siddika, hazreti Omera i sličnih, koji se ne zaustavljaju na granicama vlastite pameti i koji ne misle da je istina samo tamo dokle doseže njihova pamet. A oni koji imaju ludu pamet i pokvarenu prirodu, kao Nemrud, Faraon, Ebu Džehl, Ebu Leheb i njima slični, oni niušta ne vjeruju.
Kad bismo takvima iznosili milion dokaza o istinotosti Kur’ana i vjere, oni ne bi povjerovali, pa makar im te dokaze iznosila njihova vlastita djeca.
Nije to čudo, jer je Kur’an za one koji razum imaju, a nije za primitivne ljude.
U ajetu dalje stoji: “Allah je preveo svoga roba noću...”
Riječju esra (preveo ga je Allah) poništava se svaka rasprava o tome je li Poslanik bio tamo ili nije. A znamo da mušrici nisu u to povjerovali. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Preveden sam noću”.Dakle, Poslanik je poveden drugom snagom, snagom koja nije njegova, snagom koja nema granica. Isto kao kad bih ja rekao: “Popeo sam se sa djetetom na Himalaje”. Hoće li me upitati onaj ko pameti ima: “Kako će se malo dijete popeti na vrh takve planine?” Neće, jer zna da ga je neko poveo sa sobom.
Tako se i Mi’radž odnosi na Allaha, dž.š., jer je to Njegovo djelo, a ne djelo Muhammeda, s.a.v.s.
Idolopoklonici su, ipak, osjećali da je nekog putovanja bilo, jer su tražili dokaz za to riječima: “Opiši nam Kuds”, a znali su da Poslanik, s.a.v.s., nikad nije bio u njemu. Kad im je opisao Kuds, uvidjeli su da je to istina, ali je šejtan bio jači od njih i zato nisu povjerovali.
Dalje u ajetu stoji: Prenio je svoga roba”.Ovo je odgovor onima koji kažu da je Poslanik, s.a.v.s., bio samo dušom, a ne tijelom.
Abdom na arapskom jeziku imenujemo čovjeka s dušom i tijelom, a ne može se reći abd samo za dušu ili samo tijelo. Ova riječ ukazuje na još jedno značenje. Nije, naprimjer, rečeno: Bi Muhammedin(prenio je Muhammeda), da bi bila ostavljena mogućnost da svaki Allahov pravi rob doživi dio toga putovanja, ali samo dušom, ne i tijelom. To će vjernici doživljavati dok su u namazu. Zato se prenose riječi velikana: “Namaz je mi’radž vjernika”.
Nakon ovoga, nećemo se čuditi što se mu’min nakon namaza osjeća posebno lahkim i resterećenim od tegoba i problema.
Završetak ovog ajeta glasi:
“Allah zbilja sve čuje i sve vidi”.
Ovaj ajet nam pokazuje istinski razlog zašto je došlo do Mi’radža. Kad Allah kaže: “Sve čuje i sve vidi”,to nam govori da je Allah čuo i vidio sva uznemiravanja, spletkarenja, ismijavanja, ponižavanja prema Poslaniku, ali je Poslanik sve to saburio i radio ono što mu Allah naredi.
Zato ga je Allah htio prenijeti da mu pokaže ljepotu koja ga čeka, kao i kaznu koja očekuje one što su ga uznemiravali i maltretirali.
Zato, ti koji padaš na sedždu, kad ti dođe teška situacija, problemi, tjeskoba u prsima, vrati se izvoru – namazu, kojim ćeš se oprati od tih tegoba i biti oslobođen svih okova.
Mi, muslimani u Bosni, i sami smo svjedoci u kakvoj teškoj situaciji se nalazimo. Nama je najpreče da se vratimo tom izvoru, istinski čistog srca i duše. I “okupajmo” se od prljavih ideja, zlobe, zavidnosti, pretvaranja, prevare i nejedinstva, kako bismo obukli odjeću iskrenosti, sloge, ljubavi i međusobnog pomaganja. To je najvrednija odjeća kojom se trebamo zaogrnuti.
Molim Allaha, dž.š., da ujedini naša srca i da nam pomogne protiv naših dušmana. Amin!
Alipašina džamija, 21. 10. 2000. (Sulejman Bugari)
ZAVIDNOST
“Ako kakvo dobro dočekate, to ih ozlojedi, a zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.i ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade” (Ali Imran : 120).
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Božijeg miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i sve ashabe. Allahova milost i prefinjenost prati nas svakog momenta. Daje nam lijek za svaku bolest, vidljivu i nevidljivu. Uči nas kako ćemo sačuvati i zaštititi naša dobra djela koja činimo.
Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju.
Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr., a mnogi to smatraju vrlinom i podučavaju nas kako je sve to dio čovjekove slobode.
Zavidnost je jedna od nevidljivih bolesti koju je veoma teško izliječiti, a veoma je proširena među nama. O njoj Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo”. (6. Ebu Davud, Ibn Madže)
Vjerniče, ti koji padaš na sedždu, znaj da je zavidnost rezultat mržnje i pakosti prisutne u tebi, a mržnja i pakost rezultat su srdžbe koja je temelj svakog zla i najjače šejtanovo oružje (proklet bio), kojim razara zajednicu.
Naš Poslanik, s.a.v.s., brine se o nama. Upozorava nas da ne dajemo oružje neprijatelju:
“Nemojte jedni drugima zavidjeti, niti prekidati međusobne odnose, i nemojte imati međusobne mržnje i nipošto ne okrećite leđa jedan drugome, nego budite braća i Allahovi robovi”.(7. Buharija, Muslim)
Šta je, zapravo, zavidnost?
Ukratko, to je osjećaj odvratnosti prema blagodati koju drugi posjeduje i želja da ta njegova blagodat nestane. Drugim riječima, ne voliš gledati napredak muslimana i radiš na tome da se taj napredak spriječi. Ili, ne voliš da musliman vlada tobom, već voliš da vlada onaj ko će drogirati tvoje i moje dijete, a na kraju tražiš da se to dijete liječi opet kod muslimana, jer si svjestan da su doktori medicine u tome nemoćni.
Nije zavidnost poželjeti ono što neko od dobra posjeduje, čak je i pohvalno to i sebi priželjkivati, nego je zavidnost onda kad ne želiš da tvoj brat napreduje. Ali, stvarnost je takva da među nama ima onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman bude priznat ili dođe na vlast.
Tako se ponašaju dvoličnjaci. To nam Allah kaže:
“Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi, uznemiri. A zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.”
Naški kazano, trljaju ruke od zadovoljstva. Zar da se mi ovim bavimo? Sramota je! Zar nam nije dovoljno to što nam dušmani postavljaju razne zamke i što nam zavide zato što smo vjernici, Allahovi robovi koji padaju na sedždu? Ovo nam i Allah potvrđuje riječima:
“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese- Allah, zaista sve može” (Bekare : 109).
I, ne zaboravimo, sve nevjerničke netrpeljivosti prema nama, svi ratovi i agresije su samo iz osvete. To nam dragi Allah govori:
“…A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati” (Tevba : 74).
A u drugom ajetu stoji:
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali” (Burudž : 8).
Koji su razlozi i motivi zavidnosti? To su:
– mržnja i neprijateljstvo,
– uzdizanje,
– oholost,
– samodopadanje, umišljenost,
– strah za gubljenjem položaja,
– ljubav prema ugledu i karijeri,
– skrivena škrtost i pokvarenost.
Ove bolesti i virusi otklanjaju se pomoću toga što:
– Moraš znati da tvoja zavidnost šteti tebi na dunjaluku i na Ahiretu; na dunjaluku izazivaš Allahovu srdžbu, jer nisi zadovoljan Njegovom podjelom; na Ahiretu ti se oduzimaju dobra djela i daju onome kome zavidiš;
– zavidnošću se udružuješ sa Iblisom i nevjernicima koji žele belaje i propast vjernicima;
– onaj kome zavidiš ima koristi od tvoje zavidnosti na dunjaluku – očistio si ga od grijeha time što si učinio nepravdu prema njemu, a posebno ako zavidnost izazove ogovaranje brata; na Ahiretu poklanjaš dobra djela njemu i ostaješ bijeda i fukara onda kad je dobro djelo najpotrebnije;
– nema većeg bola i vatre od zavidnosti u srcu, čega se ne možeš lahko osloboditi, a tu bol niko sa tobom ne dijeli;
– sjeti se hadisa: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavodnost i mržnja, a mržnja je poput britve koja ne da reže kosu, već vjeru”; (8. Tirmizija, Ahmed)
– budi od onih za koje Allah kaže: “I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti” (Hašr : 9);
– i budi kao oni koji u dovama mole slijedećim ajetom: “...Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe ( zavidnosti, netrpeljivosti) prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv!” (Hašr : 10).
Molim Allaha, dž.š., da iz naših srca izbaci mržnju, zavidnost, oholost i svaku drugu bolest i zamijeni ih plemenitim osobinama. Amin!
Alipašina džamija, 27. 5. 2000. (Sulejman Bugari)
Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova. Neka je salavat i selam na Božijeg miljenika, Muhammeda s.a.v.s., na njegovu porodicu i sve ashabe. Allahova milost i prefinjenost prati nas svakog momenta. Daje nam lijek za svaku bolest, vidljivu i nevidljivu. Uči nas kako ćemo sačuvati i zaštititi naša dobra djela koja činimo.
Draga braćo, nije poenta u tome da samo činimo dobra djela, a da ne razmišljamo kako se ona gube i uništavaju.
Danas je lahko napraviti kuću, jer planova ima napretek. Međutim, nemamo planova kako ćemo sačuvati i zaštititi čast porodice i vlastitu kuću od neprijatelja koji je prodro u naše domove i uništava nam harmoniju porodice. Našu djeca se uništavaju raznim porocima: droga, blud, alkohol i dr., a mnogi to smatraju vrlinom i podučavaju nas kako je sve to dio čovjekove slobode.
Zavidnost je jedna od nevidljivih bolesti koju je veoma teško izliječiti, a veoma je proširena među nama. O njoj Poslanik, s.a.v.s., kaže:
“Zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drvo”. (6. Ebu Davud, Ibn Madže)
Vjerniče, ti koji padaš na sedždu, znaj da je zavidnost rezultat mržnje i pakosti prisutne u tebi, a mržnja i pakost rezultat su srdžbe koja je temelj svakog zla i najjače šejtanovo oružje (proklet bio), kojim razara zajednicu.
Naš Poslanik, s.a.v.s., brine se o nama. Upozorava nas da ne dajemo oružje neprijatelju:
“Nemojte jedni drugima zavidjeti, niti prekidati međusobne odnose, i nemojte imati međusobne mržnje i nipošto ne okrećite leđa jedan drugome, nego budite braća i Allahovi robovi”.(7. Buharija, Muslim)
Šta je, zapravo, zavidnost?
Ukratko, to je osjećaj odvratnosti prema blagodati koju drugi posjeduje i želja da ta njegova blagodat nestane. Drugim riječima, ne voliš gledati napredak muslimana i radiš na tome da se taj napredak spriječi. Ili, ne voliš da musliman vlada tobom, već voliš da vlada onaj ko će drogirati tvoje i moje dijete, a na kraju tražiš da se to dijete liječi opet kod muslimana, jer si svjestan da su doktori medicine u tome nemoćni.
Nije zavidnost poželjeti ono što neko od dobra posjeduje, čak je i pohvalno to i sebi priželjkivati, nego je zavidnost onda kad ne želiš da tvoj brat napreduje. Ali, stvarnost je takva da među nama ima onih koji se raduju tuđoj nesreći, a tužni su kad musliman bude priznat ili dođe na vlast.
Tako se ponašaju dvoličnjaci. To nam Allah kaže:
“Ako vas zadesi kakvo dobro, to ih ozlojedi, uznemiri. A zadesi li vas kakva nevolja, obraduju joj se.”
Naški kazano, trljaju ruke od zadovoljstva. Zar da se mi ovim bavimo? Sramota je! Zar nam nije dovoljno to što nam dušmani postavljaju razne zamke i što nam zavide zato što smo vjernici, Allahovi robovi koji padaju na sedždu? Ovo nam i Allah potvrđuje riječima:
“Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike iz lične zlobe (zavisti) svoje, iako im je Istina poznata; ali vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese- Allah, zaista sve može” (Bekare : 109).
I, ne zaboravimo, sve nevjerničke netrpeljivosti prema nama, svi ratovi i agresije su samo iz osvete. To nam dragi Allah govori:
“…A prigovaraju samo zato što su ih Allah, iz obilja svoga, i Poslanik Njegov imućnim učinili. Pa ako se pokaju, bit će im dobro; a ako glavu okrenu, Allah će ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti, a na Zemlji ni zaštitnika ni pomagača neće imati” (Tevba : 74).
A u drugom ajetu stoji:
“A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i hvale dostojnog, vjerovali” (Burudž : 8).
Koji su razlozi i motivi zavidnosti? To su:
– mržnja i neprijateljstvo,
– uzdizanje,
– oholost,
– samodopadanje, umišljenost,
– strah za gubljenjem položaja,
– ljubav prema ugledu i karijeri,
– skrivena škrtost i pokvarenost.
Ove bolesti i virusi otklanjaju se pomoću toga što:
– Moraš znati da tvoja zavidnost šteti tebi na dunjaluku i na Ahiretu; na dunjaluku izazivaš Allahovu srdžbu, jer nisi zadovoljan Njegovom podjelom; na Ahiretu ti se oduzimaju dobra djela i daju onome kome zavidiš;
– zavidnošću se udružuješ sa Iblisom i nevjernicima koji žele belaje i propast vjernicima;
– onaj kome zavidiš ima koristi od tvoje zavidnosti na dunjaluku – očistio si ga od grijeha time što si učinio nepravdu prema njemu, a posebno ako zavidnost izazove ogovaranje brata; na Ahiretu poklanjaš dobra djela njemu i ostaješ bijeda i fukara onda kad je dobro djelo najpotrebnije;
– nema većeg bola i vatre od zavidnosti u srcu, čega se ne možeš lahko osloboditi, a tu bol niko sa tobom ne dijeli;
– sjeti se hadisa: “Među vas se uvukla bolest prijašnjih naroda, zavodnost i mržnja, a mržnja je poput britve koja ne da reže kosu, već vjeru”; (8. Tirmizija, Ahmed)
– budi od onih za koje Allah kaže: “I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lahkomosti, oni će sigurno uspjeti” (Hašr : 9);
– i budi kao oni koji u dovama mole slijedećim ajetom: “...Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe ( zavidnosti, netrpeljivosti) prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si zaista dobar i milostiv!” (Hašr : 10).
Molim Allaha, dž.š., da iz naših srca izbaci mržnju, zavidnost, oholost i svaku drugu bolest i zamijeni ih plemenitim osobinama. Amin!
Alipašina džamija, 27. 5. 2000. (Sulejman Bugari)
LIJEPO OPHOĐENJE S LJUDIMA
POŠTIVANJE LJUDSKOG DOSTOJANSTVA
A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na zemlji namjesnika postaviti!"...(Kur'an, El-Bekare – 30)A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. (KUR'AN, El-Bekare – 34)Stvorili smo čovjeka u skladu najljepšem. (Kur'an, Et-tin – 4)Vaša krv, vaše časti i vaši imeci su vam sveti kao što vam je svet današnji dan u ovom mjesecu i u ovom mjestu. (završetak Poslanikova a.s. govora na Oprosnom Hadždžu) Šaban Hodžić, Ahlak, Sarajevo, 1990.
LJUDIMA SMIJEMO PRISTUPATI SAMO UZ NJIHOVU SUGLASNOST
O vjernici u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite. To vam je bolje, poučite se ! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se !" - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite. (Nur – 27 i 28)Prenosi se os Sehla b. Sada da je rekao: "Bahnu (neki) čovjek u sobu Božjeg poslanika a.s., dok je on dugim željeznim šiljkom češao svoju glavu. Na to Poslanik a.s. reče: "Da sam znao da gledaš, zabio bih ti ovaj šiljak u oko, pa traženje dopuštenja (za ulazak) je propisano zbog pogleda!".(Fethul-bari - 28)Pripovijedao je Seid Mekberija: "Naišao sam, a Abdullah ibn Omer razgovara s nekim čovjekom, i ja sam im pristupio, pa me je dočekao rukom u prsa govoreci: "Kada naideš na dvojicu koji razgovaraju, ne pristupaj im dok ne zatražiš njihovo dopuštenje jer sam slušao kako Poslanik a.s. kaže: "Kada dvojica razgovaraju, ne pristupajte im bez njihova dopuštenja." (Fethul-bari - 99)
NAJVELINčANSTVENIJI POZDRAVI
Naša poštovanja, sve počasti (svi pozdravi), naši namazi i sva naša dobra djela pripadajusamo Allahu!- Neka su Moj mir i spas, Moja milost i blagoslov tebi (Es-selamu alejke), o Vjerovjesniče! (početak susreta izmedu Allaha dž. š. i Muhameda a. s. na Mi’radžu)I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest.- “Mir!” rekoše;- - “Mir!”- odgovori on,... (Kur'an - Hud, 69)I meleki će im ulaziti na sva vrata (u Džennetu) govoreći: “Mir vama!” (Kur'an – Er-ra'ad, 23 i 24)
OBAVEZA NAZIVANJA SELAM
“A kada ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim.” (Kur'an – En-nur, 61)Rekao je Božji poslanik: "Pet je obaveza muslimana prema njegovu bratu (muslimanu): da odgovori na njegov selam, da mu nazdravi kada kihne, da se odazove njegovu pozivu, da ga obiđe u bolesti i da ga isprati na vječiti počinak”. (Buhari i Muslim)Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega odpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti. (Kur'an – En-nisa 86)
SELAM NA POČETKU I NA KRAJU SVAKE KOMUNIKACIJE
Kada neko od vas pristupa nekom skupu, neka prvo nazove selam, a kada napušta skup neka opet nazove selam jer nije prvi preči od drugog. (Davud i tirmizi) Nema razgovora prije selama.(Ne započinjite razgovor prije nego se poselamite) – hadis
PRAVILNO POZDRAVLJANJE
…I reci: “Mir vama!” tvoj gospodar je sam sebi milost propisao…(Kur'an – El-en'am, 54)…Mir tebi Moj poslaniče i milost i blagoslov Moj… (hadis koji govori o susretu Muhammedovom a.s. na miradžu sa Uzvišenim Bogom)…Neka je i na tebe mir, milost i blagoslov Allahov… (dio hadisa - odgovor meleka na selam kojim ih je, po Allahovoj naredbi, pozdravio Adem a.s. odmah nekon što ga je Allah stvorio)Došao jedan čovjek Božjem poslaniku i pozdravio ga sa: "Es-selamu alejkum", na što mu on otpozdravi i dodade da za to ima deset hasenata… (Fethul-bari - 7)
NEPRAVILNO POZDRAVLJANJE
Došao sam Poslaniku a.s. i pozdravio ga sa Alejke-s-selamu, na što mi on reče: ne govori alejke-s-selamu jer se tako pozdravljaju mrtvi. (Fethul-bari - 5)Imran ibn Husajn r.a. pripovijeda: u džahilijjetu mi smo se pozdravljali sa “Bog ti oko blagoslovio!”, ili “Dobro jutro!”, pa pošto je islam došao, to nam je zabranjeno. (Ebu-Davud)Pripovijeda Mekail ibn Hajan: U doba džahilijjeta smo govorili, “Dobro veče!” ili “Dobro jutro!” pa je to Allah zamijenio sa selamom. (Fethul-bari - 5)
REDOSLIJED PRI NAZIVANJU SELAM
Dosta je, kada prođe skupina ljudi, da jedan od njih nazove selam, a dosta je da i od onih što sjede jedan odgovori na selam. (Ebu-Davud)Prenosi ebu Hurejra da je Poslanik a.s. rekao: “Mlađi prvi selami starijeg, onaj koji prolazi, onog pored kojeg prolazi, a manja skupina veću.” (Fethul-bari - 17)
GDJE SVE TREBA NAZIVATI SELAM
Pripovijeda ebu Hurejre kako je neki čovijek ušao u džamiju dok je Poslanik a.s. sjedio ukraj džamije, pa je obavio namaz, a zatim prišao Poslaniku a.s. i nazvao mu selam, na što je on odgovorio: Ve alejkes-selamu…(Fethul-bari - 43)
KOGA SVE TREBAMO SELAMITI
Pripovijeda Abdullah ibn Omer da je neki čovjek upitao Poslanika a.s.: Koji je islam najbolji? Poslanik je na to dogovorio: da nahraniš i nazivaš selam i onima koje osobno poznaješ, ali i onima koje ne poznaješ. (Fethul-bari - 24)
SUSRETI UZ OSMJEH
Nemoj propustiti niti olahko držati ni jedno dobro djelo pa makar to bilo da sretneš svoga brata vesela lica (sa osmjehom) ! (Muslim)
RUKOVANJE PRI POZDRAVLJANJU
Neće se dvojica muslimana sresti i rukovati, a da im se ne oprosti prije no što se rastanu. (Ebu Davud)Pripovijeda Enes kako je jedan čovjek upitao Poslanika a.s.: "Božji poslaniče, kada jedan od nas sretne svoga brata i prijatelja, hoće li mu se nakloniti?” Ne, odgovori Poslanik. “Hoće li ga zagrliti i poljubiti ga?” Ne, reče Poslanik. “Hoće li ga uzeti za ruku i s njim se rukovati?” Da, reče mu Pejgamber. (Tirmizi)
PROPITIVANJE ZA ZDRAVLJE
Pripovijeda ebu Hurejra: “Ušao ebu Bekr Poslaniku a.s. i rekao mu: 'Kako si osvanuo?' Poslanik a.s. na to odgovori: 'Bolje od onog koji nije osvanuo kao postač.” (Fethul-bari - 69)Pripovijedao je Džabir: “Upitali Poslanika a.s.: ‘Kako si osvanuo?’ Poslanik na to odgovori: Dobro.” (Fethul-bari - 69)Došlo je do nas preko Enesa, koji kazuje kako je neki čovjek nazvao selam Omeru koji mu je uzvratio selam i uz to dodao: “Kako si?” Ovaj odgovori: “Hvala Allahu.” Na to Omer reče: “To sam od tebe želio čuti.” (Fethul-bari - 69)
ISKAZIVANJE RADOSTI ZBOG SUSRETA
Pripovijedala nam je Aiša: “Kada bi Poslanik ugledao svoju kćerku Fatimu kako mu dolazi, iskazao bi joj dobrodošlicu, zatim bi ustao, pošao joj u susret, uzeo je za ruku i posadio je na svoje mjesto.” (Fethul-bari - 59)Pripovijedala je Aiša: “Došao Zejd ibn Haris u Medinu dok je Poslanik boravio u mojoj sobi, pa kada nam je pokucao na vrata, ustade prema njemu Poslanik, zagrli ga i poljubi.” (Fethul-bari)
PRAVILNO I NEPRAVILNO ISKAZIVANJE POŠTOVANJA
Pripovijeda se od Sa`ida da su članovi plemena Kurejza došli da čuju presudu (svoga poglavice) Sa`da. Poslanik a.s. je poslao po njega (Sa`da) i kad je Sa`d došao Poslanik a.s. reče: «Ustanite svome zapovjedniku...» (Fethul-bari - 58)Pripovjedao je Abdullah ibn Berid kako je njegov otac došao Muaviji koji ga je obavijestio da je Poslanik a.s. rekao: «Kome je drago da ljudi pred njim stoje zaslužuje vatru (propisana mu je džehenemska vatra)». (Fethul-bari - 59)Govorio je Enes: «Propali su oni prije vas zato što su veličali svoje vladare tako da su stojali dok su oni (vladari) sjedili». (Fethul-bari – 60)Kaže Gazalija: «Ustajanje kao način veličanja nekoga je pokuđeno, a kao iskazivanje poštivanja nije pokuđeno».
KAKO POZDRAVITI NEMUSLIMANE
Pripovijeda Abdullah ibn Omer da je Poslanik a.s. rekao: “Kada vas Jevreji pozdrave riječima es-samu alejkum - otrov vama, vi im odgovorite ve alejkum - i vama.” (Fethul-bari - 50)
A kada Gospodar tvoj reče melekima: "Ja ću na zemlji namjesnika postaviti!"...(Kur'an, El-Bekare – 30)A kada rekosmo melekima: "Poklonite se Ademu!" - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. (KUR'AN, El-Bekare – 34)Stvorili smo čovjeka u skladu najljepšem. (Kur'an, Et-tin – 4)Vaša krv, vaše časti i vaši imeci su vam sveti kao što vam je svet današnji dan u ovom mjesecu i u ovom mjestu. (završetak Poslanikova a.s. govora na Oprosnom Hadždžu) Šaban Hodžić, Ahlak, Sarajevo, 1990.
LJUDIMA SMIJEMO PRISTUPATI SAMO UZ NJIHOVU SUGLASNOST
O vjernici u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite. To vam je bolje, poučite se ! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se !" - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite. (Nur – 27 i 28)Prenosi se os Sehla b. Sada da je rekao: "Bahnu (neki) čovjek u sobu Božjeg poslanika a.s., dok je on dugim željeznim šiljkom češao svoju glavu. Na to Poslanik a.s. reče: "Da sam znao da gledaš, zabio bih ti ovaj šiljak u oko, pa traženje dopuštenja (za ulazak) je propisano zbog pogleda!".(Fethul-bari - 28)Pripovijedao je Seid Mekberija: "Naišao sam, a Abdullah ibn Omer razgovara s nekim čovjekom, i ja sam im pristupio, pa me je dočekao rukom u prsa govoreci: "Kada naideš na dvojicu koji razgovaraju, ne pristupaj im dok ne zatražiš njihovo dopuštenje jer sam slušao kako Poslanik a.s. kaže: "Kada dvojica razgovaraju, ne pristupajte im bez njihova dopuštenja." (Fethul-bari - 99)
NAJVELINčANSTVENIJI POZDRAVI
Naša poštovanja, sve počasti (svi pozdravi), naši namazi i sva naša dobra djela pripadajusamo Allahu!- Neka su Moj mir i spas, Moja milost i blagoslov tebi (Es-selamu alejke), o Vjerovjesniče! (početak susreta izmedu Allaha dž. š. i Muhameda a. s. na Mi’radžu)I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest.- “Mir!” rekoše;- - “Mir!”- odgovori on,... (Kur'an - Hud, 69)I meleki će im ulaziti na sva vrata (u Džennetu) govoreći: “Mir vama!” (Kur'an – Er-ra'ad, 23 i 24)
OBAVEZA NAZIVANJA SELAM
“A kada ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim.” (Kur'an – En-nur, 61)Rekao je Božji poslanik: "Pet je obaveza muslimana prema njegovu bratu (muslimanu): da odgovori na njegov selam, da mu nazdravi kada kihne, da se odazove njegovu pozivu, da ga obiđe u bolesti i da ga isprati na vječiti počinak”. (Buhari i Muslim)Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega odpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti. (Kur'an – En-nisa 86)
SELAM NA POČETKU I NA KRAJU SVAKE KOMUNIKACIJE
Kada neko od vas pristupa nekom skupu, neka prvo nazove selam, a kada napušta skup neka opet nazove selam jer nije prvi preči od drugog. (Davud i tirmizi) Nema razgovora prije selama.(Ne započinjite razgovor prije nego se poselamite) – hadis
PRAVILNO POZDRAVLJANJE
…I reci: “Mir vama!” tvoj gospodar je sam sebi milost propisao…(Kur'an – El-en'am, 54)…Mir tebi Moj poslaniče i milost i blagoslov Moj… (hadis koji govori o susretu Muhammedovom a.s. na miradžu sa Uzvišenim Bogom)…Neka je i na tebe mir, milost i blagoslov Allahov… (dio hadisa - odgovor meleka na selam kojim ih je, po Allahovoj naredbi, pozdravio Adem a.s. odmah nekon što ga je Allah stvorio)Došao jedan čovjek Božjem poslaniku i pozdravio ga sa: "Es-selamu alejkum", na što mu on otpozdravi i dodade da za to ima deset hasenata… (Fethul-bari - 7)
NEPRAVILNO POZDRAVLJANJE
Došao sam Poslaniku a.s. i pozdravio ga sa Alejke-s-selamu, na što mi on reče: ne govori alejke-s-selamu jer se tako pozdravljaju mrtvi. (Fethul-bari - 5)Imran ibn Husajn r.a. pripovijeda: u džahilijjetu mi smo se pozdravljali sa “Bog ti oko blagoslovio!”, ili “Dobro jutro!”, pa pošto je islam došao, to nam je zabranjeno. (Ebu-Davud)Pripovijeda Mekail ibn Hajan: U doba džahilijjeta smo govorili, “Dobro veče!” ili “Dobro jutro!” pa je to Allah zamijenio sa selamom. (Fethul-bari - 5)
REDOSLIJED PRI NAZIVANJU SELAM
Dosta je, kada prođe skupina ljudi, da jedan od njih nazove selam, a dosta je da i od onih što sjede jedan odgovori na selam. (Ebu-Davud)Prenosi ebu Hurejra da je Poslanik a.s. rekao: “Mlađi prvi selami starijeg, onaj koji prolazi, onog pored kojeg prolazi, a manja skupina veću.” (Fethul-bari - 17)
GDJE SVE TREBA NAZIVATI SELAM
Pripovijeda ebu Hurejre kako je neki čovijek ušao u džamiju dok je Poslanik a.s. sjedio ukraj džamije, pa je obavio namaz, a zatim prišao Poslaniku a.s. i nazvao mu selam, na što je on odgovorio: Ve alejkes-selamu…(Fethul-bari - 43)
KOGA SVE TREBAMO SELAMITI
Pripovijeda Abdullah ibn Omer da je neki čovjek upitao Poslanika a.s.: Koji je islam najbolji? Poslanik je na to dogovorio: da nahraniš i nazivaš selam i onima koje osobno poznaješ, ali i onima koje ne poznaješ. (Fethul-bari - 24)
SUSRETI UZ OSMJEH
Nemoj propustiti niti olahko držati ni jedno dobro djelo pa makar to bilo da sretneš svoga brata vesela lica (sa osmjehom) ! (Muslim)
RUKOVANJE PRI POZDRAVLJANJU
Neće se dvojica muslimana sresti i rukovati, a da im se ne oprosti prije no što se rastanu. (Ebu Davud)Pripovijeda Enes kako je jedan čovjek upitao Poslanika a.s.: "Božji poslaniče, kada jedan od nas sretne svoga brata i prijatelja, hoće li mu se nakloniti?” Ne, odgovori Poslanik. “Hoće li ga zagrliti i poljubiti ga?” Ne, reče Poslanik. “Hoće li ga uzeti za ruku i s njim se rukovati?” Da, reče mu Pejgamber. (Tirmizi)
PROPITIVANJE ZA ZDRAVLJE
Pripovijeda ebu Hurejra: “Ušao ebu Bekr Poslaniku a.s. i rekao mu: 'Kako si osvanuo?' Poslanik a.s. na to odgovori: 'Bolje od onog koji nije osvanuo kao postač.” (Fethul-bari - 69)Pripovijedao je Džabir: “Upitali Poslanika a.s.: ‘Kako si osvanuo?’ Poslanik na to odgovori: Dobro.” (Fethul-bari - 69)Došlo je do nas preko Enesa, koji kazuje kako je neki čovjek nazvao selam Omeru koji mu je uzvratio selam i uz to dodao: “Kako si?” Ovaj odgovori: “Hvala Allahu.” Na to Omer reče: “To sam od tebe želio čuti.” (Fethul-bari - 69)
ISKAZIVANJE RADOSTI ZBOG SUSRETA
Pripovijedala nam je Aiša: “Kada bi Poslanik ugledao svoju kćerku Fatimu kako mu dolazi, iskazao bi joj dobrodošlicu, zatim bi ustao, pošao joj u susret, uzeo je za ruku i posadio je na svoje mjesto.” (Fethul-bari - 59)Pripovijedala je Aiša: “Došao Zejd ibn Haris u Medinu dok je Poslanik boravio u mojoj sobi, pa kada nam je pokucao na vrata, ustade prema njemu Poslanik, zagrli ga i poljubi.” (Fethul-bari)
PRAVILNO I NEPRAVILNO ISKAZIVANJE POŠTOVANJA
Pripovijeda se od Sa`ida da su članovi plemena Kurejza došli da čuju presudu (svoga poglavice) Sa`da. Poslanik a.s. je poslao po njega (Sa`da) i kad je Sa`d došao Poslanik a.s. reče: «Ustanite svome zapovjedniku...» (Fethul-bari - 58)Pripovjedao je Abdullah ibn Berid kako je njegov otac došao Muaviji koji ga je obavijestio da je Poslanik a.s. rekao: «Kome je drago da ljudi pred njim stoje zaslužuje vatru (propisana mu je džehenemska vatra)». (Fethul-bari - 59)Govorio je Enes: «Propali su oni prije vas zato što su veličali svoje vladare tako da su stojali dok su oni (vladari) sjedili». (Fethul-bari – 60)Kaže Gazalija: «Ustajanje kao način veličanja nekoga je pokuđeno, a kao iskazivanje poštivanja nije pokuđeno».
KAKO POZDRAVITI NEMUSLIMANE
Pripovijeda Abdullah ibn Omer da je Poslanik a.s. rekao: “Kada vas Jevreji pozdrave riječima es-samu alejkum - otrov vama, vi im odgovorite ve alejkum - i vama.” (Fethul-bari - 50)
R A Z G O V O R
OPĆE ODLIKE GOVORA
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.A ružna riječ je kao ružno drvo: išcupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.Allah će vijernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće. ( Ibrahim– 24, 25, 26 i 27)Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima, šejtan je, doista, čovijekov otvoreni neprijatelj. ( Al-Isra –53 )Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje- A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Kur'an - Bakare, 263)
FORMALNE ODLIKE GOVORAU
hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!(Kur'an -XXXI-19)43) “Idite faraonu, on se, doista, osilio,44) pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao ! “ (Kur'an, Taha – 43 i 44)25) “Gospodaru moj,”- reče Musa – “učini prostranim prsa moja”26) i olakšaj zadatak moj:27) odriješi uzao sa jezika mog28) da bi razumjeli govor moj. (Kur'an, Taha – 25-28)Najbolji govor je: govoriti što kraće a da što više upućuje ka dobru (da je govor što djelotvorniji). (hadis)Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “Govor Allahova poslanika bio je jasan. Razumio ga je svako ko ga je slušao”. (Ebu Davud) Amr ibn As veli da mu je Muhammed a.s. rekao: “Zapovijeđeno mi je da u govoru budem kratak, jer zaista kratkoća govora je lijepa osobina.”(Ebu Davud i Bejheki, - Hasen)
O ČEMU I KAKO TREBA RAZGOVARATI
"O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti, i bojte se Allaha pred kojim ćete sakupljeni biti." (Kur'an, Mudžadele - 9)Mudžemi ibn Jahja veli da je Muhammed a.s. rekao: “Govorite istinu, i kada vidite (kad vam se čini) da je u njoj propast, pa zaista je u njoj spas. I klonite se laži, pa kada vidite (kad vam se čini) da je u laži spas, zaista je u njoj propast.” (Hennad, - Hasen)Ibn Omer veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ja se zaista našalim, a neću reći (ni u šali ništa drugo) osim istine” (Taberani i Hatib - hasen)Ebu Umame veli da je Muhammed a.s. rekao: “Stid i kratkoća u govoru su dva znaka vjerovanja (imana), a bezobrazan govor i opširna razjašnjavanja (brbljanje) su dva znaka licemjerstva.” (Tirmizi, Ahmed i Hakim, - Sahih)
KAKO NE TREBA RAZGOVARATI
Ibn Mes’ud veli da je Muhammed a.s. rekao: “Nije pravi vjernik onaj koji napada i vrijeđa, koji proklinje, koji je bezobrazan, niti onaj koji je bestidan.” (Ahmed, Buharija u “Edebu”, Ibn Hibban i Hakim, -Sahih)Hazreti Aiša veli da je Muhammed a.s. rekao: “Allahu je najmrži onaj čovjek koji se najžešće prepire i svađa.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi)Ebu Hurejra veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ko se svađa dok raspravlja ili prepire a nedostaju mu (relevantne) informacije, stalno navlači na sebe Allahovu mržnju dok od toga ne odustane.” (Ibn ebu dun-ja, - Sahih)Ebu Hurejre, Ibn Umer i drugi vele da je Muhammed a.s. rekao: “Bacite prašinu u lice onima koji se mnogo hvale,” a po jednom drugom predanju: “Bacite u usta onih koji se mnogo hvale prašinu.” (Tirmizi, Ibn Hibban, Ibn Madždže i Ebu nu’ajm,-Sahgih) hadis bilježe i Muslim i Ebu Davud
ODNOS PREMA SUGOVORNICIMA
Abdullah r.a. pripovijeda da je Poslanik a.s. rekao: «Kada se u društvu nađu tri osobe neka se dvojica ne sašaptavaju, zanemarujući trećega dok se ne pomješaju sa još osoba zbog toga što bi to izazvalo zabrinutost one (treće) osobe.» (Fethul-bari - 89)Samo Allahovom milošću ti si blag prema njma;a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Kur'an, 'Alu-Imran, 159)
DOBRA MJERA U DRUŽENJU
Prenose da je Enes ibn Malik r.a. rekao: «Kada se Božji poslanik s.a.v.s. oženio Zejnebom bintu Džahš pozvao je svijet na gozbu (objed) poslije čega su sijelili i razgovarali. A onda je učinio kao da će ustati (i otići), ali niko se nije podigao, a kad je to vidio onda je ustao. Pošto je on ustao i (otišao), ustali su i ostali osim trojice. Zatim se Poslanik a.s. vratio i krenuo da uđe, a oni su još sjedili, a potom su ustali i razišli se. Potom sam otišao i obavijestio Poslanika a.s. o tome. Poslanik je potom ušao, a zatim sam i ja ušao, a on je spustio zastor izmedu mene i njega a onda je Allah dž.š. objavio: `O pravovjerni! Ne ulazite u prostorije poslanikove osim uz njegovo dopuštenje... (do riječi). Zaista je to kod Allaha krupno.» (Fethul-bari - 76) (IZ HR)
Priredio: Abdullah Imširović
Biseri Vjerovjesničke mudrosti
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.A ružna riječ je kao ružno drvo: išcupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.Allah će vijernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće. ( Ibrahim– 24, 25, 26 i 27)Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima, šejtan je, doista, čovijekov otvoreni neprijatelj. ( Al-Isra –53 )Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje- A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Kur'an - Bakare, 263)
FORMALNE ODLIKE GOVORAU
hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!(Kur'an -XXXI-19)43) “Idite faraonu, on se, doista, osilio,44) pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao ! “ (Kur'an, Taha – 43 i 44)25) “Gospodaru moj,”- reče Musa – “učini prostranim prsa moja”26) i olakšaj zadatak moj:27) odriješi uzao sa jezika mog28) da bi razumjeli govor moj. (Kur'an, Taha – 25-28)Najbolji govor je: govoriti što kraće a da što više upućuje ka dobru (da je govor što djelotvorniji). (hadis)Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “Govor Allahova poslanika bio je jasan. Razumio ga je svako ko ga je slušao”. (Ebu Davud) Amr ibn As veli da mu je Muhammed a.s. rekao: “Zapovijeđeno mi je da u govoru budem kratak, jer zaista kratkoća govora je lijepa osobina.”(Ebu Davud i Bejheki, - Hasen)
O ČEMU I KAKO TREBA RAZGOVARATI
"O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti, i bojte se Allaha pred kojim ćete sakupljeni biti." (Kur'an, Mudžadele - 9)Mudžemi ibn Jahja veli da je Muhammed a.s. rekao: “Govorite istinu, i kada vidite (kad vam se čini) da je u njoj propast, pa zaista je u njoj spas. I klonite se laži, pa kada vidite (kad vam se čini) da je u laži spas, zaista je u njoj propast.” (Hennad, - Hasen)Ibn Omer veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ja se zaista našalim, a neću reći (ni u šali ništa drugo) osim istine” (Taberani i Hatib - hasen)Ebu Umame veli da je Muhammed a.s. rekao: “Stid i kratkoća u govoru su dva znaka vjerovanja (imana), a bezobrazan govor i opširna razjašnjavanja (brbljanje) su dva znaka licemjerstva.” (Tirmizi, Ahmed i Hakim, - Sahih)
KAKO NE TREBA RAZGOVARATI
Ibn Mes’ud veli da je Muhammed a.s. rekao: “Nije pravi vjernik onaj koji napada i vrijeđa, koji proklinje, koji je bezobrazan, niti onaj koji je bestidan.” (Ahmed, Buharija u “Edebu”, Ibn Hibban i Hakim, -Sahih)Hazreti Aiša veli da je Muhammed a.s. rekao: “Allahu je najmrži onaj čovjek koji se najžešće prepire i svađa.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi)Ebu Hurejra veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ko se svađa dok raspravlja ili prepire a nedostaju mu (relevantne) informacije, stalno navlači na sebe Allahovu mržnju dok od toga ne odustane.” (Ibn ebu dun-ja, - Sahih)Ebu Hurejre, Ibn Umer i drugi vele da je Muhammed a.s. rekao: “Bacite prašinu u lice onima koji se mnogo hvale,” a po jednom drugom predanju: “Bacite u usta onih koji se mnogo hvale prašinu.” (Tirmizi, Ibn Hibban, Ibn Madždže i Ebu nu’ajm,-Sahgih) hadis bilježe i Muslim i Ebu Davud
ODNOS PREMA SUGOVORNICIMA
Abdullah r.a. pripovijeda da je Poslanik a.s. rekao: «Kada se u društvu nađu tri osobe neka se dvojica ne sašaptavaju, zanemarujući trećega dok se ne pomješaju sa još osoba zbog toga što bi to izazvalo zabrinutost one (treće) osobe.» (Fethul-bari - 89)Samo Allahovom milošću ti si blag prema njma;a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Kur'an, 'Alu-Imran, 159)
DOBRA MJERA U DRUŽENJU
Prenose da je Enes ibn Malik r.a. rekao: «Kada se Božji poslanik s.a.v.s. oženio Zejnebom bintu Džahš pozvao je svijet na gozbu (objed) poslije čega su sijelili i razgovarali. A onda je učinio kao da će ustati (i otići), ali niko se nije podigao, a kad je to vidio onda je ustao. Pošto je on ustao i (otišao), ustali su i ostali osim trojice. Zatim se Poslanik a.s. vratio i krenuo da uđe, a oni su još sjedili, a potom su ustali i razišli se. Potom sam otišao i obavijestio Poslanika a.s. o tome. Poslanik je potom ušao, a zatim sam i ja ušao, a on je spustio zastor izmedu mene i njega a onda je Allah dž.š. objavio: `O pravovjerni! Ne ulazite u prostorije poslanikove osim uz njegovo dopuštenje... (do riječi). Zaista je to kod Allaha krupno.» (Fethul-bari - 76) (IZ HR)
Priredio: Abdullah Imširović
Biseri Vjerovjesničke mudrosti
Naročite se na:
Objave (Atom)
