POSLJEDICA ODGAJANJA I NEODGAJANJA DIJECE

Poglavlje iz knjige «ISLAM I MEĐULJUDSKI ODNOSI»Kako prenosi Buharija, Poslanik ističe tri bitne ljudske odgovornosti i dužnosti u životu: "Ti imaš dužnosti i obaveze prema Allahu, dužnosti i obaveze prema samom sebi, kao što imaš obaveze i dužnosti prema svojoj porodici. Ispunjavaj svoje obaveze prema svakome od navedenih". O odgovornosti za odgoj djece Poslanik izričito kaže: "Allah će pitati svakog onog kome je bilo povjereno stado na čuvanje kako ga je čuvao, da li ga je valjano čuvao ili ga je svojim nehajem, nepažnjom, pa čak i svjesno i namjerno upropastio. Čak će Allah pitati, kako se roditelj odnosio prema svojoj kućnoj čeljadi".

Od vanjskih Allahovih znamenja i darova čovjeku, najveći su djeca. Djeca su, ustvari, dio svojih roditelja i njihov fizičko-biološki produžetak na dunjaluku. Ako ih lijepo i islamski odgoje tada su djeca i vjerski i duhovni i moralno-etički produžetak svojih roditelja. Dijete je dio srca i duše svojih roditelja, majke pogotovu:"Dijete je plod srca i jedan od džennetskih mirisnih cvjetova". (I.P.H, 1840), kaže Resul ili «Evladuna Ekbaduna» - "naša djeca su naše džigerice".

Velika većina roditelja više voli svoju djecu nego sebe. Zato odgojem treba čuvati i spašavati srce i dušu djece, a ishranom, odjećom i obućom njihova tijela. Počevši od vladara kao najodgovornijeg, preko oca, majke, djece do sluga u kući u islamu su svi po svojim položajima, ukazanom povjerenju, konkretnoj moći sposobnostima i znanju odgovorni i bit će pitani za povjerene emanete:"Svi ste pastiri i svako će biti odgovoran za svoje stado. Imam je pastir svome narodu i biće odgovoran za svoje stado: Čovjek je pastir u svojoj porodici, i biće odgovoran za svoje stado; sluga je pastir i čuvar imovine svoga vlasnika i biće odgovoran za svoje stado: dijete je pastir u imovini svoga roditelja i biće odgovorno za svoje stado. Ukratko, svako je pastir i svako će biti odgovoran za svoje stado" (I.P.H, 1186).

Kako se primjećuje, odgoj je u islamu organiziran, međusobno povezan i komplementaran proces u koga su uključeni svi. Samo u tako sistemskom i metodološki vođenom odgojnom procesu gdje su osnovne vrijednosti, načela, principi, cilj i sredstva odgoja slobodno usaglašeni i slobodno prihvaćeni uz Allahovu pomoć i milost, može se očekivati izvjestan rezultat. Ne može se tražiti od djece lijep odgoj i poslušnost, a prije toga ne pružiti im ništa kao što čini jedan beduin obraćajući se h. Umeru protiv svog sina. Njegov sin u cilju odbrane obraća se halifi - "Da li je moj otac imao kakve obaveze prema meni?" "Jeste", uzvrati h. Umer, "u prvom redu prilikom ženidbe morao je paziti na izbor bračnog druga, koja će i sama biti odgojena i znati odgajati svoju djecu, drugo, bio je dužan, kad si se rodio, da ti nadije lijepo islamsko ime, i treće, bio je dužan da te nauči vjerskim propisima kako bi i ti znao šta od tebe vjera traži." "Ni jednu od tih dužnosti" - reče mladić halifi - "moj otac prema meni nije ispunio. Oženio se ženom, koja po svom odgoju nije dostojna da mi bude majka; dao mi je ime kojeg se stidim, jer ima ružno i pogrdno značenje, nije me podučio čitanju i pisanju, niti bilo kojoj vjerskoj disciplini". Tada se h. Umer okrenuo prema ocu koji se žalio na sina, iako mu je sina na početku razgovora, dok nije znao potpunu istinu o svemu ukorio, riječima: "Kako se ne bojiš Allaha zbog neposlušnosti svojim roditeljima, kada te vjera na to obavezuje?" pa mu reče: "Bježi od mene. Optužuješ svoga sina za neposlušnost, a nijednu od svojih roditeljskih obaveza prema njemu nisi ispunio".

Šta znači ne voditi brigu o odgoju svoje djece? To je pronevjera najvećeg Allahovog izvanjskog dara i znamenja čovjeku:"Pastiru kome se povjeri stado na čuvanje, pa ga on ne sačuva i ne uputi, biće uskraćena Allahova sveobuhvatna milost", kaže hadis (I.P.H, 188).

Drugi halifa h. Umer često je ponavljao "Odgoji svoga sina, jer će biti pitan, kako si ga odgojio i šta si ga naučio, a sin će biti pitan, je li ti činio dobročinstvo i je li ti bio pokoran?" Dakle, prvo se djeci mora pružiti dobar odgoj, pa tek onda od njih očekivati hairli ponašanje. Muhammed a.s. čini dovu Allahu dž.š. za roditelje koji se trude da odgoje svoju djecu: "Neka se Allah smiluje roditelju, koji se trudi i pomaže svoje dijete da nauči i izvršava ono što je dobro".

Najskuplja cijena odgoja je ona - da umjesto roditelja i bliže rodbine - djecu i omladinu odgaja vrijeme i ulica. To je skup, jalov i opasan odgoj: "Koga, kako treba, ne odgoje roditelji, odgojiće ga vrijeme", kaže Resul. Pravi ambijent za odgoj djece je porodica, džemaat, džamija, a može biti i škola, ukoliko se promijeni cilj i sadržaj njenog rada. Zanemarivanje odgoja djece - znači prepuštanje djece ulici i njihovom poprimanju osobina, navika i ponašanja koja su suprotna s učenjem islama, što spada u velike grijehe. "Neće doći pred Allaha Njegov rob musliman s većim grijehom nego li onaj, koji je dozvolio da mu kućna čeljad ostanu bez valjanog islamskog odgoja i poznavanja islamskih propisa, bez kojih se ne može valjano živjeti islamskim životom", upozorava.Vjerovjesnik.
Briga o odgoju djece u islamu nije prepuštena slučajnostima i ničijoj samovolji, već spada u dužnosti, prava i obaveze najvišeg reda: "Bdjeti nad hrzom i obrazom svoje porodice je vjerska dužnost, a zanemariti i zapostaviti takve vrline kod djece jeste najveća pokvarenost. Dosta je čovjeku toliko grijeha, ako ne bude dovoljno vodio brigu o onome za koga je zadužen", poručuje Poslanik.
Djecu treba odgajati tako da kako rastu budu cijenjena po svojim vrijednostima, a ne po tome šta im je otac bio. Zato je odgojen mladić, lijepe naravi, čestita karaktera i darežljiv, po hadisu, draži Allahu dž.š. od starca škrtice koji ibadet čini, a ružne je naravi. Sticanje pravih navika, kroz odgoj u mladosti je put i način da se ta ogromna snaga usmjeri na hajr, a ne na šerr, jer:"Mladost je vrsta ludosti, a žene su nekada kao šejtanske mreže" opominje Resul. (I.P.H, 938)
Mladost je kao velika rijeka - može se na njoj izgraditi velika hidrocentrala da strujom svijetli milionima ljudi, a može poplaviti sve usjeve i polja. Hidrocentrala za mladost jeste pravi islamski odgoj. U protivnom, umjesto struje, nastaje potop. Šta znači imati djecu rođenu i odgojenu u islamu koja umru u mladosti - kazuje Poslanik:«Vaša umrla djeca su džennetske ptice, i kada neko od te djece susretne svog roditelja uzeće ga za odjeću i neće ga pustiti sve dok Allah zajedno s njim ne uvede u džennet i njegova roditelja». (I.P.H, 962)

Djeca muslimana su ponos Muhammeda a.s. na Sudnjem danu:"Ženite se i množite, jer ja ću se na Sudnjem danu ponositi vašom brojnošću". (I.P.H, 698)

Najveća čast za jednog muslimana je da Poslanik čini dovu za njega, a pomoć, da se zauzme (šefa´at) za njega na Sudnjem danu: "To postiže svaki roditelj musliman koji kroz odgoj, pomogne svome djetetu da bude dobročinitelj". Takvom roditelju Poslanik čini dovu za Allahovu milost.

Postavlja se uvijek pitanje šta je to najbolje, najvrednije i najdragocjenije što čovjek može iza sebe ostaviti poslije svoje smrti. Jesu li to piramide, balzamirano tijelo, Kineski zid, Korintski stubovi, Ajfelov toranj, Luvr ili nešto drugo. Sve dileme otklanja i jasan odgovor pruža hadis:
"Najbolje što čovjek može ostaviti poslije svoje smrti jeste: dobar porod, dobro i hairli u islamu odgojena djeca koji mu dovu čine, sadaka-vakuf koji ljudi koriste, a njemu nagrada (sevabi) teku i znanje, kojim se drugi koriste poslije njegove smrti, dakle, nekog je naučio ili je kakvo naučno ili literarno djelo iza sebe ostavio". (I.P.H, 836)

Navedeni hadis potvrduje i slijedeći: "Sedmerica će primati nagradu i nakon svoje smrti, dok još budu ležali u kaburu: onaj ko drugu osobu nečemu nauči, osoba koja tekuću vodu dovede u naselje, osoba koja iskopa bunar, osoba koja zasadi palmu i voćku koja će davati plod, osoba koja sagradi džamiju, osoba koja ostavi iza sebe Kur'an da se u njemu uči i osoba koja ostavi iza sebe u islamu odgojeno dijete, koje će za svoga roditelja moliti Allaha za oprost roditeljskih grijeha".

Pored pravedna vladara, čovjeka čije je srce vezano zo džamiju, dva prijatelja koja se u ime Allaha druže i rastave, čovjeka kojem u samoći pred Allahovom veličinom poteknu suze iz očiju, onog koji u ime Allaha daje toliko skriveno da mu ne zna ljevica šta daje desnica i čovjeka koji odbija lijepu i privlačnu ženu koja mu se svida iz ljubavi i straha prema Allahu dž.š., po hadisu, Allah dž.š. će u svoj hlad smjestiti i zaštititi i mladića koji je islamski odgojen, odrastao u ibadetu, robovanju i pokornosti Allahu dž.š.

Kolike su velike dobrote, ljepote i dragocjenosti u ibadetu mladića u odnosu na starca ilustrira slijedeći hadis:"Prednost mladića koji u godinama rane mladosti čini ibadet, u odnosu na starca koji se u starosti posveti ibadetu, je kao prednost Allahovih poslanika nad ostalim ljudima". (I.P.H, 1104)

Brigu o sebi, djeci i roditefjima Poslanik usporeduje sa džihadom:"Nije jedini oblik džihada da se čovjek s oružjem u ruci bori na Allahovom putu, nego je i ovo džihad: pažnja prema roditeljima, briga o djeci i porodici, te briga o sebi, kako čovjek ne bi pao na teret drugima". (I.P.H, 1352)

Pored odgoja kćeri, ko je u prilici i mogućnosti neka odgoji i svoje sestre. I za to slijedi velika nagrada:"Ko bude odgojio i odhranio tri kćeri ili tri sestre i sa njima lijepo postupao, to će mu biti zaštita od džehennemske vatre". (I.P.H, 1346)

Autor: Mustafa Spahić